The Black Dahlia Murder – Unhallowed

Sjećam se kad sam nekad još čitao u njemačkom Metal Hammeru članak, o jednom “mladom i talentiranom” novom bendu, koji se bazira na debelim riffovima i teškom krkanluku. Pomislih, pa dobro, bend je mlad, kao uticaje navode At The Gates, dakle, uglavnom Melodic Death Metal, a ime benda, The Black Dahlia Murder, se odnosi na jedan do danas nerazjašnjeni slučaj ubistva jedne glumice u Los Angelesu 1947., kada je dotična Elizabeth Short, zvana Black Dahlia po svojem stilu oblačenja, ubijenja i kasnije raskomadana. Lijepa priča, dobra inspiracija. O čemu da ovaj onda pjeva drugo nego li o ubivstvima, smrti, zombijima i horrorima. Već čuli, već čitali, već se zna, ali the Black Dahlia Murder (dalje TBDM) su bend koji zna šta želi, koji jednostavno svira da razvaljuje.

Sjećam se još slike iz Metal Hammera – gomila klinaca, kratke kosice, gotovo Emo look. Kada sam pustio onda po prvi put i poslušao od početka do krvavog kraja Unhallowed, tu nije bilo nikakvog Emo sranja, nikakve loše i pretenzirane dječije i Nu Metal furke, samo jebeno švedski Melodic Death Metal, kombiniran sa američkom dozom krkanluka i dualnim voikalima, growl i vrištanje. Daleko od lošeg, dovoljno blizu da bude savršen album, Unhallowed je dokaz da švedski Melodic Death Metal ne mora biti baš iz Švedske, gdje danas više vuče na neka jadikovanja, ali to je uglavnom do zemlje… Ne, ovaj prejebeni Melodic Death, sa dozom Metalcore-a je ono što je pokazalo da Death Metal predstavlja pravac koji se vazda razvija, i nikad neće prestati da iznenađuje. Sad, da li je kombinacija jednog sa drugim među “true” i zagriženim Death Metalcima dozvoljena, to nije važno. Kome se sviđa, bujrum, kome ne, raus!

Kako je TBDM osnovan tek 2000, predstavljaju poprilično mlad bend u ovim vodama, ali kao što rekoh, oni svoj nedostatak staža nadoknađuju vještinama i idejama. Ideje nisu baš nešto potpuno novo, ali ako Dismember može imati cijelu diskografiju baziranu na 10 riffova, onda jedan ovakav bend može da se slobodno ugleda na neke stare bendove, ala At The Gates (čitaj: Et D’Gejc). Bend posjeduje sve što treba za jedan dobar album i uspješnu karijeru – malo starog tuđeg uticaja, dosta svojih ideja, solaže koje mogu zasjeniti sve kritičare Metalcore-a, i naravno, totalno ludilo, izraženo krkanlukom par excellance.

Album počinje običnim double bass trackom, da bi sljedeća pjesma, “Funeral Thirst” krenula manijalnim blast beatom i estamom – klasični Swed Death. Mijenjaju se growl i screamovi, i opet, blast beat i estami. Bend savršeno drži pažnju na riffovima i bubnjevima, i naravno, atmosfera je ubitačna. Sumnjam da bi ijedan ljubitelj dobre muzike i paklenih riffova ostao miran pri ovome. Solaže koje sam spominjao – dovoljno je poslušati melodiku u “Funeral Thirstu”. Nijedan vrat ne može ostati cio kada krene “Elder Misanthropy”. Mosh pit potencijal je tu. Da ne pričam o hitu (a takvi postoje u Death Metalu) “Contagion”. Tekstovi benda su fenomenlani – kako da netko ko pjeva o smrti, zombijima, horrorima i drugim grozotama uspijeva da napiše tekst, a da ne zvuči totalno debilno i da ima smisla, pa čak i jednu pjesničku vrijednost (pa recimo slično HP Lovecraftu, ili E.A. Poe-u)? Pogledajte i uvjerite se sami.

Meni ne treba više dokaza od samog albuma benda, da bi znao da je ovo prejeben bend, a ovo jedan od jačih albuma. Čitao sam i slušao kako ih ljudi smatraju Metalcorerima, Nu Metalcima, i kojekakvim stvarima, pokušavajući izreći da je bend sranje. Onda su vjerovatno Raw Blekk Metal i “True” bendovi ona vrsta muzike koja je jednostavno omiljenija, među mentalnom socijalom, koja preferira više istu glupu priču, nego nešto što pak zvuči dobro. Priznajte sami sebi da ima bendova koje jedniostavno ne možete, a da ne čujete. Ne postoje objektivna mišljenja, ali mišljenja su ko šupci – svako ima jedno.

COVER ART:

INFO:

Ime benda: The Black Dahlia Murder
Ime albuma: Unhallowed
Izdavač: Metal Blade Records
Godina izdanja: 2003
Website benda: www.blackdahliamurder.org
Recenzent: Grind Bastard