Moca i Biznismeni – Biznis Pank

mocaibiznismeni_xxx

Ako pričamo o mrtvim scenama Bosne i Hercegovine, ona koja prednjači u svom nepostojanju je punk scena. Čudno je to jer imamo zemlju kao skrojenu za bunu, pa se opet niko ne buni. Doduše, umjetnička buna najčešće ne košta mnogo novca i krvi već ponajviše mozga te možda u tom grmu čuči problem i cereka se veselo.

Ove godine na parceli Punk začulo se lupanje i grobar je ustanovio da jedan od stanovnika ipak nije mrtav. Grupa Moca i Biznismeni je nakon osnivanja 2010. godine, a četiri godine od početka ozbiljnog rada objavila svoj debitantski uradak “Biznis Pank”, nazvan po žanru koji su sami iskovali da objasne svoju muziku. U stvarnosti se radi o klasičnom tro-četveroakordnom punku melodičnog karaktera sa povremenim uplivima elemenata drugih žanrova kakav je ska.

Kako album teče , stiče se dojam da je punk samo jedno od lica Moce i Biznismena. Ono čime album ponajviše odiše je sarajevskim rokenrolom kakvo je sviralo Zabranjeno Pušenje na čelu sa Neletom Karajlićem (čitaj: jedino Pušenje koje valja). Frontmen benda Moca svojim iznošenjem pjesama uveliko podsjeća na Karajlića, dajući grupi karakteristiku unikatnosti čak i kada gitare zuje stereotipne kombinacije riffova.

Iako su na devet pjesama tematski široki, teško je da se može izdvojiti koji pristup i kakvim temama grupi više leži. Imate slučaj da bendovi bolje zvuče kada izvode šaljive pjesme nego ozbiljne i obrnuto. Zazivanje Mladih mutanata u “Vratite nam naše Nindža Kornjače” i utopijsko-nostalgično gledanje na jedno Sarajevo koje više ne postoji / nikad nije postojalo / nikad neće ni postojati u pjesmi “Sanjao sam Miljacka je čista” je dovoljno snažno u oba slučaja. Tekstualno, osjeti se (vjerujem nesvjesno) odavanje počasti grupama kakve su KUD Idijoti, Ofsajd i Zabranjeno Pušenje. Produkcijski dio posla uradio je Haris Saračević i tu posebnih zamjerki nema. Produkcija je moderna, ali osjećam da je ostavljen prostor osjećaju garažnog da ispliva tu i tamo.

Ono što je meni ponajbolje u vezi albuma, a što bi moglo donekle odbiti jedan dio publike je iskrena, skoro pa dječačka naivnost materijala. Kao u svim slučajevima prvih albuma sastava koje ne čine dugogodišnji muzičari koji su se kalili po različitim grupama, albumi zvuče kao proces traženja. U slučaju Moce i Biznismena, ovaj osjećaj je prenaglašen, ali upravo zahvaljujući tome i nosi predivno umirujuće dejstvo, barem nama ohrndanim likovima koji danas baš moramo biti raspoloženi da bi izašli vani. Sve odiše mladošću, naivnošću i podsjeća na period prije supruga, muževa, djece, poslova, računa, kredita i loše plaćenih poslova. Da li se na to išlo namjerno, nisam siguran, ali znam da me “Biznis Pank” čini mladim do te mjere da bih mogao piti i dvoguzu u parku prije koncerta, onda sisat još nekoliko dvola u stanu nekih studenata do četiri ujutro, past u nesvijest i probuditi se dobar. To je taj efekt.

Album je dostupan u CD varijanti (kontaktirajte grupu putem njihove Facebook stranice) i digitalnom izdanju.

Šta budućnost donosi Moci i Biznismenima, ostaje da se vidi (ili da nam oni kažu). Najgore bi bilo da je “Biznis Pank” njihov prvi i posljednji uradak, što je čest slučaj sa bh. bendovima. Ima ovdje puno mesa, dobrih kostiju – godine bi to mogle lijepo zategnuti i izbrusiti.

Moca i Biznismeni – Biznis Pank
2016 / samoizdanje
Website benda