Intervju: Freddy Cricien (Madball)

Za vrijeme Madball Meet’n’Greeta u sarajevskom caffe baru “Meeting Point”, nekoliko sati prije koncerta benda Madball koji se desio u šestog jula, uspjeli smo uhvatiti Freddyija na desetak minuta kako bi nam odgovorio na neka od pitanja. Intervju bi bio puno osebujniji i duži da bend nije trebao na tonsku probu, a cijela Madball ekipa na ručak, ali šta sad da radiš…

Freddy, bit ću brz i efektan. Kako je na turneji?

Zasad, sjajno. Počelo smo na festivali With Full Force, hiljade ljudi, tako da se nemamo prava žaliti na bilo šta. Sinoć smo bili u Hrvatskoj prvi put, danas smo u Bosni i Hercegovini prvi put i sjajan je osjećaj osvajati nove teritorije sa ovim bendom.

Jesi li prohodao kroz grad, jesi li imao vremena?

Da, prošao sam kroz Sarajevo, divan grad. Vidio sam stari dio grada, ili barem jedan njegov dio. Planiram malo kasnije, možda čak i poslije koncerta prohodati kroz grad. Znam da ovaj grad ima krvavu historiju i suosjećam sa njegovim stanovnicima, ali nekako, kroz priču sa ljudima i kroz ovo što sam vidio, primjećujem i nadu u bolje sutra, primjećujem potencijal.

Album “Empire”, odnosno produkciju istog radio je Erik Rutan koji je, najlakše rečeno, metal producent, čovjek koji je radio sa žestokim death metal bendovima kakvi su Hate Eternal i Cannibal Corpse. Zanimljivo je to da je “Legacy” bio hardcore orijentisan, onda je “Infiltrate The System” koketirao sa metalom, nekako je bio metaliziran, pa evo sada “Empire” producira apsolutni metalac, pa ipak je album stopostotni hardcore. Kako je bilo raditi sa Rutanom?

Mislim da smo obavili dobar posao, mislim da je “Empire” tačno ono što smo mi htjeli da bude. Mislim da smo željeli šokirati ljude, nešto u stilu evo ovaj metalac nam producira album, ali neće zvučati kako vi mislite da će zvučati. Mi smo imali želju da uradimo još jedan album sa producentom Zeussom, ali problem je bio u tome što nam se rasporedi nisu poklapali, tako da je na kraju na mene spao zadatak da nađem čovjeka koji može donijeti prave elemente za Madball – težinu, ali ne preproduciranje ili metalski zvuk. Volimo i poštujemo metal, ali smo na kraju krajeva hardcore bend. Erika mi je preporučio prijatelj, mi smo se upoznali na turneji sa Hate Eternalom i  super je momak. On voli Madball i najlakše rečeno, shvatio je hardcore, shvatio je šta želimo. Veoma sam sretan i zadovoljan  albumom “Empire”. Mislim da je ovo naš album sa najboljim zvukom.

Kako su ljubitelji Madballa i mediji reagovali na novi album? Kako reaguju na nove pjesme kada ih izvodite uživo?

Iz dana u dan, sve je bolje i bolje, ljudi se navikavaju na pjesme. Sve pjesme sa albuma “Empire” koje sviramo uživo, ljudi ih vole. Mislim da Madball uspješno povezuje svoju prošlost i sadašnjost kad svira uživo, tako stvaramo nove prijatelje i ljubitelje muzike i to je važno, to je Madball.

Šest godina za bubnjevima u Madballu je sjedio Rig Ross, onda je on otišao, onda ste kratkotrajno imali bubnjara sa kojim ste se razišli zbog ličnih nesporazuma, sada je na bubnjevima Igor Wouters iz benda Born From Pain. Mitts, Hoya i ti ste solidna postava. Šta se zapravo dešava sa bubnjarima u Madballu?

Ne znam, čovječe! To je tako frustrirajuće, ali zadovoljni smo sa Igorom i sadašnjom situacijom. Mislim, nećemo se prepuštati stresu zato jer nemamo stalnog bubnjara. To ti ide ovako, naći zamjenu za Rig Rossa ili našeg prvog bubnjara Willa, to je sasvim nemoguće. Takvi ljudi, takve persone trebaju doći nama. Kada naiđemo na osobu koja dobro svira i koja je dobra karakterno, ići ćemo dalje. Dotad, sretni smo što imamo Igora, što imamo prijatelje koji mogu, hoće, koji su puni poštovanja prema bendu i koji se trude da nam pomognu. Igor je u stanju da odvoji svoje vrijeme i za nas pored svog matičnog benda, kada dođemo u Evropu, on je tu za nas. Divan čovjek i sjajan bubnjar i sretni smo sa ovom sadašnjom postavom. Naravno da znamo da ovo nije finalna solucija, ali tako je kako je. Važno je da smo Mitts, Hoya i ja tu i da je osnova, da je temelj solidan.

Na albumu “Legacy” se nalazi pjesma “HC United” u kojoj pjevaš, parafrazirat ću te, what you eat or drink doesn’t matter to me, it’s about respect and equality. Ipak, danas u hardcoreu postoje bendovi ovog ili onog usmjerenja, straight edge, vegani, vegetarijanci, politički orijentisani bendovi, a neki od tih bendova poprilično agresivno izražavaju svoje stavove i prave zidove među publikom. Kako Madball, kako ti gledaš na takve bendove?

Vidiš, dio teksta koji si rekao je zapravo i posvećen takvim bendovima i takvom elitističkom načinu razmišljanja. Takvi ljudi su, ne znam koju riječ da iskoristim, ali su prepolitički orijentisani, mislim da je to pravi izraz. Takvi ljudi te uče da ako jedeš ovo ili piješ ono, moraš slušati ovu grupu bendova, ako si katolik, moraš slušati samo katolički orijentisane hardcore bendove, ako slijediš jednu struju političke opcije, drugi bendovi nisu za tebe. Ne znam da li oni znaju, ali hardcore kada je nastao, nije nastao na takav način, to je sigurno. Kada je sve počinjalo, Youth of Today je otvarao koncerte Agnostic Frontu. Straight Edge klinci su bili veliki ljubitelji Agnostic Fronta, benda čiji su članovi radnička klasa koja cuga. Mislim, tada je bio važan lični izbor. Ne piješ? Sjajno, dobro za tebe. Neki ljudi vole pivo ili čašu vina uz večeru ili vole popiti pivo na koncertu. Mislim da je to vlastita preferenca, da je to odabir koji ide uz životni stil. Ako počneš da svoja uvjerenja namećeš drugima, dešava se to da rušiš osnovne postulate hardcorea, a to su sloboda i jednakost. Mislim da to stvarno nema smisla jer je naš žanr sam od sebe mala zajednica ljudi. Stvarati još veće kočnice, to je besmisleno. Ljudi koji popuju drugim ljudima su ljudi koji uđu u hardcore, izvrše utjecaj na ogromnu količinu ljudi, malo se provrte i odu! A ko ostaje u rovovima, ko je sve vrijeme bio u rovovima? Sick of It All, Madball, Agnostic Front! Mi smo ti koji su na čelu kolone sve ove godine, mi smo ti koji su trpili uvrede i optužbe da smo ovo ili ono. I i dalje smo ovdje, ne idemo nigdje, i dalje smatramo da je muzika najvažnija, a ne ubjeđivanje nekoga da je ispravan ili pogrešan, mi smo tu da ispričamo svoju priču i damo svoju ideju.

Hardcore ti je predstavljen kad si imao sedam godina. Cijeli svoj život si dio hardcorea i hardcore je dio tebe. Kako je to utjecalo na tvoje životne odluke? Ne pitam te ovo iz perspektive plaćanja računa muzikom niti bih želio da mi kažeš priču o tome kako ti je hardcore sve, nego bih htio da mi iskreno kažeš da li su životne odluke koje si donosio bile teže ili lakše u odnosu na prisustvo hardcorea kao filozofije, kao muzike u tvom životu.

Kada je hardcore počinjao, bilo je zaista teško, opstajali su samo najjači. Ta muzika je dolazila sa ulice. Bili smo siromašni, a hardcore je nastao iz želje da se kaže istina, da se kažu neke druge stvari, da se izrazi na najbolji mogući način. Zato mislim da se hardcore više nego bila koja muzika odrazi na čovjekov karakter, na ono što jeste, na njegovu dušu. Maloprije sam rekao da je muzika najvažnija, ali nije jedino važna sama muzika, važna je poruka koja te čini osobom. Ja mislim da me hardcore naučio mnogim stvarima.

Neki znaju, a neki i ne da si lansirao i uspješnu hip-hop karijeru, sa DJ Stressom si snimio rap album “Catholic Guilt”. Zna se da si prijatelja sa PLR ekipom, Mr. Hyde, Necro, Ill Bill… kako je ta hip-hop – hardcore konekcija postala dio tebe?

Ja sam cijeli svoj život ljubitelj rap muzike. Uvijek sam bio u tom žanru, visio sa ljudima, družio se. Sa ljudima koje si spomenuo, a koji su važan dio rap kulture New Yorka družim se dugi niz godina. I kada sam odlučio da snimim svoj rap album, oni su bili tu za mene, ipak i oni imaju poštovanje prema hardcore sceni. Malo je to sad sve na čekanju zbog Madballa, kao i sve ostalo u mom životu, ali planiram da se ozbiljnije posvetim rapu.

Evo, požuruju me, znam da si i ti gladan, a drugi mediji baš i nisu bili obzirni prema nama (pozdrav za Jam Room i Ensara od Sharana!), pa idemo sa još jednim pitanjem i puštam te. Šta se dešava sa hardcore supergrupom Hazen Street, kruže glasine o mogućem albumu?

Odsvirali smo jedan dobrotvorni koncert u Pennsylvaniji i publika nas je zaista dobro primila. Ne želim nagađati i davati neprovjerene informacije, ali postoji mogućnost da ćemo snimiti album, a možda odraditi i manju turneju.

Vise mi iznad glave da krenemo, da završimo ovaj intervju školski, imaš li poruku za bh ljubitelje Madballa?

Hvala vam svima što ste nam omogućili da sviramo u vašoj zemlji, ovo je izuzetna čast za bend, nadam se da će većina ljubitelja benda biti u mogućnosti da večeras dođe na koncert i da se družimo. Hvala vam od srca!