HS#24: Ala ga izdizajnirasmo, svaka nam čast!

kaver

Dragi i drage,

izuzetna mi je čast poželiti vam dobrodošlicu na novi, preuređeni, ali ne i bolji web magazin “Izvan Svake Kontrole”. Ideja o kompletnom redizajnu pojavila se u mojoj glavi nekad početkom godine, a nastala je pod utjecajem dvije činjenice, odnosno dvije godišnjice – dvadeset i petog aprila proslavit ćemo godinu dana rokanja na Studentskom eFM Radiju, a trinaestog augusta punimo deset godina postojanja. Velike stvari, nedovoljno velike za platu, dovoljno velike za inspiraciju da se ide dalje.

ISK Web Magazin danas sija u novom ruhu i znam, apsolutno sam siguran da će mnogi postaviti ono pitanje od kojeg mi nimalo ne zaziremo, a koje u pisanom obliku izgleda otprilike kao koji je ovo ku*ac?, pa tome i ovaj tekst kako bi vas upoznali sa svim čarima modernog redizajna. Krenut ćemo od samih osnova, pa ćemo onda na detalje.

Naš novi dizajn se sam prilagođava vašim uređajima – ako nas čitate sa kompjutera, tableta ili mobitela, koliki god ekran imali ispred sebe, dizajn će se prilagoditi vama i vašem ekranu (ne možemo garantovati, tako su nam rekli). To je dobra stvar jer je dosadašnji dizajn veoma često znao praviti probleme – odbijali smo da idemo u skladu sa vremenom sa svime, pa čak i dizajnom. Danas, odbijat ćemo da idemo u skladu sa svime osim sa dizajnom jer nam je cilj da se kroz oku privlačan dizajn u vaše mozgove infiltriraju naše pogane ideje.

Velika promjena stiže u vidu promjene osnovnih boja dizajna – ovo je izlazak iz faze mraka i crnila koja je trajala više od osam godina. Na samom početku, dok je ISK Web Magazin bio samo pratilja za radijsku emisiju i podržan od strane Blogger.ba sistema, naša osnovna boja je bila žuta. Kad smo prešli sa Blogger.ba sistema na servere Top Hostinga i imali mogućnost da promjenimo boje – crnilo je bio jedini logičan izbor. Mnogima će promjena iz crnog u jarko bijelo biti razočaravajuća ili manje rock’n’roll, no ja smatram da je mnogo manje rock’n’roll od svih vaših bojama određenih očekivanja činjenica da ti oči lagano odumiru dok čitaš bijeli tekst na crnoj podlozi – da je to sasvim normalno, u školi bi u prvom razredu dobili crne papire i bijele olovke, zar ne? U saradnji sa internet stručnjacima koji se bave dizajnom, kao i ljudima koji jako mnogo čitaju sa elektronskih sprava, došli smo do zaključka da je ovo rješenje (crni tekst na bijeloj podlozi) najbolje rješenje za skribomane (mene i ekipu) i povremene, nezadovoljne konzumente (vas koji čitate ovaj tekst). Nismo jedini rock’n’roll portal koji slijedi ovu shemu – vjerujte mi kad vam kažem, razloga je mnogo, a onaj najvažniji je da spasimo oči svima nama. Zahvalit ćete nam se za nekoliko godina.

Posljednja tri dana radio sam na uklanjanju i ispravljanju više od 2000 slomljenih linkova. Oni su nastali veoma prirodno, skorašnjom promjenom domene, te time i same infrastrukture stranice. Ispravljeno je više od 2000 linkova, što je, iako donekle automatiziran, bio strašno zamoran i tup posao. Rudarski je to posao, braćo i sestre, i nikad to nećete cijeniti u potpunosti osim ako se ne bavite ovim poslom. Ostalo je nekih pedesetak slomljenih koje nisam dirao – zahtjevali bi od mene ponovno podizanje slika, mijenjanje servera, adresa, uglavnom sve ono što mi se ne radi za vijesti stare nekoliko godina koje najvjerovatnije nikad neće ni pogledati.

Jedna od glavnih rubrika ISK Web Magazina oprašta se od sviju nas ovim redizajnom.

Možda ste već primjetili da na glavnom meniju fali rubrika “Galerije”. Tako je, galerije idu u kovčeg uspomena gdje će da drijemaju svoj zasluženi san. Fotografije sa koncerata smo počeli slikati još 2005. godine, a najstarija galerija bila je naknadno dodana – bila je to galerija fotografija sa sarajevskog koncerta Benedictiona, Nominona i Godhatea iz septembra 2004. godine. Kada smo počeli sa fotografisanjem koncerata i rock’n’roll dešavanja, bili smo jedini koji su to aktivno radili, iz koncerta u koncert. Tada, bila je važno dokumentovanje dešavanja, a ne kvaliteta slike, što je nama sasvim odgovaralo jer smo radili u samom početku sa Olympusovim idiotom sa nevjerovatnih 3,1 megapixela. Sa njim smo dokumentovali svirke stotine bendova. Samo postavljanje fotografija oduvijek je bilo problematično iskustvo – bio je to jedini dio ISK Web Magazina koji se podizao na drugi, besplatan server. Prvo smo koristili Photobucket, pa kad smo ispunili jednu kvotu, morali smo otvoriti drugi nalog. Onda smo počeli slike postavljati na naš server kako bi sve objedinili na jednom mjestu. Međutim, samo za galerije iz jedne godine bilo je potrebno skoro gigabajt prostora, a radilo se o slikama manje rezolucije… uvidjeli smo da neće ići. Posljednja faza bilo je postavljanje slika na našoj Facebook stranici, te slanje fotografija ovdje, što bi ponovo pobilo samu ideju galerija na stranici – niti su ekskluzivno i jedino na stranici niti ima razloga da ih ovdje postavljamo ako su već dostupne na mjestu koje i jeste napravljeno za razmjenu fotografija.

Moram priznati da sam sa velikom tugom ukinuo galerije iz ISK ponude. Od svega što smo dosad radili, galerije su bile definitivan znak da smo bili tu za scenu, da smo pratili što smo više mogli i što smo češće mogli, bile su plod pravog rada, guranja sa agresivnom masom, skakanja u nadi da ti aparat neće završiti razbijen na podu ili utopljen u alkoholu koji bi letio po prostorijama klubova. No s druge strane, galerije su nas koštale i najviše živaca, a kako je vrijeme prolazilo, donosile su sve manje i manje rezultata; tehnološka revolucija omogućila je svakome da fotografiše, filteriše, pa čak i objavljuje brže (i bolje – nije da je iko u ovom timu fotograf, pa čak ni hipster!) od nas, i to ne samo slike, već i video radove. Mi smo u prosjeku po koncertu morali raditi sa više od sedam stotina fotografija. Nakon što bi koncert završio, uslijedilo bi mukotrpno prebacivanje, odabir, rezanje, šalji nazad meni da ja postavljam online… a u međuvremenu na internetu već dostupan HD video snimak nastupa. Prije je fotografisanje imalo smisla i zbog grupa koje imaju prve nastupe, znali su da će uvijek imati nas u prvom redu da ih slikamo. Prije su fotografije, jednostavno rečeno, imale vrijednost. Vrijednost koja su u jednu ruku izgubila kroz godine.

Oni koji su nam zalud zamjerali neki nepostojeći lokal-patriotizam najčešće bi se uhvatili naših galerija na kojima je devedeset posto fotografija bilo iz Sarajeva. Naravno, ne bi im na pamet palo da smo mi ljudi koji žive u Sarajevu i fotografišu koncerte na koje idu, te da nikako ne mogu otići do Stockholma, Tuzle ili Požarevca da uslikaju lokalni koncert. Mi bi rado da imamo tu mogućnost, ali radili smo sa onim sa čime smo mogli raditi.

Dodajte na sve ovo konstantne probleme i polovična serverska rješenja, kao i činjenicu da sam već dvije godine gledao galerije iz 2004., 2005., 2006., 2007., 2008. i prve polovice 2009. godine koje sam očajnički htio obraditi i postaviti, ali da za to nisam imao ni volje ni snage ni vremena, i vjerujem da ćete shvatiti zašto galerije kažu pa-pa.

Sa manjom tugom sam se riješio kolumne “Craven Road” koja je bila zapravo besciljno pripojena sa istoimenog bloga ovom portalu – nisam znao šta ću sa tim tekstovima, pa sam ih pripojio, a svima je bilo jasno da im tu nije mjesto. Riješio sam se i ostalih bespotrebnih stranica, a tehničko-administratorska pitanja kakva su kako da dođemo do vas, kako da se reklamiramo kod vas (iako to niko nikad nije pitao) i zašto niko ne objavi ništa kad ja organiziram koncert i odgovori na ista sada se nalaze na samom dnu stranice. Glavni meni je čist i lijep, baš kako treba biti.

Ima tu još nekoliko sitnica koje su odrađene i sa kojima ćemo se morati nositi kroz naredni period. Naravno, sve greške koje pronađete ili sve ideje koje budete imali možete nam uputiti na izvansvakekontrole@gmail.com

Uživajte!

  • ninjabih

    vidim da niko nije komentarisao pa cisto da javim da sam procitao tekst da ne mislis da je uzaludno napisan :)