Hellbringer – Dominion of Darkness

Negdje početkom septembra prošle godine, neko od ekipe iz High Roller Recordsa je na YouTube uploadao čitavu pjesmu „Sermon of Death“ sa (tada) nadolazećeg albuma Hellbringera “Dominion of Darkness”. Istu numeru sam puštao na stotine puta do samog izlaska albuma 28.9.2012. iz jednostavnog razloga. Stvar “Sermon of Death” je naprosto orgazam za moje čulo sluha i muzički ukus. Tipska speed/thrash rifologija, bez pokušaja da se ispadne umjetnik stvorena je u obliku aranžmanskog bogatstva razmjene riffova. Sve to karakteriše jako zao i metalan duh koji prosto tjera da ustanete i da nalupate prvog šminkera na ulici do krvi. Poseban merak je u fazonu da svaki krug jednog riffa u pjesmi se završava mudro smišljenom gitarskom čarlamom spuštenom na donje žice instrumenta. Salve staroškolskih riffova uništenja su tu! Definitivno u dragom nam obliku, nama – pripadnicima stare škole ekstremnog metala.

Hellbringer, prvenstveno osnovani kao Forgery ime su promjenili 2010. godine. Tipično imena bendova koje karakteriše paklen zvuk inače u sebi sadrže riječ pakao, a momci iz Hellbringera to potpuno i uspješno opravdavaju svojim albumom “Dominion of Darkness”. Dominacija tame, brzina, polupromukli vokal, manjak dječijeg retro preseravanja, faktor speed/thrash metala i nijansa originalnosti su ono što albume u ovakvim vodama metala čini cijenjenim. Kada na sve to nadodate njemački High Roller Records koji je poznat po izrazito visokom kvalitetu bendova iza kojih stoje, shvatite koliko je poželjno poslušati ovakav album.

Definitivno nije pametna stvar reći da je u pitanju potpuno remek djelo i nešto sasvim vanserijsko. U granicama svoga žanra ovo je iznadprosječno i interesantno izdanje. Čitava stvar je pametno promovisana u krugovima old skul manijaka kroz puštanje krajnje genijalne numere u opticaj na internet prije nego je sam album zvanično izašao. Ali bez ikakvog pogovora ovaj album pravi razliku između pravih metalaca i mlakih retro pokušaja. “Dominion of Darkness” svirepo jede pojavu nafuranih bendova čija izdanja su blijede kopije pjesama starih black/thrash legendi, a čiji su plagijatori uvjereni da su iz nekog razloga posebni.

Izdanje samo po sebi je puno refrena, naglašavanja, slejerovskih dionica i rješenja. Istina je da sam kao i mnogi takav pristup na izdanju slušao nebrojeno puta dosad, ali Hellbringer opet ima interesantnu sposobnost bijega od tipičnosti muzičkog nastupa žanra. Vidno je da između većine bendova kakav je i Hellbringer se praktično vodi borba ko će naći bolji način da odsvira ono što je već odsvirano milijardu puta. Priznat ću da nisam umio svrstati Hellbringer i njihov prvi album među te koji vode spomenutu bitku, time ovo izdanje sa moje strane dobija veliki plus. Gledajući opet na zvukovne elemente, produkciju mogu okarakterisati kao temeljitu i kvalitetnu. Tu je zastupljen prijeko potrebni topli analogni šum kojeg ipak ima jako malo, ali  dovoljno uzimajući u obzir da je u pitanju potpuno digitalna produkcija. Gitare gotovo da uopšte nemaju abrazivan režeći zvuk, već se više oslanjaju na atmosferičnost koja se postiže dobrim mračnim tonom. Definitivno nije u pitanju manjak gaina i distorzije, čime se Hellbringerova ideja gitarskog zvuka može interpretirati kao jaka doza zlobe koja se oslikava u atmosferi albuma.

Kada se konačna podvuče crta poslije računice ovo je idealan album za ekipu koja voli južnoamerički ekstremni metal, ali treba uzeti u obzir i činjenicu da je Hellbringer bend pitomijeg zvuka. Moja preporuka je da ga svako posluša jer utrošeno vrijeme na slušanje ovog albuma teško se može okarakterisati kao negativno iskustvo.

COVER ART:

INFO:

Ime benda: Hellbringer
Ime izdanja: Dominion of Darkness
Izdavač: High Roller Records
Godina izdanja: 2012
Website benda: http://www.facebook.com/Hellbringeraus