Intervju: Guillermo Izquierdo (Angelus Apatrida)

Dvadeset i sedmog februara 2015. godine sarajevskom Slogom prohujao je thrash metal vihor. Drugi dio “Conquering Europe” turneje koju predvode grčki Suicidal Angels zahvatio je i Sarajevo. Tom prilikom bh. publici predstavio se i španski bend Angelus Apatrida. Osnovani 2000. godine u gradu Albacete, Angelus Apatrida prešao je dug put od lokalnog benda – danas imaju ugovor sa izdavačkom kućom Century Media Records koja je objavila njihov peti album “Hidden Evolution” u januaru ove godine. Nakon njihovog nastupa mnogi u publici su govorili da su oni zapravo prave zvijezde i headlineri večeri. 

Dovoljan razlog da porazgovaramo sa vokalom i gitaristom Guillermom…

Guillermo… Gijermo, da li sam dobro izgovorio ime?

Tačno tako, savršeno.

Odlično, da se nešto i nauči na ovim seansama. Kako se provodite na turneji?

Zasad je sve dobro. Na ovakvim turnejama neki dani su vrh, neki su dno, pogotovo ponedjeljak, utorak… ali generalno gledajući, turneja zasad napreduje jako dobro. Presretni smo što možemo biti dio ovog paketa, oba benda na turneji (napomena: Guillermo misli na Suicidal Angels i Dr. Living Dead jer su to bendovi koji sa Angelus Apatridom putuju u istom busu) su odlična, ne samo muzički, već su i sjajni ljudi, postali smo prijatelji. Što se tiče produkcije, ljudi koje srećemo svaku noć, klubova, mi smo zaista sretni sa svim što smo dosad vidjeli.

Ime grupe je kombinacija španskog i latinskog, te se može prevesti kao Anđeli bez luke ili Odmetnutni Anđeli. Postoji li neka specifična priča koja se veže za ime?

Ne postoji nikakva specijalna priča. Kad smo počeli svirati, imali smo petnaest godina i trebali smo neko ime za svirku u susjednom gradu. Bivši bubnjar je nama ostalima rekao da ima jedan logo i to je bio ovaj koji sad koristimo sa imenom Angelus Apatrida. Rekli smo mu da je u redu, da ćemo usvojiti prijedlog, iako nam se ime nimalo ne sviđa! (smijeh)

Logo je bio dobar i trebali smo ime za svirku. Mislili smo ga promijeniti odmah nakon te svirke i evo nas danas, petnaest godina kasnije, sa istim nazivom grupe. Značenje imena koje si naveo je tačno, s tim što se obje riječi pojavljuju i u latinskom i u španskom.

Suštinski, kako putujete stalno i godinama ste na turneji, ime vam i odgovara.

Da, u pravu si. Zanimljivo je da je poprilično dobro i kada dođe u kontakt sa slušateljima koji nisu iz Španije ili ne znaju španski, upravo zbog određene količine kompliciranosti u nazivu. Veoma je moguće da dosta ljudi neće na početku zapamtiti ime, ali urezat će im se u pamćenje, pa veoma često bude: “Hej, onaj bend Angelus kako god…” Zarazno je na čudan način i to je dobra stvar.

Vaš peti album “Hidden Evolution” je treći album objavljen po etiketom kuće Century Media. Imam osjećaj da je upravo prilikom izdavanja ovog albuma priča Angelus Apatride počela poprimati veće razmjere, kao da se desilo određeno guranje od strane izdavačke kuće u smislu marketinga. Šta se promijenilo? Da li je došlo do toga da Century Media napokon shvati da niste samo još jedan čep za začepit rupu u njihovoj postavi?

Ne, ne mislim da stvari tako stoje. I Century Media i bend smatraju da je prvi pravi album grupe zapravo prvi izdat pod njihovom etiketom, a to je “Clockwork”. Dva su razloga za to. Prva dva albuma smo sami izdali u samo 1000 primjeraka za područje Španije, nismo imali distribuciju i nismo generalno znali šta radimo. Sa “Clockworkom” smo snimali profesionalno, krenuli smo naprijed, počeli svirati i izvan granica Španije.

Cijeli proces nastanka “Hidden Evolutiona” je pratio svoj prirodni tok. Mi uvijek pokušavamo da stvorimo nešto bolje, da se unaprijedimo. Mislim da Century Media oduvijek gleda isto na nas, nije da sad ulažu više novca u nas jer je ovaj album bolji od prethodnih ili bilo šta slično. Album je jednako dobar kao i prethodni, ali je reakcija publike puno bolja i veća u odnosu na prethodne albume.

Bilo bi čudno da tako ne bude nakon petnaest godina sviranja!

Ima i te, a ja generalno gledam na cijeli taj proces kao na krug. Ako je album dobar, ako je reakcija dobra, jasno je da će i reakcija medija biti veća, te sve to vodi ka tome da se Century Media detaljnije pozabavi nama. Po prvi put imamo jaku promociju u Sjedinjenim Američkim Državama i dobijamo jako dobre kritike iz SAD-a. Album će tamo biti objavljen u martu. Izdavačka kuća odradila je sjajan posao sa prethodna dva albuma i sasvim je prirodno da će sa ovim trećim stvari ići lakše i prirodnije.

angelus1
Autor fotografije: Armel Huduti

 

Primijetio sam da kao bend obraćate jako mnogo pažnje na sam koncept albuma, na poruku koju šaljete svojom muzikom. Šta stoji iza ovog naslova, šta je zapravo skrivena evolucija?

U pitanju je ogroman i kompleksan koncept, iako već poznat. Megakorporacije, svjetske vlade kakva su američka, ruska i Evropska Unija, svi pokušavaju napraviti što više novca na račun svih drugih, a prirodno im je da sakrivaju otkrića koja su za dobrobit čovječanstva. Slučajevi kakav je onaj Nikole Tesle. Da ne pričamo o farmaceutskoj industriji. Dvadeset i prvi je vijek i još uvijek nemamo lijek za AIDS i rak, ali imamo lijekove koji će ti pomoći da živiš do kraja svog života sve dok imaš dovoljno novca da plaćaš te lijekove.

Uvijek pišemo o stvarima koje nam se ne sviđaju, o socijalnim problemima. Ne nužno o politici jer ovo nikako nije politički bend, već su teme naših pjesama problemi svih smrtnika, problemi koji bi se uz malo logike dali riješiti odmah. Naprimjer, slučaj krize koja pogađa Španiju, Grčku i Italiju. Šta rade vlade? Ništa. Pokušavaju spasiti banke, a ljude držati na uzici. Zato nam i daju fudbal i slične vrste zabave. Bavimo se u u jednu ruku svim temama koje se vežu za ljude u Španiji.

Pa zašto onda ne pjevate na španskom? Nekako mi se to čini kao logičan korak, a i jezička barijera nije više ono što je bila.

Pa od malih nogu, sva muzika koju smo slušali bila je ispjevana na engleskom. Svako ko krene praviti svoj bend na samim počecima želi kopirati svoj najdraži bend, svoje idole. Naši najdraži bendovi su bili Iron Maiden, Judas Priest, Megadeth, Testament i Metallica. Tako smo i mi počeli pisati na engleskom jer smo kopirali.

Što se tiče španskog, pisanje na španskom mi ide jebeno loše, to je tako komplikovan jezik, barem meni. Ne odgovara mi u ovom smislu, meni je lakše pisati pjesme na engleskom.

Kuda ide španska scena, kako napreduje? Gore, dolje, stagnacija?

Gore, definitivno ide prema gore. Mislim da španska metal scena sada proživljava zlatne godine. Osamdesetih smo imali odličnu metal scenu, ali zbog diktature koja je trajala do 1975. godine, sva kulturna scena u Španiji se razvijala sporo, tako da je kod nas više-manje sve kasnilo, pogotovo rock’n’roll. Šezdesetih i sedamdesetih bilo je u potpunosti zabranjeno slušati rock’n’roll, čak i primati pošiljke iz drugih zemalja.

Ja bih rekao da je upravo ova zatvorenost ka vanjskom, ka engleskom govornom području jedan od razloga što su rani bendovi kakav je recimo Baron Rojo počeli pjevat na španskom.

Danas je cijela situacija zaista dobra. Bendovi iz osamdesetih i dalje rade i izdaju albume, a postoji novi val mladih ljudi koji donose nove interesantne ideje na scenu. Mi smo počeli raditi prije petnaest godina, još uvijek smo bend u razvoju, ali sada već možemo primijetiti mlađu generaciju muzičara koja dolazi i donosi sa sobom nešto novo čega nije bilo prije deset godina.

angelus2
Autor fotografije: Armel Huduti

 

Pročitao sam da su neki od vas učitelji muzike. Kada stvarate, da li vam teorijsko znanje ometa percepciju koju stvara kreativnost ili pomaže da ispunite ono što želite uraditi?

Učitelji smo Victor, David i ja. Victor predaje bubnjeve, a David i ja gitaru. Kada podučavamo klince, dajemo im do znanja da muzika nije set pravila, već da se treba svirati srcem. Nije važno pogoditi sve note usred haosa, važno je osjetiti ritam, pronaći ga u sebi i propustiti ga na svoj instrument, bila to gitara ili bubanj. Tako smo mi učili i generalno mislim da ovaj pristup pomaže.

Mislim da ovi časovi pomažu također i meni. Svaki dan učim nešto novo, učim sa djecom kojoj predajem. Oni me često pitaju kako odsvirati nešto, pa i meni treba da se podsjetim i da naučim. Kada naučim, prenesem njima i mislim da je to dobar sistem.

Šta se dešava sa drugim bendovima? Postoji projekt Nexus 6 gdje ste svirali na živim nastupima. Svirate li još negdje?

Nexus 6 je projekt našeg prijatelja. Trebali su mu muzičari kako bi sve to mogao odsvirati uživo. Prije je to bio njegov vlastiti projekt, sada i mi pomalo dajemo sebe autorski u tu cijelu priču i odgovara nam svirati u takvom bendu jer je nešto sasvim drugačije od Angelus Apatride. Pomaže nam da naučimo nešto više o samoj tehnici, te da nove ideje donesemo i u ovaj bend.

Angelus Apatrida je naša preokupacija, sve ostalo su projekti.

Kuda dalje?

Turneja… ovaj posao je tako kompleksan, tako se teško probiti ovih dana, moraš biti konstantno aktivan. Skoro je pa nemoguće španskom bendu izaći u Evropi i reći hej, mi smo novi bend na evropskoj sceni. Zato je potrebno biti aktivan, svirati što više, ali na kraju krajeva, to je zapravo ono što najviše i volimo.