TOP 10 izdanja 2013. godine po izboru Nedima Hafizovića

Prošlih godina sam zaista uživao čitati godišnje top liste na ISK Web Magazinu, ne nadajući se da ću ove godine i sam imati čast da odaberem deset najboljih albuma u protekloj godini. Po meni je 2013. bila nešto slabija u odnosu na prošlu godinu. Nismo imali nekih senzacija poput i dalje fenomenalnog Testamentovog „Dark Roots of Earth“, Overkillovog „Electric Agea“ i sličnih, ali tokom godine je objavljeno zaista nekoliko izvrsnih izdanja, a evo šta sam ja izdvojio.

Newsted – Metal (EP)

Odbjegli sin Jason Newsted nakon raznih avantura sa bendovima u protekloj deceniji napokon je odlučio da krene i u solo vode. Singl “Soldierhead” sa ovog EP izdanja je odlično prihvaćen, a sam Newsted je uspio privući sve one kojima se Metallica ohladila, a iz koje je nečasno otpušten. Da se Newsted pomirio sa bendom koji mu je i stvorio ime, dokazuje i činjenica da je svirao zajedno s njima na proslavi trideset godina postojanja Metallice. Ono što mu je pošlo za rukom je da  zaista nadmaši Metallicin skorašnji rad ovim EP izdanjem, a kasnije u 2013. godini i albumom „Heavy Metal Music“.

Hatebreed – The Divinity of Purpose

Bend koji je po meni potvrdio da nove generacije hardcore bendova itekako mogu vrlo brzo zaraditi poštovanje je početkom godine objavio novi album. Hatebreed je uradio odličan posao, a album nije ništa novo nego pravi hardcore sa povremenim miješanjem thrasha. Fanovi su također albumu dali solidnu ocjenu, a zauzeo je visoko dvadeseto mjesto na Billboardovoj ljestvici u prvoj sedmici prodaje.

Anthrax – Anthems (EP)

Možda je nepošteno da ovdje ubrojim i izdanje sa obradama, ali radi se o legendama koje su momački odsvirale ovaj EP. Mada je šest kultnih pjesama perfektno izvedeno, ja bih izdvojio obradu pjesme „Smokin’“ od Bostona.Usudio bih se reći da su neke obrade izveli bolje od originala, a naša publika je imala priliku to čuti na njihovom koncertu u zagrebačkoj Areni kada su svirali kao grupa podrške Iron Maidenu. Na EP-ju se također nalazi i njihova nova pjesma „Crawl“.

Killswitch Engage – Disarm the Descent

Ovo je najbolje metalcore izdanje godine. Po odlasku Howarda Jonesa, vratio se originalni pjevač Jesse Leach, te je ponovo dokazao da mu to mjesto zaista i pripada, a i novija KSE-ova publika ga je odlično prihvatila. Glavni „krivac“ za ovaj skoro perfektan album je gitarista bend Adam Dutkiewicz koji slovi za jednog od boljih producenata u svijetu metalcorea.

Stone Sour – House of Gold and Bones Part 2

Nastavak ambicioznog Stone Sourovog projekta nije nadmašio prvi album, ali je itekako zaslužio da se pronađe na ovoj listi. Konceptualni album je zaista hrabar potez, a Corey Taylor je dokazao da on nije samo Slipknot i da može puno bolje iskoristiti svoj talent. Album je za nekoliko iz nekoliko razloga lošiji od prethodnika, a po meni najvažniji je činjenica da je ovo izdanje puno blaže.

Iced Earth – Live in Ancient Kourion

Sarajevo će ugostiti Iced Earth 26.1.2014. i neka oproste Kreator, Exodus i ostali, ali ovo je definitivno najveći metal spektakl koji će Sarajevo vidjeti. Ove godine Iced Earth su bili jako aktivni, tako da su pored albuma „Plagues of Bablyon“ koji će biti objavljen početkom januara iduće godine, ove godine objavili i živi album. Koncert je snimljen u drevnom hramu Kourion na Kipru. Hram je bio dupke pun, a na snimku je zabilježena nevjerovatna atmosfera. Stu Block je dokazao da je dostojna zamjena Barlowu i Owensu. Uglavnom, svi koji planiraju gledati Iced Earth u Sarajevu, obavezno neka preslušaju ovo izdanje, te se tako pripreme za spektakl koji je pred nama.

Orphaned Land – All is One

“Metal nobelovci“ su ove godine premašili sva očekivanja sa albumom „All is One“ kojim su ponovo prizivali mir na Bliskom istoku. Radi se o dosta blažem albumu u odnosu na prethodne, ali njihova muzika je i dalje zaista najbolji mogući način za promociju mira među mladima. Svoju poruku se prenijeli i Sarajevu prije dva mjeseca na nezaboravnom koncertu. Odličan orijentalni metal, dosta drugačiji u odnosu na Nile ili Melecesh, ali svakako vrijedan slušanja.

Misery Crown – When The North Meet South

Dobra izdanja su ove godine objavljivana i u našoj zemlji, a da i mi konja za sludge trku imamo pobrinuli su se momci iz Misery Crowna. Nije im trebala ni godina od osnivanja da snime ovaj album i mislim da to predstavlja odličan uzor za sve nove bendove kod nas. Album je klasični southern/sludge/stoner uklopljen u domaće motive i po meni jedan poprilično originalan album. Misery Crown je bend koji zaista puno obećava i očekujem njihov nastup na sljedećem izdanju Sarajevo Metal Festa.

Týr – Valkyrja

Prva asocijacija na Farska Ostrva mi je oduvijek bila njihova loša nogometna reprezentacija i Týr. Ove godine su objavili i svoj sedmi studijski album što je i više nego impresivno za bend koji postoji petnaest godina. Odavno su već prepoznaljivi na evropskoj metal sceni po svom specifičnom viking metalu, a ovaj album je samo nastavio uspješnu tradiciju uz poprilično bolju produkciju i dosta melodičnije riffove.

Dream Theater – Dream Theater

I šlag na kraju, Dream Theaterov istoimeni dvanaesti studijski album je po meni album godine. Odlaskom Mikea Portnoya, bend je doživio neku vrstu preporoda i drastičnu promjenu u zvuku. Nastavili su u drugom smjeru, počeli su kratiti ogromne muzičke epove i instrumentale, a na albumu se ne nalazi pjesme od nekih šesnaest minuta. Ipak ovaj album sadrži i dalje sve što je potrebno da bi bio odličan, a uz to bend je objavio živo izdanje iz Argentine koje je također izazvalo veliku pažnju, mada nije ispunilo sva očekivanja.