Intervju: Mat Davis (Castle)

Ako tražite američki doom / rock bend Castle po bespućima interneta, potraga će biti veoma teška iz više razloga. Neki od njih su činjenica da je ime uobičajeno, kao i da postoji više bendova sa imenom Castle. Pa dopustite da vam olakšam: Castle je najnovija američka rock’n’roll senzacija. Trio fantasticus predvođen fantastičnom Elisabeth Blackwell oduševio je potpisnika ovih redova sa svoja dva albuma od kojih drugi “Blacklands” izdan ove godine definitivno ulazi u top izdanja 2012. godine. Iskoristio sam priliku i popričao sa osnivačem benda Matom Davisom o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti benda. 

Pozdrav, Mat! Hvala na prilici da predstavim Castle bh publici, kao i svima koji razumiju jezik kojim pišem. Inače ne volim gnjaviti ljude koje intervjuišem, ali potrebno je u ovom slučaju da nam kažeš nešto više o Castleu… ko, kako, kada, gdje i zašto! Čuo sam da ste u početku postojali ti i ritam-mašina, baš kao ja u svom bendu, s tim što je ta tebe očigledno bolje služila!

Proveo sam ja i više nego što je potrebno vremena sa svojom Alesis mašinom!  Hvala ti na prilici da popričamo o Castleu.  Castle sam osnovao ja, tako što sam napisao najveći dio materijala sa prvog albuma. Upoznao sam Liz, vokalisticu i basistkinju benda, prije nekoliko godina i zajedno smo počeli raditi na tekstovima i melodijama. To se desilo 2009. godine u San Franciscu. Naš bubnjar Al je moj dobar prijatelj još iz vremena mog djetinjstva koje sam proveo u Torontu. Zamolio sam ga da odsvira bubnjeve na “In Witch Order” i otad je dio Castlea.

Objavljena su dva albuma Castlea u dvije godine i kritičari se naprosto prepiru oko toga koji je album bolji. Kako je izgledao kreativni proces nastanka ova dva albuma, da li je to jedna kreativna linija rascijepljena na dva dijela ili si albume pisao odvojeno u različitim sesijama? Da li je bilo razlike u pisanju “In Witch Ordera” i “Blacklandsa”?

Hvala na lijepim riječima. Četiri godine sam pisao “In Witch Order”. Provodio bih po mjesec ili dva radeći na jednoj pjesmi i onda bih po mjesec ili dva odmarao prije nego što bi počeo pisati iduću pjesmu. To mi je dalo priliku da duboko analiziram svaku pjesmu na albumu, a to je i razlog zašto je cijeli album stilski razbijen, što meni u potpunosti odgovara. Novi album “Blacklands” počeo sam pisati godinu dana nakon što sam završio pisanje posljednje pjesme prvog album “Devil’s Castle”. “Blacklands” je u samom početku bio zamišljen kao EP izdanje i u pisanje tog albuma krenuo sam uvjeren u to. Imao sam početke pjesama “Storm Below The Mountain”, “Corpse Candles” i “Blacklands”. Četiri mjeseca kasnije album je praktično bio gotov. Izgleda brzo, ali provodio sam vrijeme radeći na tom albumu svaki dan, između osam i deset sati. A kad nisam radio to, sa Liz sam radio na tekstovima i melodijama.

Vi ste američki bend koji pod miškom ima ugovor sa jednom od najprobirljivijih evropskih izdavačkih kuća, barem što se tiče unikatnosti i kvalitete zvuka benda, a ta kuća je Van Records. Kako je došlo do dogovora sa Van Recordsom?

Mi smo imali sreće. Poslao sam bruku demo kaseta koje su sadržavale tri grubo producirane pjesme sa albuma “In Witch Order”. Bile su to “Lost Queen”, “Total Betrayal” i “Descent of Man”. Istina je da većinu puta kada pošalješ nekome svoj demo, on završi neotpakovan u koverti ili zabačen u ladici nečijeg stola. Mi smo imali sreće da je glavni čovjek Van Recordsa Sven otišao na odmor i ponio Castleov demo snimak. Preslušao ga je mnogo puta i kasnije nam se javio i rekao da je veoma zainteresiran da čuje još Castlea. Sjećam se tog e-maila, bio je sjajan i inspirisao nas je da dovršimo album koji je dotad bio negdje dopola završen. Sven je čuo šta radimo i svidjelo mu se. Van Records je najprijateljski raspoložena izdavačka kuća koju znam, pravi dom za naš bend.

Prvog avgusta objavili ste da ste potpisali ugovor sa izdavačkom kućom Prosthetic Records koja će objaviti vaš album “Blacklands” za američko tržište. Zašto ova kuća i zašto vam je trebalo toliko dugo da muziku donesete na domaću teritoriju?

Prosthetic Records je sjajna izdavačka kuća i ponudili su nam jako dobar ugovor. Trebalo nam je mnogo više nego što je iko od nas pomišljao da dovedemo Castle kući, čak i nakon sjajnih recenzija albuma “In Witch Order”.  Nisam siguran šta su izdavačke kuće tražile svih ovih godina našeg postojanja, ali sam poprilično uvjeren da to nisu dobri bendovi! Sretni smo što je Castle napokon kući i što imamo dobru distribuciju i u zemljama kao što su Japan i Australija. Na kraju krajeva, želja nam je da sviramo svugdje, gdje god nas pozovu.

Novi album “Blacklands” donosi i fantastičan omot, ali mene više interesuje omot vašeg prvog albuma, fotografija koja istovremeno zrači i nevinošću i misterioznošću. Ko je autor fotografije i kakvo joj je značenje?

To je stara fotografija koju sam vidio prvi put prije mnogo godina. Stara je više od stotinu godina i, po autorskom pravu, u javnom je domenu  Čim sam je vidio, govorila mi je. Kako si i naveo, nevina, mistična, ali ja bih dodao i da ima nešto zlokobno u istoj. Značenja je milion, a meni je odmah predstavljala nešto moje, čim sam je vidio, znao sam da će ona biti na omotu prvog albuma Castlea. To mišljenje sam nosio sa sobom sve ove godine. Čak sam je i ištampao i visila je na zidu sobe dok sam pisao prvi album zbog inspiracije. Te male stvari daju težinu svemu.

Omot debitantskog albuma “In Witch Order”

U posljednje vrijeme, postoji tendencija da se blate bendovi novijeg kova inspirisani okultnim i psihodeličnim temama, filmovima sedamdesetih, magijom i Sabbathovim riffovima. Jedno od takvih blaćenja je zaista opskuran članak napisan na portalu Metal Sucks. U članku se Castle nalazi na vrhu liste tzv. vest (prsluk) metal bendova. No nije najgore što se izmišlja još jedan žanr, već što se bendovi kao što je Castle ili potpuno drugačiji od Castlea karakterišu kao trenutni trend. Smatraš li da je Castle dio tog nekog, nazovimo ga, novog metal trenda? Kakvo je tvoje mišljenje o bendovima spomenutim u članku i koliko povezuješ Castle sa takvim bendovima? I kad smo već kod blatantno loše igre nazvane izmislimo-novi-žanr, kako bi ti okarakterisao muziku Castlea?

Ako mene pitaš, nijedan bend koji sam dosad slušao ne zvuči kao Castle. Pitam se da li je osoba koja je napisala taj članak uopće provela imalo vremena slušajući bendove koje je spomenula. Neki od spomenutih bendova su sjajni. Drugi su moji prijatelji, a neke još nisam ni čuo. Ovaj članak koji si mi naveo mi više liči na šalu koja i nije baš uspjela. Prije svega, ovo je površno, neupućeno piskaranje i mene na kraju krajeva ne zanima mišljenje jedne osobe, bilo da ona piše za Metal Sucks ili da vodi svoj moje-najdraže-stvari Tumblr. To nema odjeka na rad Castlea.

Pretpostavljam da je William Blake direktna inspiracija za “Descent of Man”. Pokušaj mi navesti djela, bile to knjige, filmovi ili nešto sasvim drugo koja su analogija muzici Castlea, ali u svojim formatima.

Postoji mnoštvo knjiga i filmova koje sam koristio kao inspiraciju i koje i danas koristim kao orijentaciju kad pišem muziku. “Blacklands” je baziran na romanu “Westernlands” Williama Burroughsa. Postoji više numera koje su inspirisane pisanjima Bauldierea. Pjesma “Spellbinder” bazirana je na radu Aleistera Crowleya.  Film “Badlands” bio je inspiracija za muziku pjesme “Corpse Candles”, a inspirišu me i ostali filmovi kakav je “Suspiria” sa sjajnim soundtrackom benda Goblin. Filmovi Jodorowskog su također oduvijek inspiracija.

Pored utjecaja Black Sabbatha, ja u vašoj muzici čujem i dosta thrasha, ali ne na osnovu brzine, već po načinu sviranja, riffanja. Kao da je neko thrash riffove umočio u ljepilo. Ludim li? 

Sviđa mi se tvoja interpretacija naše muzike i volio bih da svako ima tako dalekosežnu percepciju.  Naš opis muzike je Witch Thrash, što je zapravo samo igra riječi. No čak i to veliki i moćni ljubitelji kategorizacije muzičkih izražaja smatraju neodgovarajućim. Ja zaista mislim da je naša muzika preuzela thrasherske riffove i ne samo da smo ih usporili, nego smo im izvrnuli utrobu. Zato, slažem se sa tobom i zahvaljujem na pozornom slušanju!

Dok sam istraživao pozadinu Castlea i članova za potrebe ovog intervjua, saznao sam da bubnjaru Alu i tebi ovo nije prvi zajednički bend, čak štaviše, imali ste mnoge zajedničke muzičke projekte za vrijeme odrastanja u Kanadi. Možeš li nas uputiti na neke od njih?

Ništa od toga nije vrijedno nekog spomena, bili su to projekti koji su ostali iza zatvorenih vrata. Šta god smo tada radili, više smo vremena provodili pišući i snimajući, nego udarajući u sridu, ako razumiješ šta želim reći. Mislim da je upravo Castle realizacija mnogo truda i rada koje smo uložili u muzički, lirički i aranžerski posao kako bi svirali žanr koji danas sviramo.

Imaš li predodžbu o zapisanoj budućnosti Castlea? Bili ste na evropskoj turneji, planirate li posjetiti ovaj kontinent opet? Novi album 2013.?

Radimo turneju u oktobru i novembru po Sjedinjenim Američkim Državama. Također planiramo i EP izdanje koje će biti izdano kada opet posjetimo Evropu na proljeće. Sviramo na narednom izdanju Roadburn festivala i cijela turneja će se bazirati prije i poslije tog datuma. Što se tiče tog novog EP izdanja, zasad imamo spremljenu jednu pjesmu, kao i jednu obradu. Planiramo još dvije autorske pjesme smjestiti na to izdanje, ali i jednu živu traku, ukoliko ista bude dobro snimljena i ukoliko se ta verzija bude razlikovala od onoga što možete čuti na studijskim izdanjima.

Mat, hvala ti na izdvojenom vremenu! Iskoristi priliku za besplatno reklamiranje, muzičke želje i pozdrave!

Sharane, u moje ime i u ime cijelog benda zahvaljujem ti na svoj podršci koju si nam pružio i koju nam i dalje pružaš. Želim sve najbolje tebi, ISK i svim čitateljima!