Moonspell – Extinct

moonspell2015_xxx

Ja sam apsolutni Moonspell početnik.

Možda je najbolje priznati na samom početku – ukoliko ovdje očekujete mišljenje čovjeka koji je upoznat sa diskografijom Moonspella, pa makar sa jednim njenim dijelom, moram vas razočarati. Naravno da sam čuo Moonspell i ranije, čak štaviše, puštao sam njihove pjesme u našoj radijskoj emisiji, ali nikad nisam svojevoljno uzeo slušati njihove albume, sve do ovog najnovijeg. Moonspell je preskočen jer sam u formativnim slušalačkim godinama, kao i mnogi drugi, robovao trendovima, pa se Moonspell sa svojom goth tamom i olovkom za oči nikako nije uklapao u moje viđenje dobre zabave. Vremena se mijenjaju. Starimo? Sazrijevamo? Prije da ljuštimo kožu i otkrivamo nove horizonte.

“Extinct” je jedanaesti studijski materijal Moonspella, drugi koji najpoznatiji metal produkt Portugala izdaje za Napalm Records. Moj prvi susret sa albumom bio je kroz morbidnu i prekrasnu naslovnicu. Kako mi veoma često naslovnice kreirane u Photoshopu ne predstavljaju ama baš ništa, time je moje iznenađenje bilo još i veće. Morbidan, groteskan prizor. Znatiželja me počela izjedati.

Znao sam da je Moonspell preživio smjene trendova držeći se svoje mješavine žanrova, čak i trendova kojima je njihov vlastiti zvuk bio temelj, pa mi nije bilo iznenađenje čuti goth zvuk uprljan i drugim žanrovima kakvi su metal, postpunk i rock. Album čak sadrži i zdravu dozu pop elemenata i elektronike. No postoji drugi razlog zašto je “Extinct” zaista, zaista dobar album.

Mene je Moonspell uhvatio na prave omjere. Vidi se da su u pitanju prekaljeni muzičari koji u svakom trenutku savršeno gospodare atmosferom, aranžmanom i zvukom, te da pod njihovim vodstvom nijedan element ne pati zarad drugog. Na albumu se na predivan način isprepliću elementi različitih prethodno navedenih žanrova, ali ni u jednom trenutku nema bućkuriša ni riff salate. Sve je podređeno pjesmi kao osnovnoj formi albuma – iz numere u numeru Moonspell na pravi način u svakoj kompoziciji iskorištava elemente različitih žanrova da bi stvorio sjetnu, tugaljivu, pa čak i bijesnu sliku. Atmosfera se naglašava sa gudačkim dionicama, kao i elementima elektronike koji su najevidentniji na pjesmi “Malignia”. Rezultat je višeslojni album koji na trenutke odiše turobnom svečanošću, a čije sve elemente možete otkriti samo višestrukim preslušavanjima.

Pravi uspjeh Moonspellovog novog djela može se mjeriti u njegovoj dostupnosti širokim narodnim masama – “Extinct” ima nevjerovatno mnogo pamtljivih, za radio i ples spremnih numera u odnosu na žanr muzike koji bend svira. No nemojte ni slučajno pomisliti da je u pitanju razvodnjena gotika spremna za klinke – Fernando i ekipa svoj posao shvataju poprilično ozbiljno, ovdje vampiri nisu ljepotani, već hladnokrvne ubice. Vokal Fernando Ribeiro demonstrira širok dijapazon pjevačkih stilova, a njegove dionice su sa velikom pažnjom aranžirane, te on slušatelja vodi kroz album impresionirajući glasom i prezentacijom, ali ostavljajući dovoljno prostora da i kolege dođu do izražaja. U nekoliko pjesama Ribeirov vokal pati od teškog slučaja naglaska, što je najevidentnije na teškoj “The Future is Dark”, ali i to daje određeni šarm, tako da mu to ne mogu zamjeriti.

Moj prvi susret sa Moonspellom je i više nego ugodno iznenađenje – dočekao me snažan, zanimljiv i slušljiv album krcat odličnim pjesmama koje mi jednostavno ne daju da preskačem, već kad ga slušam, a slušam ga često – konzumiram ga u potpunosti. Definitivno nisam trenutno kompetentan da ocjenim ovo izdanje na osnovu ranijih djela Moonspella, no sasvim je jasno da je ovo odličan uvod u svijet Moonspella ukoliko ste početnik kao i ja. Veoma ozbiljan kandidat za jedno od top deset izdanja 2015. godine.

Moonspell – Extinct
2015 / Napalm Records
Website benda