Gig Report: Nulla Osta & Nema Teorije @ Kino Bosna, 17.3.2012.

KO: Nulla Osta, Nema Teorije
KAD: 17.3.2012.
GDJE: Kino Bosna

Mrtvaja Records, najnepoznatija od nepoznatih izdavačkih kuća sa područja Bosne i Hercegovine organizirala je prije tačno sedam dana sjajan koncert u okupljalištu različitih formata mladih ljudi Sarajeva, poznatom Kinu Bosna. U prvu posjetu (a nije bilateralna!) Bosni i Hercegovini i Sarajevu dolazila je pulska grupa Nulla Osta, specifični hrvatski hardcore bend koji godinama žari i pali po cijelom svijetu, a specifičnost benda je u tome što je u njihovom zvuku prisutan apsolutni nedostatak gitare što se savršeno kompenzira sa dva različito distorzirana basa.

Za Nulla Ostu nije bio predviđen nijedan lokalni bend podrške, ali sam lično ja predložio Nema Teorije nakon što su članovi Nulla Oste (tačnije, jedan od basista Dragan) izrazili želju da čuju neki domaći bend. Imam fetiš na Nema Teorije, njihov pristup punku i cijeloj ideji me baca u neke moje mlađe dane. Ne radi se o kvalitetnoj svirci, radi se o tome sa kakvim testisima sviraš.

Bina je bila smještena na podnožje Kina Bosna i ono što je automatski iole obrazovanoj osobi po pitanju zvuka bilo jasno je apsolutni nedostatak razglasa – tačnije rečeno, postojale su dvije kutije za glas, sve ostalo je pičilo nasuho. Iako je za miksetom bio apsolutni majstor svog zanata, Darko Saračević iz travničkog Alter Arta, po pitanju zvuka se baš ništa nije moglo uraditi.

Prvi na binu izlaze članovi Nema Teorije i za razliku od njihove svirke sa bendom Motherpig samo dva dana prije ovog koncerta gdje su poprilično smrljali set, ovdje su ga odradili baš kako treba, a ni publika im nije ostala dužna. Bilo je tehničkih problema kao što su prekidanje kablova, ali sve je to dio posla… Načuh da Nema Teorije uskoro snima debitantski album i… stvarno je vrijeme!

Nakon kratkog štimanja i pripremanja, Nulla Osta je počela sa svirkom i kakva je to samo svirka! Nulla Osta je jedan od onih specifičnih bendova u čijem se zvuku ukrštava klasika i eksperiment, ali na dobar i nedosadan način. I za vrijeme seta Nulla Oste dešava se veoma zanimljiva i fascinantna stvar – iako je super loš zvuk (odnosno sami nedostatak istog), atmosfera u masi je postajala sve bolja i bolja, pjesmu za pjesmom. Nema ko nije skakao, skakutao, mahao rukama, ulijetao i izlijetao iz šutke.

Ne znam da li je po mojoj slobodnoj procjeni nekih pedesetak do sedamdesetak duša bilo dovoljno da se pokriju troškovi Nulla Oste, ali ono što je evidentno je činjenica da je ovaj koncert uz minorni napor ka promociji istog privukao više ljudi nego najmanje 40% metal svirki na kojima sam bio, a u čijem slučaju se ekipa organizatora nadala / očekivala visoku posjećenost (nažalost, sve iznad stotinu ljudi je nama visoko posjećeno u Sarajevu). Da ovo prevedemo na razumljiv jezik, neko je ovdje očigledno gladan drugačijeg zvuka.

Ponoviti sjajan koncert Nulla Oste, ali na moćnijem razglasu bi bio vrhunac. U taj paket ubaciti i Pas Materse… eh, snovi i nadanja jednog poganog punk žurnaliste…