Intervju: Faust (Forgotten Tears)

Kako to obično i ide, urednik ISK Web Magazina veoma često ostave najviše posla za sami kraj. Sutra se održava četvrto izdanje Sarajevo Metal Festa, pa smo tom prilikom na jedvite jade i veoma brzo porazgovarali sa Faustom, osnivačem ovog talijanskog metalcore sastava koji će sutra svirati po prvi put u Bosni i Hercegovini u sklopu četvrtog Sarajevo Metal Festa! Jeste spremni za sutra? Forgotten Tears jesu!

Pozdrav Fauste i izvini što ste ovoliko čekali na intervju! Dosta bendova, dosta posla u sklopu ovogodišnjeg izdanja Sarajevo Metal Festa. Za sami početak, pošto ste poprilično nepoznat bend bh publici, molim te da ukratko kažeš ko, gdje, kada, kako i zašto.

Pozdrav tebi i svim čitateljima! Mi smo Forgotten Tears, metalcore bend iz Milana u Italiji. Neki od nas sviraju zajedno godinama. Ukratko, volimo ovo što radimo i posebno volimo svirati uživo. Ovaj bend je oficijelno započeo 2008. godine kada smo  basista Giò. bivši bubnjar Matteo, bivši gitarista Paolo i ja počeli zajedno svirati neke pjesme, pod utjecajem američkog metalcorea i evropskog melodičnog metala. To je strast koja se pretvorila u prelijepu i izazovnu svrhu kada smo počeli pisati vlastite pjesme i odlučili svirati u Italiji i diljem cijele Evrope. 2011. godine objavili smo album “Words to End” i odsvirali bezbroj koncerata, najčešće u sklopu turneja gdje smo binu dijelili sa sjajnim grupama kakve su Fear Factory, Memphis May Fire, All Shall Perish, Bleeding Through i mnogim drugim.

Spominješ 2008. kao godinu početka, godinu pokretanja ovog benda, međutim svugdje na Internetu mogu se pronaći informacije da bend postoji od 2003. godine, možeš li pojasniti? 

Zapravo 2003. godine je postojao potpuno drugačiji projekat koji se svirao neku vrstu thrash/death metala, ali se također zvao Forgotten Tears. Ta priča nema nikakvih dodirnih tačaka sa ovim bendom, tada smo u bendu bili bivši bbnjar i ja, sa još prijatelja koji su svirali sa nama. 2008. godine počeli smo svirati potpuno drugačiju vrstu muzike, a zadržali smo ime. Tako da, priča ovog benda počinje malo kasnije nego priča originalnog Forgotten Tearsa. “Words to End” je naše prvo oficijelno izdanje.

Možeš li nas uputiti u značenje imena benda, a pogotovo naslova prvog albuma? Po meni, oba imena imaju prizvuk apokaliptičnog, prizvuk kraja, da li je vaša perspektiva svijeta mračna?

Moj prijatelj je predložio ime, već smo imali organiziranih nekoliko koncerata, ali nismo imali ime. Bilo nam je potrebno i Forgotten Tears je zvučalo sasvim u redu. Poslije ovih koncerata ime nismo promjenili, volimo ovo ime i ono na šta nas podsjeća. Tek kasnije smo u ime benda ukovali i dodatno, dublje značenje; Forgotten Tears predstavlja samopromatranje, bolne ožiljke u srcu pojedinca, iste one ožiljke koje nas moderni svijeti uči da zaboravimo, da na njih ne mislimo, iako su ožiljci i dalje urezani u nas, duboko u našu najmračniju stranu. Ti ožiljci, te zaboravljene suze će uvijek biti ono što nas čini ljudima kakvi jesmo. Nije u pitanju mračnija ili svijetlija perspektiva, to je život, ako mene pitaš. Nas čine naša iskustva i dijeljenje iskustva sa ljudima, dijeljenje tog uvida sa drugim ljudima može pomoći drugima koji prolaze kroz iste probleme.

Nisam imao priliku pročitati vaše tekstove, ali mi se naslovi pjesama čine poprilično… lični. Kakva je lirička tematika benda, da li vas inspirišu vaša vlastita unutarnja previranja ili i dešavanja i situacije u svijetu utječu na vaše tekstove?

“Words To End” je kombinacija emocija. Iako nigdje nije službeno navedeno, to je konceptualni album koji govori o različitim stranama ljudske duše. U tekstovima sam pokušao govoriti o emocijama onih koji se nađu lice u lice sa smrću, bili žrtve ili nasilnici, ili čak o onima koje doživiš u zadnjim minutama života. Postoji mnog različitih reakcija i pokušao sam ih opisati kroz priče/pjesme na ovom albumu. “Words to End” govori više ili manje o ovome što sam naveo; finalni izvještaj je nekad jeziv, nekad miran, a nekad dramatičan. O svemu onome što je skriveno u dušama ljudi koji reaguju. Savjetujem svima da pročitaj naše tekstove kako bi imali jasniju perspektivu stvari o kojima govorim.

Slušajući vaš album, konstantno sam imao priliku čuti različite utjecaje, borba stare i nove škole metala. Kome bi bolje legao Forgotten Tears po tvom mišljenju, starijoj ili novijoj generaciji? 

Iskreno ne znam. Znam da će i stariji i mlađi pronaći elemente koji će im se svidjeti i to je tako. Imamo veliku i veoma raznoliku publiku. Kako god, mi sviramo muziku koju volimo, ne razmišljamo baš o stilu i žanru, već o tome kako se mi osjećamo kad sviramo.

Prošle su dvije godine od vašeg prvog albuma. Da li radite na drugom? Da li ćemo imati priliku na Sarajevo Metal Festu čuti neke nove pjesme i da li ćete sa novim albumom ostati dio To React Records porodice ili pokušati pronaći novu izdavačku kuću?

Imamo mnogo novih pjesama i trudimo se objaviti ih do kraja ljeta. Ne mogu vam trenutno reći ništa više, ali vjerujte mi na riječ da su prekrasne! Pronašli smo potpuno novu dimenziju u muzici koju trenutno pišemo, jedva čekam da vam damo priliku da čujete nove pjesme! Imamo želju da nekoliko pjesama objavimo sami, bez uplitanja izdavačke kuće, ali o tom potom. Ionako smo potpisali ugovor za samo jedan album, tako da smo slobodni.

Pošto dolazite iz talijanskog underground miljea, uputite nas na neka od talijanskih imena za koja ranije nismo čuli.

Pa ovo je dobra prilika da vas upoznamo sa našim prijateljima, bendovima Ready, Set, Fall!, Destrage, Tasters, ali i nekim drugim sjajnim talijanskim bendovima kakvi su My Breathing Harmony, Mainline i Amia Venera Landscape. Provjerite, nećete požaliti!

Jeste li čuli za Sarajevo Metal Fest ranije, imate li ikakvih očekivanja od nastupa u sklopu najvećeg bh metal dešavanja?

Čuli smo za Sarajevo Metal Fest prije nekoliko mjeseci i veoma nam je drago što smo dobili priliku da zasviramo prvi put u Bosni i Hercegovini, veoma smo uzbuđeni!

Fauste, hvala ti mnogo na ovom intervjuu i vidimo se sutra na Sarajevo Metal Festu!

Hvala vama mnogo i posjetite nas na Facebooku, bit će nam drago da se vidimo sutra!