HS#20: Mediji, bendovi, promocija i tričarije

Op-cup, dvadeseta kolumna. Ko bi rekao, kobili se nadao.

U dvadesetom izdanju odlučih da se pozabavim jednom zaista sveprisutnom temom o kojoj se nažalost ne priča dovoljno ni na jednoj od strana učesnica. Veoma je lako skontati o čemu se radi, samo pročitate naslov – uloga medija u promociji mladih bendova, uloga bendova u radu medija, promocija kao takva i slične, manje ili više važne stvari i pojedinosti.

Neću se standardno raspisati na sve strane, pokušat ću biti sažet i koncizan, te se držati nekih osnovnih podataka koje ću izložiti što jasnije kako bi svima bilo sve potpuno jasno.

Rock’n’Roll medije u Bosni i Hercegovini možemo nabrojati na prste jedne ruke. Evo koje ja znam: ISK, The Aebyss, Bosnian Metal, T.N.T., Jam Room, Crna Ovca Radio Show, Nova Era / New Breed of Metal. Ovo su oni koji trenutno rade, za koje ja znam da rade. Neka mi oproste svi koje nisam ubacio, slobodno nek ostave komentar i navest ću ih iako to i nije toliko relevantno za temu. Pored ovih medija, tu i tamo su se u zadnje dvije godine pojavljivali i fanzin Presuda, radijske emisije Crni Kreč i Kooga, banjalučke emisije Balkan Metal Night i Grmljavina…

 

Ono što je veoma važno za ovu listu nije broj imena na istoj već činjenica da svi ovi ljudi uređuju svoje emisije/portale/medije potpuno besplatno i u tom sam stopostotno siguran. U Bosni i Hercegovini niko nije plaćen za promociju rock’n’rolla onakvog kakav treba da bude i ko vam bude rekao suprotno, ta osoba, malo je reći, kaki.

Idemo uraditi malo prebacivanje na lokaciju kluba Cinemas gdje se desila jedna situacija koja sama po sebi nije usamljena, već je savršen primjer kako stvari stoje u Bosni i Hercegovini, ali i u Evropi. Nisam lično prisustvovao toj sceni, ali mi je ispričana ista stvar iz više različitih izvora, tako da mogu povjerovati da se zaista to i desilo.

Koncert bendova Pro-Pain, Morrigu i Undivided. Prvi na binu izlazi švicarski Morrigu, odrađuje koncert, članovi benda silaze u publiku. Za stolom mi sjede kolege po muzici, poslu i bendovima, Mirza (urednik Crna Ovca Radio Showa) i Emir (urednik The Aebyss portala). Kada jedan od članova benda Morrigu saznaje da Emir vodi metal emisiju i uređuje metal portak, trči do merch stola, uzima promo diskove i ganja Emira po sali da bi mu uvalio diskove, a sve uz molbe da, AKO JE IKAKO MOGUĆE, pusti barem jednu pjesmu benda na svojoj emisiji.

Ovakvih primjera je milion, no ono što je tužno je činjenica da u 99% primjera u pitanju su strani bendovi.

Možete vjerovati ili apsolutno odbijati da povjerujete, ali činjenica je da je radio još uvijek najznačaniji medij za promociju i prodaju muzike (ne principa i stavova, već muzike kao produkta koji bend kao proizvođač proizvodi). Pravi urednik koji pušta pravu pjesmu u pravo vrijeme može vas lansirati na pravo mjesto. U Bosni i Hercegovini moć radija još uvijek nije tako jaka, ali Bosna i Hercegovina prednjači u tome što u ovoj zemlji još uvijek ne vlada stroga urednička kontrola onoga šta se treba puštati na radiju. Drugim riječima, radijske stanice su željne bendovskog materijala, samo što to i pored zdravih očiju bendovi ne vide.

 

Ono što se napokon počelo dešavati, barem u slučaju emisija i portala The Aebyss i ISK, je konačno okretanje polariteta u nekom drugom smjeru, nijedan od urednika ovih emisija više ne moli bendove da šalju svoje snimke i ne moli ljude da im obezbjeđuje promociju. Hajdemo ovo sagledati sa svih strana – da li medijima kao medijima trebaju bendovi ili bendovima kao bendovima trebaju mediji? Apsolutno je besmisleno diskutovati o ovome, ono što je poražavajuće je činjenica da po automatizmu ogroman broj bendova jednostavno odbija sarađivati sa medijima, ali nije im problem optuživati iste za nedostatak promocije.

Bacam pogled na svoje mailove i CD kolekciju; jedni od rijetkih bendova koji su uvijek, ALI UVIJEK, od prvog do ovog današnjeg dana, dostavljali svoje materijale za ISK su bendovi KRV i Silent Kingdom. Jedna KRV koja ima distribuciju na svih pet kontinenata, četiri sjajna albuma, jedan Silent Kingdom kojeg svjetski mediji proglašavaju čudom od benda, ta dva benda smatraju za shodno da domaćim medijima dostave press kit i pjesme za emitovanje na radiju. Damir Avdić, Bosanski Psiho danas je javio da će prvom prilikom dostaviti novi singl sa četvrtog albuma “Mein Kapital”; čut ćete ovaj singl na ISK portalu najkasnije do srijede popodne. Ko smo mi, mediji, jednom Damiru Avdiću koji je poznat na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine? Očigledno vrijedan partner. Zašto onda bh bendovi ne javljaju šta se dešava sa njihovim izdanjima, sa njihovim aktivnostima?

Kad ovako razmislim, postoje dva osnovna razloga.

Prvi je apsolutna pobjeda egocentrizma koji članovi bendova gaje i koji, zaljevan i đubren od strane prijatelja, rodbine i kolega iz školske klupe raste do granica egocentrizma jednog Davea Mustainea, pa se pomišlja da je vrijednost benda tolika da se mediji moraju tući da bi došli do podataka o bendu. Ne moraju. Bh bendovi ne trebaju bh medijima, kako ovim komercijalnim, tako i ovim underground. Prvima ne trebaju zbog nedostatka komercijalne vrijednosti materijala, drugima ne trebaju jer se uvijek ima pisati o nečem drugom, zanimljivijem, manje zanimljivom, gorem ili boljem. Ako niste primjetili, The Aebyss odnedavno postoji u obliku Facebook stranice i svi tekstovi se objavljuju na engleskom, dakle, širi se auditorijum. Ja lično nisam ubijeđen da je ovo bila najmudrija odluka za The Aebyss, ali ih podržavam u odličnom radu koji je, što bi rekao Flatline – On Display. I to od 1999. godine kad većina bendova, pa i članova istih nije ni gitare u rukama znala držati. Ako svjetska publika koja danas čita The Aebyss nije dovoljno primamljiva ponuda za mlade bendove, ako ex-yu publika koja čita ISK danas nije dovoljno primamljiva ponuda, ako ljudi koji slušaju emisije, kupuju fanzine ili se bave promocijom na bilo koji način nisu dovoljno primamljivi našim sjajnim, velikim bendovima… pa čujte, nema problema.

Ali, trebamo zapamtiti sljedeće: neka nijedan bend ne očekuje da se piše o njegovim uspjesima, da se recenziraju njegova izdanja, neka nijedan bend ne očekuje puštanje u radijskim emisijama ako članovi istog nisu u stanju da dostave disk, da dostave  ni bijedni mp3 fajl putem e-maila. Kada sam radio promociju Sarajevo Metal Festa 2011, imao sam, kao i kolege sa The Aebyssa, OGROMAN problem da sakupim pjesme svih bendova koji nastupaju. Vjerujte, neću ni spominjati koji sve bendovi nisu ni pročitali mail, a kamoli odgovorili ili dostavili pjesme, nego sam ja morao da se nerviram cijeli jedan dan i pretražujem internet kako bi skinuo njihove pjesme. Što bi rekao Lemmy iz Motorheada u pjesmi “Blackheart” – Don’t expect the most if you can’t take the least. Mislim da ova linija savrešeno opisuje odnos koji mediji trebaju gajiti prema bendovima.

Damir Avdić Diplomatz, jedan od onih koji unatoč sve većoj popularnosti u rock'n'roll krugovima ipak vjeruje u rock'n'roll medije, te svaki put šalje svoje nove pjesme i obavijesti o aktivnostima

 

Drugi razlog se tiče konkretno emisije Izvan Svake Kontrole, a još konkretnije mene i kaže: za koga su portal i radijska emisija Izvan Svake Kontrole? Radi se o tome da sam kroz dugi niz godina lajao i pružao jezičinu prema svakome i svima, te se nisam štedio pri ukazivanju i na svoje i na tuđe greške. Problem je što je metal/hardcore/punk scena Bosne i Hercegovine mala bara puna krokodila, pa se moje neslaganje sa određenim ljudima pretvorilo u žestok bojkot ovog medija zbog mene samog. Ja iskreno nemam problem sa tim, no napomenut ću svima – ISK je medij. ISK nije Sharan. ISK je tu da promoviše i ima svoju uređivačku politiku – sav rock’n’roll je dobrodošao sve dok nije diskriminatoran po osnovama ljudskih prava. Ja jesam Alpha, dok je Dženo Omega, ali opet – moje neslaganje sa nečijim načinom života, nečijom furkom ili nečijom muzikom ne znači da bend ili izvođač neće biti tretirani sa potpunim poštovanjem na ovim stranicama. No, sve u okviru ovog gore napisanog – ako se vi javite meni, javit ću se i ja vama. Drugačije neće moći.

Na svu sreću (ili nažalost?), neka pravila moraju biti postavljena i moraju se poštovati. Bendovi iz Bosne i Hercegovine moraju shvatiti da nisu u nimalo privilegovanijem ili potlačenijem položaju od kolega sa Balkana, centralne, zapadne ili istočne Evrope. No, bendovi koji dolaze izvana, veoma često zaista i djelima drže do profesionalizma kojim se mnogi kite.

Kad već generalno, da ne budemo neiskreni, svi mi koji se smatramo predstavnicima medija šiljimo za domaće rock’n’roll igrače, najmanje što se treba uraditi je spuštanje zidova egoizma i shvatanje vlastite uloge. Bez nas medija – može se. Ali dokle? Nemojte se čuditi kao vas takav put dovede do zida kojeg nećete moći preskočiti.