Gluttony – Beyond The Veil of Flesh

Svako ko se bavi muzikom, a pogotovo u domenu odavanja počasti kroz sviranje muzičkog žanra koji je određene bendove izdigao na pijedestal zna da je hommage ozbiljna i zahtjevna disciplina. Tanka je linija između blijede kopije koja je nezanimljiva ili zanimljiva određeni vremenski period ili benda koji, ma koliko god emulirao, ima ono nešto što ga čini zanimljivim i na duže staze. Švedski death metal bend Gluttony svira, a šta nego švedski death metal. Projekt je to gitariste Andersa Häréna iz švedskog bendy My Own Grave. Kada je Anders shvatio da neće moći kvalitetno podnijeti pritisak pjevanja i sviranja u isto vrijeme, u bend je pozvao i Magnusa Ödlinga iz švedskog Setheriala koji svira drugu vrstu ekstremnog metala – black metal. Dvojac su u nastavku podržali i Andersove kolege iz My Own Gravea, John na bubnjevima i Max na bas gitari.

Moglo bi se postaviti pitanje kako zvuči bend u kojem trojac koji piše poprilično progresivan death metal u matičnom bendu (mom uhu i ne baš pretjerano zanimljiv sudeći po preslušanim snimcima) zvuči u staroškolskoj švedskoj varijanti predvođen black metal pjevačem. Odgovor je: jako, jako dobro.

Svirački dio ekipe ostavio je po strani svoje afinitete ka blastbeatu i komplikovanju, te su se posvetili riffu i atmosferi na pravi način. Rezultat je fascinantan – u osam pjesama, koliko ih se nalazi na debitantskom cjelovečernjem ostvarenju Gluttonyija, bend je uspio napraviti kvalitetan balans između brutalnosti i melodije, dva ključna elementa švedskog metala. Bend koji po inerciji odmah pada na pamet je Dismember. No poređenje nije samo na muzičkoj, već i na tekstualnoj osnovi. Gluttony je možda manje sofisticiran i malo više orijentisan kao dizanju mrtvih u svrhu pokretanja paklenih pohoda, ali razumijete savršeno šta želim reći.

Album proleti bez nekih posebnih štucavica, a hit među ljubiteljima podzemnog death metala će najvjerovatnije biti pjesma koja otvara album; “The Revenant” je toliko dobra da sve ostale zvuče poprilično prosječno u odnosu na prvu.

“Beyond The Veil of Flesh” je sasvim solidan debitantski album. Da kažemo da dobro miriše, dobro miriše. Da kažemo da dobro izgleda, dobro izgleda. No vjerujem da će primjerenije biti da kažem da su Gluttony na početku duge trke i da već na sljedećem očekujemo više jeze u stilu “The Revenanta” (hajde, da ne lažem, i “Coffinborn” imaju sitnu jezu u vidu gitarske dionice koja se vrti u pozadini pjesme) – tek tada će ovaj bend početi da sjajni opasnim sjajem. Sad zasad smatram vrijednim svake pohvale što su muzičari u potpunosti shvatili svoju ulogu i zadatak i što nam se uši ne moraju hrvati sa progresivnim dionicama, već sa težinom zvuka.

Gluttony – Beyond The Veil of Flesh
2014 / VIC Records
Website benda