Helloween – Straight Out of Hell

Jeste li ikada naišli na sekciju sa komentarima na nekom sajtu posvećenom muzici/igrama/filmovima/nebitno čemu već, prepunu nezadovoljnih fanova koji se žale na sve i svašta? Te im ne valja produkcija, te je režija očajna, te je gluma mogla biti bolja, a ni melodije nisu čemu… Zapravo, ne znam ni što vas pitam – naravno da jeste. Eh sad, da li ste među tim komentarima ikada naišli na one optimiste koji vole istaći kako na svijetu zapravo postoje i zadovoljni fanovi, koji jednostavno uživaju u djelu o kojem je već riječ, ali nemaju ni volje, a bogme ni vremena da odu na tamo neki sajt i ulaze u rasprave sa nikad zadovoljnim likovima?

Ja jesam. I mislim da su u pravu, čemu je savršen dokaz i recenzija koju upravo čitate – da je novi album Helloweena valjao čemu, šutio bih, uživao u pjesmama i spomenuo ga na ISK Web Magazinu krajem godine u listi najboljih albuma 2013. Ovako se već moram pojaviti sa svojom prvom recenzijom u posljednjih nekoliko godina samo kako bih iznio razočarenje najnovijim izdanjem meni jako dragog benda. “Straight Out of Hell” je trebao zaokružiti odličan niz; nakon albuma “Gambling With the Devil” i “Seven Sinners”, nisam ni sumnjao da bi Helloween mogao razočarati. Ali, gle čuda – “Straight Out of Hell” ima tek nekoliko OK pjesama, dok je ostatak… neću reći loš, iako svakako mogu reći da mi baš i nije legao. Najblaže rečeno. (Argh, ne mogu izdržati – loš je.)

Album otvara “Nabatea”, koja se na netu pojavila još prošle godine u vidu singla, koji mi je već tad djelovao malo… čudno. Riffovi su tu, melodije su tu, ali nije to to. No, nakon pet, šest slušanja, čak sam se i navikao na pjesmu, što se pokazalo kao dobra stvar jer je “Nabatea” upravo jedna od tih OK pjesama – nakon nje stvari više-manje idu nizbrdo. “World of War” ima dobrih dijelova, ali ima i prilično loših, u kojima Andi više “pripovijeda” o ratu nego što pjeva. Nekoliko idućih pjesama ne želim ni spominjati, “Waiting for the Thunder” ću istaći tek toliko da kažem kako me refren uvijek podsjeti na stihove “Hurricanea” od Scorpionsa, a tu je i “Asshole”, pjesma koja vas na prvu zavara sa solidnim riffovima, kako bi pomislili da je riječ o nečem dobrom. Ali, kada čujete Andija kako pjeva o “suckerima” i šupcima… Andi, jedino što ovdje sucka je ovaj album.

Ostatak albuma neću ni spominjati, pa čak ni toliko da istaknem koje su pjesme zapravo OK (par njih bi mogli čak proglasiti i dobrim). Ali, sami su to tražili – ako mene pitate, radije opet preslušajte “Gambling With the Devil” i “Seven Sinners”. A “Straight Out of Hell” ubacite u svoj MP3/CD player jedino ako ste fan koji ima volje i vremena da sa albuma izrovi tih nekoliko solidnih numera.

COVER ART:

INFO:

Ime benda: Helloween
Ime izdanja: Straight Out of Hell
Izdavač: Sony Music
Godina izdanja: 2013
Website benda:www.helloween.org