A.I. #1: Sleep Terror

Prije svega, riječ-dvije od strane kolege Šarića:

“Draga publiko,

zadovoljstvo mi je pružiti ruku i uputiti pozdrav dobrodošlice novom ISK kolegi Damiru Zirojeviću. Damir će nas s vremena na vrijeme obradovati svojim tekstovima u rubrici A.I. koja se može smatrati jednom vrstom kolumne – u pitanju će biti preporuke muzičkih izdanja i autora koji po Damirovom mišljenju imaju slabu zastupljenost u ionako oskudnim krugovima bh. rock’n’roll medija. Njegovo mišljenje je samo njegovo, a ako nas pitate zašto se rubrika zove A.I. – nemamo blage veze. Možda zato što se Damir smatra bolje informisanim od sviju nas. Kako god bilo, uživajte!”

sleepterror

Prvo pa muško. Sleep Terror je ustvari Luke Jaeger – hrpa mišića i muzičke inteligencije iz Seattlea koja daje efektan rezultat u vidu instrumentalnog progresivnog brutalnog tehničkog death metala (koliko god to možda čudno zvučalo) sa čestim momentima jazza, bluesa i funka. To suštinski razlikuje Sleep Terror od ostalih naizgled sličnih bendova uz vrlo malo ili nikakvo prisustvo djenta, iako čovjek redovno šamara osam žica, a što je, je l’, postalo trend da se svira u takvim slučajevima.

Luke Jaeger, slika iz 2012. godine
Luke Jaeger, slika iz 2012. godine

Jedan od opisa koji često prate ovaj bend je instrumentalna kombinacija Atheista i Necrophagista, što dovoljno govori i površnom poznavatelju opusa dva navedena benda o čemu se radi. Bućkuriš blast beatova, breakdowna, super brzih solaža i zanimljivih funky dijelova čine strukturu pjesama i riffova kompleksnom i nešablonskom (šablon je nešto od čega se Luke ježi). Struktura je lako prepoznatljiva nakon slušanja svega nekoliko pjesama. Ovo definitivno nije lako zalogaj u prvi mah, pogotovo za slušateljstvo sa ograničenim muzičkim dijapazonom, naviknuto na zvukove unutar vlastitih komfort zona.

Daleko od toga da je to sve klasično vidi me što znam svirati brzo i u kontra ritmu izdrkavanje – pored Sleep Terrora, Luke radi i na solo projektu klasične gitare koji je u manjoj dozi kasnije počeo miješati sa Sleep Terrorom, pa je tako prvobitni fokus bio na death metal – jazz kombinaciji, da bi zadnjih godina krenuli eksperimenti sa funkom, bluesom i klasičnom gitarom u nešto većoj mjeri.

Bez obzira što Sleep Terror djeluje od 2002. godine, dosad je objavljen samo jedan pravi album – “Probing Tranquility” iz 2006. godine. Kažem “pravi” jer Luke ima prilično čudan i neobičan rezon izdavanja svojih pjesama –  kompilacija “The Cuts 2004 – 2014” na Bandcamp stranici benda sadrži desetak novih numera (sveukupno dvadeset i tri pjesme) koje bi vrlo lako mogle poprimiti oblik albuma, ali Luke kompilaciju svako malo dopuni i predstavlja kao kompilaciju novih i starih, poboljšanih stvari.

Tome kumuje i činjenica da je “Probing Tranquillity” dobio vrlo malu ili nikakvu podršku izdavača što je dodatno natjeralo Jaegera da Sleep Terror skroz pretvori u DIY projekt, sa rijetkim nastupima u Sjedinjenim Američkim Državama, uz pratnju samo bubnjara, a ponekad i ritam mašine. Probao je eksperimentisati i sa dubokim growl vokalom na jednoj pjesmi, ali srećom se odustalo jer kratko rečeno – to nije to.

Jedina zamjerka koja bi se mogla naći u muzici Sleep Terrora jeste plastični zvuk ritam mašine koja „zaostaje“ za ostalim instrumentima u miksu pjesama. Posebno je to uočljivo na “Probing Tranquillity” gdje se ne mogu oteti dojmu da taj problem tehničke prirode pomalo kvari sveukupni doživljaj albuma. No ipak, ne remeti se koncepcija i ravnoteža u tolikoj mjeri da uživanje u muzici Sleep Terrora bude tek sporadična pojava.

Pošto situacija dozvoljava, izdvojio bih “Tables Turned Crimson” i riff na 1:30, no usput bih vas i zamolio da pjesmu poslušate ovdje jer osoba koja je postavila pjesmu na Youtube ne dozvoljava linkovanje u embed formi. Gore spomenuti riff je jedan od najboljih koje sam ikad čuo, te naprosto čekam da se neko smiluje i nauči me da ga odsviram.

Sleep Terror je bend koji će se prvobitno svidjeti gitaristima koji vole malo drugačije aranžmane od uobičajenih, sa progresivnom podlogom i teškim zvukom. Svakako, postoji dovoljno primamljivih nota i  za ostale ljubitelje žestokih gitarskih dionica i bubnjarskih bravura, naglih ritmičkih i muzičkih promjena, pa i one koji se nalaze izvan tog imaginarnog kruga, a žele da probaju nešto novo.

Bacite oko i uho na Bandcamp, a opalite lajk na Facebook stranicu.