Wolfcop (2014)

wolfcopcover_xxx

Problem većine niskobudžetnih filmova je činjenica da se filmadžije ni ne trude da prikriju da budžeta nema. Rad kamere je oskudan, talent glumačke postave još oskudniji, dok i ono što bi se moglo popraviti u montaži ili malo boljom režijom najčešće ne ispadne onako kako bi gledatelji (a vjerujem i filmadžije) željeli. Nije mi se jednom desilo da film sa idejom solidnom na papiru ugasim nakon dvadeset minuta. Stvar je jednostavna – kako godine prolaze, a broj odgledanih (ne)djela raste, tako i prag tolerancije ka lošem drastično opada.

Kanadska horror komedija “Wolfcop” bila je bjesomučno reklamirana na sve strane, što mi je donekle prijalo, jer sam imao osjećaj da se ne radi o klasičnom niskobudžetnom filmu (sve se nema, a reklama se plaća), ali mi je to pobudilo sumnju u sami projekt – ako se o nečemu previše priča, mora tu negdje biti fule.

Lou Garou (na francuskom se vukodlak kaže loup-garou) kojeg tumači Leo Fafard je policajac u kanadskom gradiću Woodhavenu. Odmah na samom briljantnom početku jasno je da je Lou revnosan… ali ne u svom poslu, nego u vidnom alkoholiziranju. Jednu noć bezvoljan krene da istraži jedan poziv, a vrati se sa pentagramom urezanim u prsa i prokletstvom koje ga transformiše kada puni mjesec zasja iznad Woodhavena…

Jasno je da treba znati gdje stati i većina filmskih autora granicu veoma često pregazi. Scenarista i režiser Lowell Dean (radio na filmu “13 Eerie”, te više serija i kratkih ostvarenja) udrobio je u “Wolfcopa” toliko budalaštine, ali na tako dobar način da je naprosto užitak gledati ovaj film. Likantropija. Satanizam. Kvazi hardboiled nakon što Lou poprimi svoje životinjsko obličije. Zgodne žene. Kletve. Alkohol. Gradić koji propada.

U “Wolfcopu” su scene nasilja, kao i transformacije iz čovjeka u vukodlaka rješene veoma efektno, krupnim kadrovima i uz pomoć prostetike, a kompjuter je korišten samo za nekoliko scena. Međutim, čak i tu gdje je kompjuter korišten za kreiranje specijalnih efekata, korišten je jeftino i sa šarmom (sigurno ne jeftino i glupo, kako to danas rade u dosta ostvarenja), te se morate nasmijati onome što vidite.

U svojih skoro pa osamdesetak minuta, “Wolfcop” donosi dovoljno nasilja i komedije snimljenih na vrhunski način, te apsurdne zabave koja će zadovoljiti sve ljubitelje ovakve kinematografije. Vidljivo je u svim trenucima da je uložen veliki trud u samu realizaciju ideje, te iako se čini da u određenim trenucima film razvlači, već u narednom se desi nešto uistinu suludo ili toliko glupo da se morate smijati (kao što je recimo scena kad Drotodlak masakrira tri pljačkaša čiji je identite skriven prasećim maskama), te vam gledanje filma neće predstavljati problem.

Ukoliko ne pridikujete mnogo dok gledate film, možete prijeći preko određene količine besmisla, volite kombinaciju horrora i komedije, “Wolfcop” se čini kao odličan izbor za vašu sutrašnju filmsku večer.

TRAILER:

Wolfcop | 2014
Režija/scenario: Lowell Dean / Lowell Dean | Zemlja porijekla: Kanada