Festival of Mutilation – Personal Cosmos

Postoji razlog zašto mrzim EP izdanja. Postoje zapravo dva razloga za moje neslaganje sa tim izdanjima. Kad dobar bend snimi EP, nit si tamo, nit si ‘vamo – nije ni album, a nije ni singl, jednostavno završiš u rupi gdje imaš premalo materijala za radost, a previše materijala za isčekivanje albuma, ako me kontate. S druge strane, EP izdanja mrzim iz razloga što je EP postao mentalitet domaćih metalaca – valjda ih je stid reći da snimaju demo, pa se sve to na kraju svelo na bendove sa EP izdanjima, bez demo izdanja i bez albuma.

S druge strane, EP izdanja su, volio ih ja ili ne, isplativa – pomažu bendu da se predstavi za relativno malu lovu, pogotovo ako plaćaju studio u kojem se snima.

Festival of Mutilation je nakon albuma “Gods of Infernal Desolation” o kojem sam već pisao na ovim stranicama odlučio da nas počasti sa novim izdanjem i to EP izdanjem (vidi razlog za mržnju broj jedan, barem u slučaju ovog EP-ja) “Personal Cosmos”.

“Personal Cosmos” je EP izdanje koje sadrži četiri pjesme i možemo ga nazvati najkonkretnijim i najaktuelnijim izdanjem ovog sarajevskog benda. Postava u sastavu Goran (vokal / gitara), Jasenko (gitara), Saša (bas) i Marko (bubanj) snimila je bubnjarske dionice u  studiju “BHxHC Booking”, a gitarske i vokalne dionice u kućnom studiju gitariste Jasenka koji je u bookletu EP-ja naveden kao “Jale Prodakšn Stjudiou”.

Osjeti se značajan pomak u muzičkom i stilskom smislu ovog benda. Iako autor ovih redova nije prezao da baci uho i na prvi album benda, ovaj EP uveliko nadmašuje njihovo debitantsko izdanje, a evo iz iz kojih razloga.

Kao prvo, vokalne dionice Gorana Džidića su ubjedljivo puno zanimljivije i mom uhu privlačnije od onih bivšeg pjevača Ermina Habibovića. Iako je poslije Ermina u bendu nakratko pjevala i Hanan Hadžajlić, te sa njom bend nije snimio nikakve pjesme, vrijedno je napomenuti da Goran zvuči meni bolje i od nje. Drugim riječima, ovo je savršen vokal za ovu muziku. Da podsjeća na Chucka Schuldinera, podsjeća. Da je njegova kopija, jeste. Da će možda zli jezici i Eustahijeve trube imati problem sa tim, hoće. Meni to apsolutno jednog trena ne smeta. Chuck je mrtav, nije kao da ga možeš slušati danas uživo ili čak u AG-u, zar ne? Dakle, ta vokalna neoriginalnost apsolutno ne predstavlja ništa. Goran Džidić je odličan death metal vokal.

Bend je napravio pomak i u tematici pjesama i to je možda jedna od najdražih pozitivnih promjena ako mene pitate. U jednom davnom intervjuu za ISK Radio Show, bend je izjavio da im je muzika važnija od tekstova. Iako se ja sa takvim konstatacijama ne mogu nikako složiti jer smatram da je bend potpun produkt samo kad uzmemo u obzir i muziku i tekstove, čini se da se ni autor tekstova na ovom izdanju nije mogao složiti sa ovom konstatacijom. Od albuma “Gods of Infernal Desolation” do “Personal Cosmos” izdanja desila se tranzicija sa historijski inspirisanih (čitaj: zvučim ko Nile, a i tekstovi su mi takvi) tekstova na tekstove filozofske prirode koje možete sjesti, pročitati, čak i mućnuti glavom oko njih. Hvale vrijedan potez, veoma mi je drago da je došlo do ovoga.

I muzika se promjenila; puno je toga izmjenjeno, a tehnika i brutalnost (jes’ mi drago što su minimalno brutalni na ovom djelcetu!) su na ovom izdanju zaista poprimile svrhu jer su uparene sa sjajnim dijelovima gdje vode riffovi, dijelovima koji imaju svrhu da vas natjeraju da skačete. U odnosu na debi album, nove melodije su toliko zarazne da mi se desilo da ih pjevušim ulicom dok hodam, usudio bih se reći, Festival of Mutilation je postao radio-friendly bend (kada bi postojao komercijalni metal radio koji bi puštao uhu prihvatljive melodije koje hipnotišu mase, Festival of Mutilation bi nakon ovog izdanja bio puštan i puštan)!

I na samom kraju – ŽIVI BUBNJEVI. NAPOKON. NAPOKON MARKO GAČNIK na BUBNJEVIMA! OK, zaista vjerujem i ubjeđen sam, svjedok sam činjenica da sve što je nakucano na debitantskom albumu Marko može odsvirati uživo, ali ove budalaštine po činelama koje radi na ovom EP-ju, to jednostavno midi kontroler ne može nakucati, jel jasno?

Tek sad vidim da sam napisao preko šest stotina riječi pohvala na račun novog izdanja benda Festival of Mutilation i prije nego što se počnete veseliti da je ovo izdanje bez ijedne mane, morat ću vas zaustaviti. Ovaj EP po meni ima jednu ogromnu manu, a ta je produkcija.

Ne znam, možete me objesiti na Marijinom Dvoru, ali produkcija koju je uradio Jasenko Džipa meni nikako ne odgovara u kombinaciji sa muzikom benda. Pazite, tehnički je očigledno sve veoma ispravno – sve instrumente čujete savršeno, gitare su lijepo snimljene, ali koliko god ovo sve zajedno imalo nekog smisla, meni je poprilično prazno i suho. No ono što spašava Jaleta od bilo kakve i bilo čije osude je činjenica da se ubacio u veoma opasnu zajebanciju, a ta je produkcija albuma na kojem svira – ako nemaš treću osobu koja će biti tu da bude supervizor i da ti pomogne malo oko određenih stvari, veoma je teško iskopati se iz vlastitih ušiju. Generalno, produkcija nije nimalo loša, ali je fulana – kao da je Festival of Mutilation došao snimati na postavci nekog underground hardcore / grindcore benda – gitare su negdje daleko, a doboš probija i satire. Tipična grindcore postavka, ako mene pitate.

No kako ja sam nisam nikad gledao mačku pod rep, poklonu u zube, kao ni mikseti u reglere, (ProToolsima u krekovanje, Cubaseu u midi…), produkcija je nešto što mogu zanemariti jer na ovom izdanju Festival of Mutilation donosi hejbet novih, svježih, svojih (i malo tuđih, ali odlično odrađenih) ideja koje mi ovaj bend zaista postavljaju u sam vrh domaće metal scene. Volio bih da na albumu sve ostane muzički i stilski kako jeste (čak i da bubnjar Marko Gačnik radi omot jer omot je sjajan!), ali da se produkcija i snimanje prepusti nekom drugom – čisto da se bend ne satire misleći o tome, već da se posvete ovome u čemu su sjajni; muziciranju!

COVER ART:

INFO:

Ime benda: Festival of Mutilation
Ime izdanja: Personal Comos EP
Izdavač: Samoizdanje
Godina izdanja: 2011
Website benda: http://www.facebook.com/FestivalOfMutilation