Minions Of Seth, Ormus, Bloodland @ USV Club, Visoko

Povratak iz Visokog i buđenje okarakterisali su jaka bol u vratu i neprestano sušenje usta usred sinoćnjeg konzumiranja odlične visočke pečenice. Da je svirka koju smo vidjeli bila isto tako odlična kao i već spomenuta pečenica, meni bi srce iskočilo na licu mjesta.

Krenuo sam sa svojim bendom Ormusom (da, moj bend, šta se čudite, ja sam im tour manager, PR, roadie, groupie…) iz Sarajeva. Nakon redovnog kašnjenja dragog nam svima Iced Flamea, bubnjara Ormusa, tri automobila (još uvijek bez Arnela) su se zaputila prema Visokom. Bio sam u autu sa Sašom, basistom Ormusa, čitavo vrijeme smo se zajebavali na fazon nedolaska Negure Bunget, ono, haj’mo sad javit u Visoko, žao nam je, ali nismo u mogućnosti doći, zapeli smo na granici, pa ćemo otići do Osijeka. Onda smo uzeli neku zaobilaznicu oko Visokog (kasnije sam saznao da je to najkraći put – what the fuck?), i izgubili se u totalnom mraku.

Taman kad sam uzeo mobitel da nazovem Zo-a da mu kažem da ”probudi ostale u tour busu”, da smo se izgubili, pred nama sinu Visočko mezarje koje nam je dalo do znanja, da se nalazimo pred Meccom metala, malo udesno, onda pravo, pa zajebi drota, polukružno, i uparkirali smo se ispred USV-a. Ušli smo unutra, a ja sam fakat imao (može vam sad ovo zvučati krajnje nafurano, ali dobar je osjećaj pravo) osjećaj da sam manager nekog velikog benda koji prvi put dolazi u neko mjesto. Čim sam ušao, nepristojno sam poslao Denija (organizatora, basistu Minionsa) po stvari Ormusa, tj. skoro KOMPLETNU jebenu opremu koju je trebalo istovariti i unijeti u USV.

U međuvremenu se ostatak tour management ekipe u sastavu Joe (djejedjo,djejedjo, djejedjo, jebotebog) – kamera i Guzza – čovjek koji je sačuvao CD-ove u trenutku moje tjelesne i duševne odsutnosti opkolili jedan šank-stolić na kojem su se odmah otvorile pive i zapalile cigarete. Dok je Ormus sastavljao opremu, i pripremao se za tonsku probu, ja sam malo prošvrljao okolo. Mislio sam da posjećenost i neće biti baš prevelika, ali sam grdno pogriješio. Što smo bili bliže početku svirke, to je sve više i više ljudi počelo dolaziti, ali ne samo iz Visokog, već sam vidio dosta poznatih lica i iz Sarajeva, u moje ime im hvala što su uljepšali svirku svojim dolaskom.

Moj zadatak je da pored ispijanja enormnih količina pive, pripremim i Ormusove Demo CD-ove za prodaju. Prvi problem – nema dovoljno stickera za CD-ove, ok, Sion Girl (trenutno vokalni SOLISTA Ormusa :)) i ja smo uspjeli pripremiti 9 CD-ova za prodaju. Recenziju Ormusovog Demo CD-a koji sadrži pet autorskih pjesama ćete uskoro moći pročitati ovdje. Dosta visoka cijena od 4km (kad skontamo da se DEMO cdovi dijele i besplatno) je u slučaju Ormusa totalno opravdana. Svi coveri, sticker na CD-u, sve u boji, 120g-ski papir, sama izrada CD-a je poskupa. No, da vas ne peglam, idemo mi dalje…

Poslije tonskih proba, kada smo ukapirali da se bas bubanj ne čuje, a da ni ritam gitara nije nešto previše glasna i pokušaja šteljenja ta dva elementa, bili smo spremni za početak. BANG! Eksplozija ljudi, dosta poznatih faca, i lijepo sjećanja na prvi bosanski Metal Fest koji se održao samo pedesetak metara dalje.

Uvijek sam govorio da je USV kvlt mjesto. Bilo mi je pravo drago kad me se neka raja sjetila sa svirke KRVI od prije nekih 7-8 mjeseci, kada sam u USV-u završio u šutki sa gipsom, koncima na nozi i sedam šarafa u nozi. Tu istu noć sam završio i u Hitnoj, ali sve je bilo ok. Odtad mi je USV u lijepom sjećanju, bez obzira na ove malo neugodne događaje, bila je to sjajna svirka…

Povratak u realnost, na jučerašnju svirku. Prvi su na stage izašli mladi visočki bend Minions of Seth, čiji sastav tvore trojica momaka iz Visokog na mikrofonu, bubnjevima i basu (na basu je naš dragi Shakhbuurz, the organizator, Master of Pečenica) i, sada već stalni član benda, Eldar iz sarajevskog death metal benda Invaginator na gitari. Nisam znao šta da očekujem od Minionsa, tako da sam odlučio da ih izbliza pažljivo poslušam. Kritike slijede, pa makar mi se neko i naljutio. Iako je i sama oprema za vokala bila loša, od nje se moglo izvući koliko toliko dobar zvuk. Vokal Minionsa ide preduboko, jednostavno, izvlači neku brutalu, i vjerujte, ja, koji nikad nisam čuo njihove pjesme, ne znam ni jednu jedinu NI RIJEČ NI NASLOV pjesme. Poraditi na vokalu. Bas mi je baš bio simpatičan, nisam ga toliko dobro čuo, sviđa mi se što Shakh svira prstima, jednostavno, osjećaj je nenadjebiv kad čovjek svira prstima.
Eldar me opasno iznenadio na ovoj svirci, kao i većinu prisutnih sa kojima sam pričao. Momak koji je član Invaginatora (sada možemo zanemariti moje mišljenje o njima i o pojedinim članovima tog benda) se pokazao u puno boljem izdanju nego ikad u Invaginatoru. Od ritam gitare, koja se i nije baš čula, zbog pape, čini mi se, u Minionse u unijet i dašak svježine laganim, ali i zanimljivim Eldarovim solo dionicama, koje su me stvarno iznenadile. Sve u svemu, bend koji treba još da vježba, ali su na odličnom putu! Ah, da, i bubnjaru, prestani brojati udarce i bengati, matematika i scene appereance baš i ne idu zajedno :) Opusti se…

Sljedeći su na stage izašli Ormus, koji su samo tako poderali, ovo će biti jako kratka recenzija njihove svirke…First Thing First, mali prostori nisu za ovaj bend. Nije da ih sad dižem u nebesa, nego njihova muzika se jednostavno ne može spakovati u mali prostor. Bilo je malih problema sa pojačalom i pucanjem žica, što kaže Sion, uobičajeno za Ormus (sjetimo se SODE), ali to nije omelo ovaj sjajni mladi bend da i po drugi put naprave pakao u Visokom. Šutka na ”Dominationu”, inače obradi Pantere, bila je više nego sjajna, hvala svima koji su učestvovali u akciji ”BOMBE PADAJU I U VAŠEM GRADU!!!”

Poslije sjajnog Ormusa, slijedi visočki Bloodland koji me više nasmijao nego natjerao da bengam. Ok, znam da će se momci naujvjerovatnije naljutiti, barem neki od njih, ali ja nikako ne mogu pozitivno i jako ocijeniti njihov nastup. Kao prvo, mora se shvatiti da karizmatičan i lud pjevač neće biti nikad (pogotovo ne u Bosni) razlog uspjeha benda. Adel Rizvić, poznatiji kao Badžo, može biti karizmatičan, kao što jeste, može biti nositelj dobrog glasa, što i jeste (čovjek ima monstrouzno dobar glas, naježim se kad ga čujem), ali njegovo ulijetanje na svakoj pjesmi i gdje treba i gdje ne treba je pokopalo dosta pjesma. Druga velika zamjerka ide na bubnjara. Momak treba stvarno još puno i puno lupanja u podrumu, i shvatanja da je brzina ništavna, ako je ne znaš kontrolisati. Ljudi se se nakon Bloodlanda u Slogi hvatali ispadanja palica bubnjaru uz ruku. Zajebi to, desi se svakom, ma koliko god dobar bio, ali bubnjarevo završavanje i nepravilnosti, tj. ispadanja su ništa manje nego katastrofalna. Meni je stvarno bilo muka kada je krenuo ”završetak” nakon Refuse-Resista, koji mi je smučio pjesmu. Bubnjar je krenuo u neki solo, koji je ukopao čitav bend, jer ostatak benda nije znao šta da radi, pa su štiklali kakvo god drljanje, da to izgleda koliko toliko u redu. Velika pohvala gitaristi Neri koji se stvarno trudi, i koji ritam čitavog benda drži na okupu. Bloodlandu preporučujem još puno, puno vježbe, i rješavanje nekih stvari kao što su ova solo izlijetanja članova benda.

Sve u svemu, jedna solidna svirka, koja je na kraju okrunjena sa kilom sjajne pečenice, visočke, naravno. Vidimo se u Highlandu opet!