Candlemass – Psalms For The Dead

U toku ove prve polovine 2012. godine bili smo svjedoci ponovnog okupljanja i rasformiranja mnogih bendova. I švedski doom metal pioniri Candlemass  odlučili su  nakon ovog albuma mahnuti studijskom radu i posvetiti se sviranju uživo, a tim je i jedanaesto izdanje benda “Psalms for the Dead” najavljeno kao posljednji album. No, s obzirom da je Candlemass već dva puta prestajao sa radom (prvi put 1994. i drugi put 2002. godine), ovo bi trebalo uzeti sa određenom dozom rezervisanosti. U svakom slučaju, vrijeme će pokazati.

U početak jednog kraja (ako je vjerovati riječima osnivača Leifa Edlinga) uvode nas klasični Candlemass riffovi sa pjesme “Prophet”. Nakon što im se  vokalno priključi Robert Lowe, kome je ovo inače treći album sa Candlemassom i kako pjesma dobija na brzini, muzika dobija nešto tradicionalnog metal zvuka ala Iron Maiden ili Judas Priest. Već sljedeća pjesma “The Sound of Dying Demons” donosi više doom atmosfere i dobrih riffova, ali refren, čiji se tekst sastoji od ponavljanja naziva pjesme, jednostavno kvari utisak. Ista je stvar sa refrenom i prethodne pjesme i “Waterwitch”. “Dancing in the Temple (Of the Mad Queen Bee)” oskudjeva klasičnim doomom i jedna je od bržih pjesama na albumu. Od samog početka čuju se orgulje, baš kao i na “Siren Song”. Već na polovini pjesme zanijeće vas solaža i izvanredan vokalni performans Lowea koji drugog juna prekida saradnju sa bendom i biva zamijenjen Matsom Levénom.

Već dosta više doom atmosfere može se osjetiti na pjesmama “Waterwitch”, “The Lights of Thebe” i “Psalms for the Dead”. Stavljam naglasak na izvanredne solaže u sve tri pjesme. Već sa prvim riffovima “The Killing of the Sun” osjetićete sličnosti sa “Iron Man” Black Sabbatha. I opet ono ponavljanje naziva pjesme. Možda nedostatak inspiracije.

“Time as Black”, deveta, a tim i posljednja pjesma na albumu karakteristična je po početku i završetku u vidu monologa bez pratnje muzike, čija je suština da vrijeme ne zaboravlja, ne liječi ništa, da je to crna rupa koja se hrani ambicijom, energijom, ljubavlju i koja će nas progutati. Slijedi dinamičan dio praćen muzikom koji se na trenutak prekida kako bi nas Lowe upozorio da je vrijeme mač razaranja, bezličan osvajač, gospodar prokletih. Kako se bliži kraj pjesme, a tako i albuma, muzika utišava i na kraju se čuju samo otkucaji sata.

Candlemass je tokom svoje karijere postao doom metal institucija, tako da se od najavljenog poslednjeg albuma očekivalo da bude doom izdanje vrijedno obožavanja, ali kada bi me neko pitao da li je “Psalms for the Dead” zaista takav album, ja bih odgovorila sa – ne, nije. Ali ako članovi benda smatraju da ovo treba da bude šlag na diskografiju Candlemassa iliti muzika za psalme sopstvene sahrane, onda dobro, neka im bude. Sve u svemu, ne mogu griješiti. “Psalms for the Dead”, iako se ne može porediti sa nekim od svojih prethodnika kao što je recimo “Nightfall”, je sasvim solidno izdanje.

COVER ART:

INFO:

Ime benda: Candlemass
Ime izdanja: Psalms For The Dead
Izdavač: Napalm Records
Godina izdanja: 2012
Website benda: http://www.candlemass.se