Man Down – Weaponized

mandown_xxx

Man Down je sarajevski death metal/groove bend koji radi punom parom i u roku od samo godinu dana, izdali su dva izdanja, EP ”Invasion” 2014., a prošle godine i full lenght album ”Weaponized”.

Pošto sam nepopravljiv po pitanju usporedbe starih i novih izdanja bilo kojeg benda i ovaj put ću se dotaći toga. Srećom Man Down mi daje puno materijala da poredim i to u pozitivnim notama.

Album je definitivno napredak u svakom smislu, produkcija je konkretnija i kvalitetnija što se sigurno da pripisati i većem iskustvu benda. Međutim ono što je bitnije jeste muzika, a muzički je bend napravio ogroman progres u tako kratkom periodu. Aranžmani pjesama su bolji i zreliji, a svježa krv u vidu melodija i solaža definitivno daje jednu novu dimenziju muzici ovog benda. Također vrlo bitan dodatak na većini pjesama jeste i back vokal basiste Semira Veskovića, koji sjajno, u HC maniru, nadopunjuje growl vokale Kene Brutale.

Treba naglasiti da je muzički pristup benda jednostavan, ono što zacrtaju to i urade bez kompliciranja. Plan im jeste bio napraviti vrlo težak album, što muzički, što lirički i po meni su uspjeli u namjeri. Teške liričke teme se sjajno uklapaju uz growl vokale i sirove, ”šaka u glavu” riffove.

Osim toga bend je pripremio i nekoliko iznenađenja koje ću spomenuti kroz detaljniju analizu pjesama.

Man Down osim već tradicionalne militarističke tematike ovaj put donosi i osvježenje u vidu tema kao što su: politika, aktuelne teme u BiH i svijetu sa kritičkim osvrtom na iste, pa je uz svaku pjesmu slušaocu ponuđen kratki uvid u tematsku jedinicu pjesme. Album otvara pjesma ”Terrorist” i uspješno uvodi u sve ono što trebate očekivati od Man Downa. Već na njoj se može čuti novitet i osvježenje u muzici benda, a to su back vokali u izvedbi basiste koji su odlični. Pjesma je groove teror za uši, moram li napominjati da je to u smislu death metala pozitivna stvar? Jedan od hitova ovog izdanja.

Iduća numera „Beheaded“ me ipak nije oduševila kao prethodna i općenito mi je najslabija pjesma na albumu. Međutim to ne znači da je loša, ali nije ostavila jak utisak na mene kao druge i smatram je malo repetativnom.
„No God To Die For“ počinje  sa žestokom sporinom, a nedugo zatim pjesmu obogaćuje totalno Bolt Throwerska melodija koja me jednostavno kupila i ovu numeru učinila jednom od mojih favorita. Kasnije pjesmu začini i sjajna solo dionica poslije koje pjesma završi još jednom sporinom.

„Bosna“ je pjesma koju bih nazvao ”mid tempo artiljerija” potpomognuta povremenim bombardiranjem avijacije, što su naravno već karakteristični spori i teški dijelovi. Vokali također dolaze do izražaja, vrlo dobra kombinacija growlova i screamova. Bonus je naravno tema pjesme, nikad dosta kritike o državi. „False Army“ nam donosi i prvo vokalno gostovanje na albumu, a gost je Merkadić Andrej, vjerujem svima poznato ime na bh. metal sceni. Za nijansu britkiji vokal Andreja uspijeva unijeti živost u pjesmu sa sjajnim uvodom koji me podsjeća na atmosferu ratnih filmova. Zanimljivo je što zvuči da su na nekim dijelovima i gitare prilagođene gostujućem vokalu, pa u pjesmi ima super promjena između oštrine i masivnosti u gitarskom zvuku.

Pjesma koja slijedi je „Tank Attack“ i mogu reći da joj ime definitivno odgovara. Krasi je jedan od najžešćih dijelova na albumu, a pogodite kakav je to dio? Naravno brutalna sporina, pa sam ja prije zamislio kako tenk drobi nekog, nego što ga gađa.

„The Sand Will Hide The Dead“ je pjesma koja nosi titulu šampiona na albumu. Jednostavno sadrži sve najbolje elemente ovog benda, od perfektnog uvoda na bassu pa potom groove pržione, sve do najboljeg momenta pjesme, a moguće i komplet izdanja – melodičnog sola sa vrlo moćnom riffovskom pratnjom. Pijesak neka sakrije mrtve, ali ovu pjesmu sigurno neće.

Nakon hvalospjeva kojima sam opisao ”The Sand Will Hide The Dead” dolazi pjesma „Modern Warfare“ koja nažalost dijeli sudbinu pjesme „Beheaded“. Dosta repeticije uz nekad vrlo zamarajuće momente, pjesmu od 3:30 čine dosta dužom i monotonom. Svijetla tačka ove pjesme jeste konkretno odrađen bridge od 1:10 pa do polovine pjesme.
Za kraj ostaje „071“ na kojoj gostuje Bistrivoda Ensar, ime prisutno kako u metal tako i na hip hop sceni BiH. Ovaj put je Ensar iskoristio svoje raperske talente i iako nisam ljubitelj takvog vokalnog izričaja  moram priznati da me ova suradnja pozitivno iznenadila. Pjesma je na takav način dobila na tečnosti pa čak i dinamici, a kombinacija Ensarovog repa i Kenanovog growla je ispala pun pogodak.

Vrlo hrabar potez Man Downa i vjerujem da su postigli nešto jedinstveno na sceni.

Za zaključak moram reći da je evidentno da su se članovi vodili parolom „Jednostavnošću do savršenstva“ ali mislim da su se neke stvari na albumu mogle drugačije i u neku ruku inovativnije uraditi. Najveća mana po meni je nedostatak više ritmičkih varijacija na bubnju i blast beatova jer za današnje death metal standarde smatram da trebaju biti neizostavan dio muzike, a nekoliko momenata na albumu bi bilo bolje uz takvu pratnju bubnja. Našalio bih se i rekao da fali malo haosa u vojničkoj disciplini članova Man Downa.

Ipak Man Down je izbacio jedno konkretno izdanje koje bi trebalo zadovoljiti općenito sve tipove ljubitelja death metala i definitivno ih treba računati kao uzdanicu domaće metal scene u BiH.

Man Down – Weaponized
2015 / Samoizdanje
Website benda