Gig Report: Kuštro Fest 2008

Znate li gdje su Grebnice? Sigurno većina vas nema pojma. Geografski, najlakše ih je postaviti 5 KM od Bosanskog Šamca.

Međutim, punkeri sa prostora bivše Jugoslavije već petu godinu ritualno dolaze u Grebnice na Kuštro Fest, službeno nazvan festivalom alternativne glazbe, ali suštinski – punkerskim rajom koji traje dva dana u julu. Ove godine odlučio sam i sam da posjetim i Kuštru i da se uvjerim/razuvjerim u razne hvale koje kruže i lijepe se za ime ovog Festivala.

Ono što je od početka bilo jako simpatično i vjerujem, odgovarajuća činjenica većini ljudi su jako niske i simbolične cijene hrane i pića – jesti se moglo za 1,5 KM, a pivo, napitak koji je ionako najomiljeniji na ovakvim skupovima, koštalo je samo 1 KM. Finansijski je ovaj festival imao još prednosti – kamp, ulaz i parking su bili besplatni, dakle za nekoga ko nije mogao odvojiti neka značajna finansijska sredstva, a htio je da se provede na nekom festu, Kuštro je bio sjajno rješenje.


Vaš omiljeni novinar u mini busu u ulozi narcisoidnog punkera

Slavko, jedan od organizatora, a usput i gitarista benda ”Vitalni Organ” (malo kasnije o njima) dogovorio se sa nas jedanaestero (koliko me sjećanje služi) koji smo krenuli iz Sarajeva da će nas kombi pokupiti na željezničkoj stanici i dovesti u Grebnice. Rečeno – učinjeno. Kombi je stigao po nas dvadesetak minuta nakon našeg dolaska u Šamac. Brzo smo se prevezli do fudbalskog stadiona u Grebnicama na čijem se terenu dešavao festival. Raspakivanje šatora je počelo, a nas nekoliko je odmah navalilo na jeftino pivo (shame on us, nikad da pomognemo).

Prvi dan festivala definitivno je bio u znaku benda Pasi. Međutim, kao kobna slutnja kroz malu masu se pronio glas da se Pasi neće pojaviti na festu. I pogodite šta se desilo! Čudo sigurno nije, ali razočarenje jeste. Pasi se nisu pojavili, a mi smo ostali “osuđeni” na druge bendove koji su bili bookiran za taj dan.

Ne bi želio da previše pričam o prvom danu festivala, jer iskreno – mene je prvi dan ubio u pojam. Prvo sam bio umoran od posla, a onda sam se umorio i od puta za Šamac, a bendovi prvog dana – PREVIŠE MELODIJE! Definitivno sam se umorio od six packovskih melodija i glasića i terci koje su prvi dan rokale na bini od 20:00 do kasno u noć. Ipak, da nije sve tako crno, iz prvog dana izdvojio bi Vitalni Organ, bend – porodicu u kojem je najslavniji član definitivno bubnjar Gabrijel, klinac od 10 godina koji JEDE bubnjeve. Sa njim u bendu svira mama Janja (bas) i tata Slavko (gitara i vokal). Gabrijel ne komplikuje, Gabrijel je PRAVI bubnjar po mojim standardima – kec i drži ga čvrsto!


Mali Gabrijel, ponos i dika mame Janje, tate Slavka i svih punkera BiH

Pored Vitalnog Organa bend K.D.P. iz Slavonskog Šamca odradio je sasvim pristojnu i poprilično nemelodičnu svirku, svirajući i par obrada koje su raju totalno digle na noge (sjećam se samo da su svirali jednu obradu od SMF-a, ali koju – ne pitajte, previše alkohola).

Bend koji je definitivno zalutao na fest je Karambol iz Vinkovaca, ljudi koji uopšte nisu loši, sviraju neki bikerski hard rock, ali Kuštro nije motorijada, tako da je BILO KAKVA reakcija izostala, pa se Karambol povukao sa bine poprilično brzo. A šteta, super su svirali, meni je bilo OK, samo totalno pogrešno mjesto i vrijeme!

Spomenuo bih i bend Lude Krawe iz Bačkog Petrovca koji su poprilično zanimljivi – oni su Meshuggah srbijanskog melodičnog punka! Ti ljudi nemaju pjesme, a da u njoj ne promijene najmanje 10 ritmova (dobro, sad malo pretjerujem, ali definitivno nisu strofa-refren-strofa-refren-most-refren bend).

Nemojte me krivo shvatiti – prvi dan je za ljubitelje melodičnog punka bila definitivna blagodet, ali ja nisam jedan od tih. Zato sam razočaran nedolaskom Pasa (koji jesu melodični, ali su baš i prebrzi) poprilično rano otišao na spavanje.

Drugi dan je označila žeđ i vrućina, a onda neugodno iznenađenje. U Grebnicama se dešavala misa (ne, to nije neugodno iznenađenje), te zbog te mise, nikome od kampera nije bilo dozvoljeno da napusti kamp prostor. Kamerman je stajao na izlazu iz kampa i snimao lica. Kasnije sam saznao da je na prošlom festu NAVODNO neki punker urinirao na spomenik hrvatskim braniteljima, te da je nađeno 50 (!!!) šprica na travi u kamping prostoru. Mjere predostrožnosti. Htjedoh se posvađati sa osiguranjem mise, ali nisam jer sam znao da svako sranje koje eventualno napravim ide na račun organizatora.

Oko podne pušteni smo iz ”konc logora” kako sam u ironiji okarakterisao naše stanje, te smo u obližnjoj kafanici kraj hrpe vjernika koji su pili pivo (!!! – prvo se Bogu moliš, pa piješ, pa onda napadaš ljude da zapišavaju spomenike) sjeli i popili kafu, što je rezultiralo sa par zbunjenih pogleda u kojima sa definitivno uživao. Usput sam se potrudio da i ne opsujem nijednom u konverzaciji, kako bi konfuzija postala još veća.

Poslije kafe na red je došla jedna važna stavka – hrana. Definitivno najveći propust organizatora je bilo pitanje hrane, i to je neoprostiv propust. Prvo, sve je bilo od svinjskog mesa. Drugo, nije bilo NIKAKVE vegetarijanske hrane. Lično, ne smeta mi nikakva vrsta hrane, jest ću sve ako sam gladan, ali svinjetinu (kao i svo meso koje je masno ili me podsjeća da je komad životinje) izbjegavam. Drugo, mislim da svi dobro znamo da je među punkerima najveća količina različitosti i drugačijeg mišljenja po pitanju ishrane. Samo u našoj grupi bila su 2 vegetarijanca, tako da kad malo izračunam, na festu je moglo biti minimum 20 vegetarijanaca koji NISU mogli da jedu ništa ne festivalu. A 20 duša je ipak neki broj?

Stanje je bilo takvo kakvo jeste, morali smo u nabavku hrane, ali smo imali još jedan ogroman problem. Sve Ilije u Grebnicama su slavile imendan, a prodavnice hrane su radile od 8-9 ujutro, drugim riječima, trebali smo u Šamac po hranu, a auto nismo imali. Nako malo vijećanja, prijatelj i ja odlučili smo krenuti lagano pješke prema Šamcu, pa ako ustopamo išta, ustopamo. Negdje kilometar i pol prije Šamca, nakon 3 kilometra hodanja po vrućini i užarenom asfaltu, stao nam je jedan gospodin koji nam je odao divnu tajnu: ne trebamo ići do Šamca, ima prodavnica locirana prije Šamca, te nas je ispred iste i ostavio.

Nabavka je trajala poprilično dugo zahvaljujući činjenici da je u prodavaonici bio instaliran klima uređaj, pa smo malo i otezali da dođemo sebi. Ljubazne prodavačice su mamurale i odale nam tajnu da su se raznijele na svadbi noć prije. Kad smo se natovarili hranom i pićem, ljubaznost nije stala, već je jedna od prodavačica zamolila jednog od mještana da nas trzne svojim autom nazad u Grebnice. Ušli smo u auto koji nije imao sjedišta jer je u njemu bio instaliran aparat za pravljenje kokica (?!?), ali ne da se nismo žalili, nego smo bili presretni na prijevozu.


Tunjevina sa povrćem. Njam!

Povratak na stadion, prežderavanje preukusnom tunjevinom sa povrćem i ponovno cuganje. Vrijeme je prolazilo, a onda su se pojavili Ofsajd iz Sarajeva i Pučka Kuhinja iz Osijeka, dva benda koja su trebala svirati tu noć. Matak, bubnjar Pučke Kuhinje je bubnjar i benda Gužva u 16-ercu, a pored svega toga i moj dobar prijatelj, tako da je odmah započelo maksimalno alkoholiziranje. Treba spomenuti da sam drugi dan sreo još neke drage ljude kao što su Atlija i Ištva, članovi bendova Infernal Hemeroid i Undercover Motherfucker iz Županje, kao i članove benda Astro Zombies iz Osijeka koje je sarajevska publika mogla slušati uživo u Sarajevu prije par mjeseci.

Matak, Fani, Sergej (članovi Pučke Kuhinje) i ja smo cugali u kafani o kojoj sam pisao prije par redova (ista ona gdje smo pili kafu drugo jutro), a muzička podloga je bila – saz i električna violina. Lokalci su svirali tezgu, a na sazu je bila simpatična starija žena sa kaubojskim šeširom koja se čitavo vrijeme smješkala našoj veseloj ekipi, a ja sam nakon hrpe pive i rakije počeo da dobacujem ženskoj da je Lemmy zbog karakterističnom načina sviranja i držanja mikrofona – baš onako kako to radi Bog Rock’n’Rolla.

Počela je druga noć Kuštro Festa. Prvi su se na binu popeli Kapetan Kasim koji su nastupali sa novim bubnjarom i u sadašnjoj postavi (Ado na basu, Burza na gitari, Vuko na vokalu) po zadnji put. Sljedeći put kad budete gledali Kapetana Kasima, bit će to totalno drugi bend, po riječima članova benda, došlo je do nepomirljivih razlika u mišljenjima o putu benda i određeni članovi su odlučili da ga napuste. Napetost se dala osjetiti i na njihovoj svirci – bili su neraspoloženiji nego ikad dosad kad sam ih gledao.

Sljedeći su na stage izašli članovi benda Unutrašnja Emigracija. UE je jedan od NAJBOLJIH bh bendova i to govorim punih usta. Kombinacija sjajne poruke koju odašilje pjevač i gitarista Robi ne samo tekstovima, već i monolozima između pjesama, ljutog punka, HC i crusta NIKOGA nisu ostavili ravnodušnim. UE je bend sa stavom i da i ne znaju svirati (što nije istina) meni bi bili jedan od najdražih bendova BiH. Stav je ono šta volim, a ovaj ga bend ima na dijeljenje šakom i kapom.

Tu noć sam prvi put gledao Pučku Kuhinju uživo. Sjajan melodični punk, osječka snaga koja je natjerala ekipu na ludi pogo koji nije stao do kraja njihove svirke. Nije puno ljudi bilo u šutci, ali oni koji su bili, činili su to srčano i sa uživanjem, bilo je divno gledati ekipu iz Pučke Kuhinje kako dere i prži i pržiiiiii…

Ovdje mi se vizija već zamutila, tako da ne bi baš da brkam poredak bendova, ali ću vam reći šta je uslijedilo.

Nikad nisam bio fan Satana Panonskog. Iskreno, lično ga smatram pravom budalom. Ali budalom u negativnom smislu. Satan je meni sinonim onoga što u punku ne volim – pravdanje vlastitog ludila kroz muziku koju slušaš. Satan nije GG Allin – GG Allin je bio luđak, čovjek koji je bio slijepo opsjednut željom da svoje koncerte pretvara u ratnu zonu, i ako ćemo ići po liniji te dvije persone – GG mi je puno draži. Ipak, da sad ne pričam previše o Satanu i GG-ju, reći ću samo ovo – bend POGREB X koji je inače prvi bend Satana Panonskog čije je pjesme Satan kasnije samostalno i izvodio su ŽIVE LEGENDE PUNKA! Njihova svirka na Kuštri je bilo nevjerovatno, orgazmično iskustvo…masnooo, masnooo, najmasnijee…Adolf, vokal benda je totalni luđak i nevjerovatan frontman, čovjek koji je spreman dati sebe i sve publici, ali ipak ne na tipičan showbusiness – ulizivački način. Zvučali su genijalno, old school punk koji sve govori iz tri riffa! Pjesme koje sam dosad slušao samo u izvođenju Satana Panonskog, pjesme koje su mi bile, pa malo je reći bezveze – te ISTE pjesme su sada bile nevjerovatno jake, sa novim licem, novim stasom, novom snagom! Trpi Kurvo, Advokat, Iza Zida, obrada Stranglersa…hitovi su se nizali, a koncert je završen sa obradom ”Anarchy in The UK” Sex Pistolsa kada je masa poludila, a na stage se popela grupa od 30tak ljudi koji su skakali sa Pogrebom i divljali, sve do zadnjeg udarca u činelu i nervoznih molbi Slavke koji je bio zabrinut za binsku opremu da se siđe sa bine. Pogreb X – GENIJALNO!

Adolf, genijalni vokal Pogreba X

Pored genijalnog Pogreba X na stage su drugu večer izašle još jedne legende hrvatskog HC Punka – zagrebački Motus. Kad je Motus krenuo svirati, zvuk je bio u totalnom kurcu, ali malo-pomalo, navikao sam se na poprilično noisy svirku i Motus nas je RAZNIO. Hit do hita, od prvog do posljednjeg albuma ”Psi”, Hogar je pjevao, a ekipa je pjevala za njim. Bend je zvučao, ne svjetski nego SVEMIRSKI. Gitarista sa NOFX naljepnicom na gitari (Miha) se manijakalno ponašao, basista je bukvalno ista osoba na stageu i u razgovoru poslije svirke – totalni zajebant i car. To cijenim. Međutim, najveća energija Motusa, motor Kretanja je Hogar, vokal i frontmen benda. Taj čovjek je živa legenda, njemu se treba spomenik dići. Nisam ga prije upoznao, a na Kuštri smo sjeli i popili par piva zajedno. Izvinjavam se ako nekog od čitalaca ili čitateljki gušim sa ovim detaljima, ali ovo je meni vrlo važno, dakle…Pričao sam sa Hogarom o svemu, bendu, pjesmama, sceni, životu, politici…on je Motus. Sve što čujete u tom bendu – to je on. Ništa nije lažno, ništa nije skriveno, ništa nije šareno. On je šta jeste. I nevjerovatno je kako je čovjek koji je jedan od stubova hrvatske (a i ex-yu) punk scene totalno prizemljen, priča sa svima, daje svima mogućnost da kažu i da imaju svoje mišljenje. I na sve kaže da njemu punk znači biti svoj. Kad malo bolje razmislim – Hogar je ono što bi svi mi trebali biti, nema ništa nevjerovatno u njemu nego smo danas svi redom navikli na zvijezde i zvijezdice čak i u žanrovima gdje ih ne bi trebalo nikako biti, pa se čudimo kad sretnemo ljudinu kakva je Hogar.

Sarajevski Ofsajd je svirao u pomalo sakatom izdanju – drugog gitariste Vanje nije bilo, a na bubnjevima je Dragana Stahora mijenjao bubnjar sarajevskog ska punk-rock benda Rapa Nui, Nermin Zejnilagić. Problemi sa zvukom, tajmingom i Ofsajd je završio svoj nastup jako brzo. Nekako mi nisu izgledali zainteresirani kao inače. Šta ćeš, svi imamo down trenutke.

Sviralo je još bendova tu noć…Abergaz je oderao, ostalih bendova se i ne sjećam :(

Jako mi je krivo što sam imao konstantnih problema sa fotoaparatom, tako da neke bendove uopšte nisam uspio uslikati…vrlo mi je žao, ali čini se da je dobri, stari Olympus na izdisaju. Ništa, skupljanje para je jedino što mi preostaje…

Dočekali smo zoru uz hrpu pive, citiram Motus – u dobrom društvu pankera i šankera. U nesvijest sam pao nakon trkanja u vrećama za spavanje sa prijateljem Ensarom.

Kuštro Fest se završio. Bilo je dobro, da je bilo savršeno, ne mogu reći, ali je bilo jako dobro. Korekcija u organizaciji treba i valjalo bi da bude. Malo više raznolikosti u zvuku bendova bi također trebalo da bude, ali ponovo – šta god nije valjalo, ispravljalo se samo. Na greškama se uči, ja sam se sjajno proveo, pa se vidimo dogodine u Grebnicama!

Home, Sweet Home!

  • Marduk

    Treba pozvati Brkove! :D Bio sam dvaput na njihovoj svirci, genijalna atmosfera! Upoznao vokala i gitarista, legende ljudi! Likovi se odazovu gdje ih traže, a zafrkancije, dobre mjuze i odjebandus kurvi prokletih ne fali… m/