GIG REPORT: Goblini @ Dom mladih, Sarajevo

KO: Goblini, Ćelavi Gradonačelnik, What Matters Most
KAD: 23.8.2014.
GDJE: Dom mladih (amfiteatar), Sarajevo

Punk u Sarajevu ima status sezonske prehlade. Ponekad se pojavi, iznenada, oboli nekoliko ljudi, ali to prođe jako brzo. Danas, punk u Sarajevu je ništa više do utjecaj na muziku nekog metal ili hardcore benda ili sjećanje na adolescentski period hrpice ljudi. Zašto je to tako, ko će ti ga znati, no evidentno je da punk više ne služi kao kanal za mladalački bunt, kao ni staračko balansiranje poremećaja izazvanih životom u ovoj zemlji.

No kako onda objasniti raspjevanu salu na jučerašnjem koncertu Goblina?

Šabački punk rockeri Goblini se sa pravom mogu nazvati jednim od najznačajnijih rock’n’roll bendova u bivšoj Jugi. Sa pet studijskih albuma pod miškom od kojih je posljednji “Roba sa Greškom” jedno veoma fino rock’n’roll ostvarenje sa punk oštricom i karijerom koja je izbušena značajnom pauzom nakon koje su se vratili bolje no ikad, Goblini su sila.

Kako su mediji davali sebi za pravo (nije ni nama mane) da odokativno predstavljaju Gobline i sumiraju kada su održali posljednji koncert u Sarajevu, istina je da je njihov posljednji koncert u Sarajevu prije ovog sinoćnjeg bio odsviran 2001. godine u klubu Sloga. Upravo tada su Goblini i otišli na pauzu. Dakle, trinaest godina.

Comrade Booking su najavili tri grupe podrške za sarajevski koncert Goblina, a od čega su se na binu amfiteatra popela samo dva benda – sarajevski Regaining The Crown izostao je sa dešavanja.

Sa zakašnjenjem od nekih sat vremena na binu se prvi penje bugojanski bend Blitzkrieg. Ili Ćelavi Gradonačelnik. Zabuna je veoma moguća. U pitanju je novi bend Ćelavi Gradonačelnik kojeg čine članovi Blitzkriega, bugojanskog benda koji je svirao na Sarajevo Punk Festu 2014. godine. Uz pomoć minimalnih informacija dostupnih na internetu, dolazimo do zaključka da je došlo do minorne promjene u postavi, pa se promjenilo i ime. Nije mi jasno zašto, ali to nije ni pitanje na koje ja mogu pružiti odgovor.

Elem, Ćelavi Gradonačelnik pružio je publici koja je sve vrijeme sjedila na stepenicama amfiteatra isti koncert koji im je pružio i Blitzkrieg, pjesma više-manje: red Ramonesa, pa presjeci sa Partibrejkersima, pa Ramonesi do kraja. Ne znam da li su svirali autorsku pjesmu Blitzkriega “Rekli su mi da sam lijen” koja je bila svirana na punk festivalu. Nisam uspio upratiti. Ćelavi Gradonačelnik je simpatičan iz potpuno merhametli razloga – drago je čovjeku vidjeti mlađu generaciju kako se oduševljava Ramonesima i pjevao sam sa njima dobar dio koncerta, ali šta je previše – previše je. Zvuče kao Ramones tribute bend i jasno mi je da ubaciš pokoju obradu što je zapravo način da odaš počast, ali ovo je bilo prženje obrada ukrug. Razlog zbog kojeg ne mogu po drugi put reći okej je sve to je činjenica da su lijeni, bez obzira da im je to neko rekao ili ne. Ako možeš odsvirati četiri akorda Ramonesa i to poprilično solidno – promjeni dva i napravi svoju pjesmu. Nije filozofija. Pitanje je želje. I izbacite Partibrejkerse. Ili barem nemojte svirati pjesmu koja je sinonim za žurke i za najgore tezga bendove.

What Matters Most iz Koprivnice je već svirao u Sarajevu i po priči dežurne mlađe generacije koja voli melodični hardcore, ja sam očekivao apsolutno budalesanje na njima. Međutim, doživjeli su sudbinu goru i od sudbine Ćelavog Gradonačelnika; dok su za vrijeme nastupa Ćelavog Gradonačelnika ljudi barem pjevali pjesme Ramonesa, za vrijeme nastupa What Matters Mosta imao sam osjećaj da je neko stavio veo između publike i benda. Za sami početak, ljudi ne znaju njihove pjesme i nisu upoznati sa radom benda. Drugo, publiku su činili ljubitelji Goblina, što je punk rock, što dovodi do trećeg i neminovnog – koliko god se trudili, What Matters Most su izgledali kao uljezi sinoć na koncertu. Jasno mi je širenje vidika i miješanje žanrova, ali zamislite KRV na večeri kamerne muzike. Ne ide, zar ne? Možda je poređenje ekstremno, ali poslužit će da vam da pogled na sliku koju želim da vam prikažem. Pored toga, bendovima kao što je What Matters Most zadnje što treba je nepokretna publika u hali koja prima 500-700 ljudi i praznina ispred bine. To je direktna, u-facu muzika, a hemija se jučer nije osjetila.

Nakon kratke pauze na sarajevsku binu se nakon trinaest godina penju Goblini i koncert otvaraju savršenom pjesmom – “Deca iz Komšiluka” sa novog albuma “Roba sa Greškom” u refrenu sabija sav bijes koji osjeti i petnaestogodišnjak i četrdesetogodišnjak. Koncert je počeo suludo dobro, skakanje, šutka i tako se i nastavilo. Stanke nije bilo, hitovi su se redali, novi i stari – “Evropo”, “Ima nas”, “U magnovenju”, “Ona Misli Da Zna”, “Luna”… Na koncertu se desilo nešto fantastično, što sam osjetio ja, ali vjerujem i mnogi drugi; publika satkana od klinaca koji imaju četrnaest, cirkaju vino i ljube se po mračnim ćoškovima (gdje ste inače, jebo te?) do ljudi koji su zagazili u zlatna doba (šta god zlatna doba predstavljala kome u mjernim jedinicama godina), svi ujedinjeni u punku, rock’n’rollu. Osjetila se pozitivna energija, osjetila se bliskost, osjetilo se nešto što se inače ne može osjetiti na koncertima drugih ekstremnih muzičkih žanrova. Ljudi koji su stopom došli iz Zenice, Tuzle, Lukavca, prijatelji iz Šapca, Hadžića, Novog Sada, Beograda… Punk rock je posebna priča, rock’n’roll je nešto što se slavi i prigli. Čudna, zajebana stvar. Ali istinita. Itekako istinita.

Ja sam Gobline uživo gledao samo jednom, davno, kao klinac i ovo mi je bio drugi susret sa bendom uživo. I dok se moja generacija odvaljivala na njihove ranije albume, ja ih nikad nisam mogao progutati jer nisam bio toliki ljubitelj melodije – dijete Motorheada, šta ćeš. Tek sa ovim albumom koji su pankeri u dosta slučajeva pljunuli jer je “Roba sa Greškom” zapravo rock’n’roll album sa punk oštricom, ja sam zagotivio njihov zvuk, a ovaj koncert dokazao je da su u pitanju prekaljeni rockeri koji znaju svoj posao i da pored poruke znaju ispoštovati i svaki aspekt zabave – ložione je bilo na sve strane, ‘ajmo ruke gore momenata ko u priči, soliranja i scenskog foliranja i zajebancije sa publikom baš kako treba. Odsvirano sa dušom, sjajno je vidjeti uigrani tim na bini – uprkos očiglednim tehničkim problemima na samom početku i zvuku koji je, malo je reći, zvučao kao mješalica (nekome se to neće svidjeti, meni je to sve okej, tinitus je stari poznanik), Goblini su opravdali status dugo očekivanog i rado viđenog gosta. Nadati se da se više neće ponavljati pauza od trinaest godina.

I bend i publika, vidno umorni, oznojeni, mokri i sretni, koncert je završio sa dvije pjesme na bisu i slikanjem benda sa publikom gdje je sarajevska publika prekršila nepisano pravilo i nisu ostali dolje, već se dio ljudi popeo i obgrlio bend, te je ta slika možda zbog toga još i bolja nego da je standardna festivalska.

Preuzeto sa https://www.facebook.com/goblini.official | Autor fotografije: Marko Ristić (Nocturne Magazine)
Preuzeto sa https://www.facebook.com/goblini.official | Autor fotografije: Marko Ristić (Nocturne Magazine)

Mladi (češće dolazite, na vama ovaj jad od scene ostaje, ako se od sinoć nijedan punk bend nije izrodio, propala fora!) i stariji (i vi isto, češće naletite) ljubitelji punka jučer su odista imali priliku uživati u sjajnom punk koncertu kojeg Sarajevo odavno nije doživjelo. Comrade Booking je sa organizacijom ovog koncerta Goblina odlično napipao žilu kucavicu ljudi i bilo bi sjajno da ovo bude početak dolaska većeg broja punk rock bendova u Sarajevu. Dalo bi se sad poletiti u sugestije, ali najlakše je reći…

Da je bogdo Tusta živ…