Saša 21 – VD-i1

Sasa21_xxx

Saleta Verudu sam u životu sreo tri puta (četvrti u Puli na Monte Paradisu, ali je bio sa porodicom u publici, a ja izvan sebe, tako da ga nisam htio gnjaviti), sva tri puta na koncertima KUD Idijota sa kojima smo ponosno dijelili binu.  Svaki put je oduševljavala njegova opuštena, nepretenciozna, prijateljska pojava, čak su mu i šale na račun našeg sviračkog neznanja bile umilne, a ne bezobrazne. Postao je, bio i ostao drag lik u mom životu, te mi je bilo neizmjerno drago kada sam čuo da je saradnja između PDV Recordsa i Dirty Old Labela urodila plodom od crne plastike, tj. vinilnim izdanjem prvog albuma Verudinog solo projekta.

Neki bi mogli pomisliti da je Saša Veruda prebrzo ‘prebolio’ KUD Idijote i nastavio muzičku karijetu nakon odlaska Tuste. Ne bi mogli biti dalje od istine – album “VD-i1” snimljen je još 2004. godine, te je tek deset godina kasnije doživio izdanje. Istina je da od “Remek Djela” i 2001. godine KUD Idijoti nas nisu obradovali ničim novim, ali niko nije pretjerano patio jer su bili tu. Sada, kada Tuste više nažalost nema, crna rupa je barem donekle začepljena sa ovim izdanjem.

Moguće je da ćete sad postaviti pitanje kako Sašin debitantski album rangira u odnosu na ostvarenja KUD Idijota. Teško je reći, ali ako je vjerovati mojim ušima, u pitanju je mnogo mekše izdanje od bilo čega što su Idijoti ikada uradili. “VD-i1” je stari punk, uklesan u ramonesovsku jednostavnost od koje Saša nikada nije bježao, pa čak ni kada je radio sa Idijotima, ali ovdje je ista naglašena još više. Album je pitak, razigran, melodičan, čak i dječije naivan. Okorjeli pankeri će možda imati problem sa čovjekom od nekih pedeset koji se pretvara u dječarca kad ubode Gibsona u svog Voxa. Ali hej, to je pank, uvijek bio i uvijek ostao.

Jenostavnost ovog albuma je mač sa dvije oštrice. Aranžmani su više-manje već stara stvar, ono što ste dosad imali priliku čuti hiljadu puta. Ritam sekcija ne radi ništa drugo do praćenja gitare, te bi možda sitne bravure značile i zanimljivije slušanje, ali onda to ne bi bilo to. Čudno je kako album na prvu ne zvuči uopće toliko zanimljivo, no ako ga nastavite slušati, nakon trećeg, četvrtog ili petog puta, otkrit ćete da vam se melodije lagano podvlače pod kožu. Što se tiče Saletovog pjevanja, čovjek je posao odradio konkretno. Istina je da mi negdje odgovara više, a negdje manje, no nigdje ne smeta, što je najvažnije.

Saša je hodajući spomenik nekog drugog vremena (htio sam reći relikvija, ali mi je pretjerano) i “VD-i1” zvuči upravo tako, od muzike i tekstova, pa do humora koji se provlači kroz izdanje. U pitanju je lijepo složen album koji može postati osnova neke nove priče koja bi se trebala zakotrljati. Istina je tamo negdje, što bi značilo da će mišljenja oko albuma biti podijeljena, ali sam sasvim siguran da će album pronaći svoju publiku. Najvjerovatnije malo stariju, sa podočnjacima od radnih dana ili traženja posla, ali znate onu staru – publici se u uši ne gleda.

Saša 21 – VD-i1
2014 / PDV Records / Dirty Old Label
Website benda