Soda Open Air Festival 2005

Kako početi recenzirati najveći festival demo bendova koji se održao u Prokosovićima, kraj Lukavca? Ne možemo zanemariti ideju koju su organizatori htjeli da prenesu, a to je da Bosna i Hercegovina ima da ponudi puno više kvalitetnije muzike od jednog Dine Merlina, ali ipak, nije sve bilo tako sjajno.

Prokosovići su malo mjesto, 20-tak minuta udaljeno prijevoznim sredstvom od Lukavca, koji se nalazi kraj Tuzle (mnogi su Lukavac miješali sa LukavIcom, koja je dio Sarajeva). U tom mjestašcu nalazi se dio koji se u narodu naziva ”Plaža”, što ono stvarno i jest, plaža jezera Modrac, koje je zahvaljujući nebrizi ljudi postalo zagađeno industrijsko jezero.
Upravo kraj jezera Modrac bila je smještena drvena bina, na kojoj su u tri dana trebali da nastupe preko 50 bendova iz Bosne i Hercegovine, zajedno sa gostima iz Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore.
Ja sam na festival išao u svojstvu novinara i basiste benda Rapa Nui-a. Iz Sarajeva su se prema Modracu zaputili i bendovi Ormus, Kontra i Flatline.

Put iz Sarajeva je bio najteži, krenuli smo prvi dan festivala u 14.30, busom Tešanj Toursa, koji je bio sve, samo ne normalno prijevozno sredstvo, unutra je bilo 50 stepeni, i svi prozori su bili blindirani. Zahaljujući mom iskustvu sa takvim putovanjima, ponio sam dosta vode, i hladne pive, koja je trebala da digne atmosferu. Da vas ne gnjavim previše sa pričama sa putovanja, u Prokosoviće stižemo oko 18-19 sati.

Mislili smo da će tamo biti mnogo ljudi, ustvari naišli smo na šačicu od tristotinjak ljudi. Većina njih je bila smještena u improviziranom kampu na pješčanoj plaži, gdje smo i mi podigli svoj šator.

Kamp koji je bio ponuđen je bio besplatan, i bio bi pravi bezobrazluk da su ga naplatili i deset pfeninga, jer po mojoj definiciji kamp treba da ima tuševe i toalete, pa makar one plastične. Ovdje smo pod kampom dobili komad zemljišta i tendu koja je bila obješena da koliko-toliko zaštiti ljude od sunca.

Vec prvi dan su nas nesnosne vrućine istopile, mislili smo da će nam jedno kupanje u Modracu vratiti snagu, međutim, Modrac u svom dnu ima cijevi koje povezuju rudnike, tako da je jezero zagrijano, i imate osjećaj da se kupate u vlastitom znoju. Pored toga, kad izađete iz jezera, bolje vam je onesposobiti čulo mirisa, jer smrdite kao leš.
Mislio sam da će nas organizatori barem dočekati sa pićem ili nečim, međutim, tek poslije dva sata, saznao sam ko je JEDAN od organizatora, što po meni nije imalo smisla.

Onda su krenula razočarenja. Kao prvo, još u Sarajevu, bendovi Silent Kingdom i Krv su najavili da neće doci na SODU. Među rajom se govorilo da je Silent Kingdom tražio tonsku probu od dva sata, što organizatori nisu mogli ispuniti, tako da je Amir Hadžić, mastermind Silenta, otkazao dolazak, ali usput, pošto je i gitarista Krvi, spriječio i Krv da dođe. To je bilo prvo razočarenje. Drugo je bilo kad sam sreo Pipera, bubnjara Symbolica, tuzlanskog progressive benda, čovjeka koji svira i u osječkom Warheadu, koji me šokirao kad je rekao da se ni Warhead neće pojaviti. Navodno, organizatori su javili Warheadu dan prije početka festivala, i momci koji su u ovom sjajnom bendu, zbog svojih drugih obaveza, i organizatorskog nemara nisu mogli da prisustvuju.

Prvi dan je bio pravo loš, sa malim brojem posjetioca, drugi dan sam proveo sa ekipom iz Flatlinea i Kontre, i ovim putem ih pozdravljam. Čitavo vrijeme smo se cvarili na betonu (mjesto na kojem se održavao fest je čitavo betonirano), i veliki pozdrav vokalu Flatlinea, Napalm Muxu, na sjajnom izumu: u slučaju vrućine, otkinete rukav sa majice, smočite ga i izgledate kao Adi Sarajlić, vjerujte, radi i rashladuje. :)

Drugi dan je bio bolji, iz prostog razloga, jer su nastupali bolji i uvježbaniji bendovi, kao što su Kontra, Toxic Death i Sacramental Blood.

Pred kraj drugog dana, stiže nam najveći bullshit koji smo mogli dočekati. Organizator je OTKAZAO ČITAV TREĆI DAN FESTIVALA zbog nedostatka SREDSTAVA, i sponzora. Službeni sponzor festa je bila Bavaria (neki spominju i Red Bull, ali njihov štand nisam vidio), koja je otkazala prihode za treći dan zato jer su ljudi unosili vlastiti alkohol u arenu. Mislim da je to glupost, i da su alkohol, po mom mišljenju, i onom šta sam vidio, unosili samo bendovi, koji su svirali, tj. RADILI na tom mjestu, a organizator je kriv što se sve to nije malo bolje smislilo.

Treći dan je otkazan, svi su se vratili trećeg dana ujutro kuci.

Velika, nenormalno velika zamjerka ide na tonce koji su radili na festu, koji nisu imali pojma sa mozgom, te većinu bendova ujebali do maksimuma (čitat ćete u nastavku). Pored toga, nije mi jasno o kakvim su radionicama ljudi koji su smislili SODU pričali, ništa se preko dana nije dešavalo, osim prekomjernog znojenja. Možda je to neka nova automatska radionica.

Slab festival, koji je imao odličnu ideju, ali se sve sjebalo zbog nemara organizacije. Moram da napomenem da se desilo i nekoliko krađa, za koje je po mom mišljenju PONOVO kriv organizator. Na binu se mogao popeti svako, dakle, nije bilo nikakvog osiguranja. Prvo su nestala dva kabla Flatlineu, a onda dan kasnije, i dvije gitare i to, Peavey i Washburn. Nisu svi imali priliku ostaviti svoje gitare u auto, kao naprimjer ja, a prostor sa bendovima se trebao napraviti i obezbijediti da ne dođe do čega je već došlo.

A sad recenzija nekih bendova koje sam vidio:

1. Flatline

Sarajevski metalizirani coreri su ljude podigli u 2.30 poslije ponoci. Mux je skakao kao lud, a Slaven (gitara) je pržio opasno po svom Washburnu. Jedna od najboljih svirki na festivalu. Svirali su i dvije obrade, bendova MadBall i Hatebreed. Najbolja stvar je bila kad bi se Mux obratio publici između pjesama na engleskom jeziku. Ustvari, nije ni progovorio ni rijec na bosanskom. :)

2. Kontra

Sarajevski i nadaleko najbolji coreri Kontra su drugu noc odradili sjajno! Bili su epicentar razaranja i dobrog provoda. Možda po prvi put sam vidio (i učestvovao) u circle pitu. Muris je za mikrofonom bio izvrsno raspoložen i željan kontakta sa ljudima, ali ga je u tome nažalost sprijecila dužina kabla mikrofona. Šutka je bila za desetku, a Kontra je svirala sve svoje hitove, koje su ljudi zajedno pjevali izmedu zadatog i popijenog udarca laktom u zube…

3. Toxic Death

Tuzlanske legende, na čelu sa Suhim, demonom za mikrofonom, su dočekali zoru trećeg dana na stageu. Banganje nije prestajalo, pjesme su se nizale, i…ma šta dalje pričati…tipicni Toxic Death nastup, nabijen emocijama i energijom.

4. Rapa Nui

Bend u kojem sviram. Zahvaljujući organizatorima koji nisu imali sluha za našu želju da otvorimo nastup Kontre, svirajući prije njih, smjestili su nas da sviramo prvi. Ensar (vokal/gitara) je bio raspoložen koliko smo Nedim (solo gitara) i ja bili pijani. Raja je uživala, bilo je tu i šutke, a kasniji komentari su bili izuzetno pozitivni, te nismo mogli opstati od ljudi koji su željeli naš demo CD. Svih 30 CD-ova koje smo ponijeli da podijelimo ljudima, nestali su u momentu.
Parafrazirat ću Mukija iz Kontre: ”Zabolio me vrat od benganja na SODI i obrazi od 15 minuta Rapa Nui-ja – imao sam osjecaj da gledam Bloodhound Gang, a slušam NOFX.”

5. Sacramental Blood

Jedini strani gost koji je došao da svira na SODI, beogradski brutalni death metal manijaci, Sacramental Blood, su uspjeli i mrtve ljude da dignu na noge, jako energičnom svirkom, koju su zasladili Toxic Death. Nadam se da ćemo ih što prije vidjeti u Sarajevu. Posjetite Sacramental Blood na adresi http://www.sacramentalblood.tk.

6. Ormus
Ljudi koji su postali poznatiji kao Drmus zbog svog logoa, imali su malih tehnickih problema, ali su svoj nastup odradili kao profesionalci. Tehnički problemi su bili sinteza neznanja tonca + pucanja žice gitaristi. Svaka vam dala za ”Lake Modrac” :)