HS#2: Argh, ZLO!

Slika koju možete vidjeti iznad teksta je niko drugi, nego ja. Slikana je 31. jula 2003. godine, dakle, prije više od dvije godine. Šta jedno oko može primjetiti na slici? Kao prvo, horns up. Dakle, mali je metalac, što vidimo po položaju njegove ruke.

Druga stvar – mrak! Slabašno svjetlo dopire sa strane, lijeva strana slike je kompletna u mraku. Ozbiljan izraz sa sklopljenim obrvama. Ja sam ZLO.

To sam prije dvije godine mislio za sebe.

Često se ljudi čude kako se metalci na slikama nikad ne smiju, uvijek su te neke zle face na fotografijama. Istina je da svi koji slušaju metal prođu kroz to. Nema izuzetaka, barem ih ja nisam nikad ni vidio ni upoznao.
Dvije godine kasnije, ja se na slikama glupiram, plazim jezik, ako napravim ”zlo” lice, to je samo način da ismijavam ljude koji to rade. Smijem se malim djevojčicama kojih je pun grad, žele da izgledaju zle na slikama, a imaju 15 godina, i nisu 3 pive u životu popile zaredom da se nisu onesvjestile.
Nervira me zavijanje u crno, teza da crna boja čini metalca, generalno, neka tmina na ljudima. Crno nije boja, već kontrast, ja znam da je jako elegantna, ali kad neko ne želi izaći iz crnine, i stalno je ozbiljan na slikama, to počinje biti smiješno. Može mi ko god hoće pričati o nekim unutrašnjim inner self ratovima koje ljudi prolaze (najčešće djeca), te da je crno izraz njihove duše, ali kad sam ja bio tinejdžer, to inner self se zvalo pubertet.
Pentagrami po tijelu, okultistički simboli – zar to sve nije jedna lijepa mašinerija i bajka kreirana za djecu? Mislite da je Dimmu Borgir zao, da je Destruction zao bend? Mislite li da oni kolju djecu, da članovi Cannibal Corpsea jedu vaginalnu kožu i jebu žene noževima? Siguran sam koliko sam siguran da će se ovaj tekst  pojaviti za nekoliko minuta na ovom zineu, da se ljudi iz CC-a smiju kad pišu ove tekstove. Parafrazirat cu čovjeka koji se zove Seth Putnam, i vođa je kultnog noisecore benda Anal Cunt: ”Ja kad sam počeo pisati tekstove o Jevrejima, kako su zli i pederi, skinheadi su počeli dolaziti na koncerte i dizati ruke, izvikivati ”Sieg Heil”. Imponuje mi kad me neko poštuje, ali nisu svjesni da upravo oni mogu biti tema mog sljedećeg albuma.” Mislim da je sa ovom rečenicom Seth rekao kako to sve ide, sve što se radi, radi se zbog novca/slave/stjecanja kult statusa/praznine u glavi… Rijetki su, jako rijetki slučajevi ljudi koji toliko slijepo vjeruju u ono što opisuju u svojim pjesmama, čiji su osjećaji toliko jaki da bi mogli nauditi drugima u ime svoje ideologije.

Simpatično mi je kad se male curice lože, stavljaju smrknute grimase na svoja lica, i zarežu se po ruci u dužini nekih pola centimetra da bi se pohvalile prijateljicama, ali mi nisu jasni ljudi od 20 godina koji rade isto. To su već budale. Ne znam kome je to furka, a još su mi nejasniji oni koji muziku nazivaju svojim životom. Ja nisam marke vidio od svog pisanja…kako mi onda to može biti život?

Pustite djecu da se malo isfuraju, a ti, djevojčice, koja sad ovo citaš, i jebeš mi sve po spisku, samo treba da znaš, nemam ništa protiv tebe, samo ti želim reći da izgledaš smiješno. Baš kao i ja sa 17.