Motorhead – Kiss Of Death

Prije dvije godine sam radio za Rock Planet i napisao recenziju sjajnog albuma ”Inferno” benda Motorhead. Dvije godine kasnije, dočekao sam tu čast da recenziram novi album Motorheada nazvan ”Kiss of Death” na svom webzineu, i tu recenziju upravo čitate.

Da raščistimo odmah, jako sam subjektivno nastrojen prema ovom bendu, i složili se vi sa recenzijom ili ne, ona je ovakva kakva jest. Motorhead se vratio sa svojim osamnaestim studijskim albumom nazvanim ”Kiss of Death” koji je izdat za Sanctuary Group Records. Šta je tročlana ekipa bogova na čelu sa Lemmyijem radila 2 godine?

Ništa osim svirala dobri, stari, prljavi rock’n’roll! Ovaj album je još jedan dijamant u kruni Motorheada, i nastavlja dalje historiju Motorheada. Ništa se nije promijenilo, dobili smo 13 pjesama čistog, benzinskog rock’n’rolla u Motorhead stilu, koji se, usprkos vremenima, ni na ovom albumu nije promijenio.

Lako se može doći u zamku koja je uvijek usred duge karijere, a to je da nakon nekog vremena počnete da reciklirate riffove, ali u Motorheadovom slučaju, to je jako poželjno, jer smo onda svi na sigurnom što se tiče kvalitete albuma. Svi poštovaoci benda prepoznat će utjecaje albuma ”Sacrifice”, ”We Are Motorhead”, ”Hammered” i ”Inferno”, ali i utjecaje njihovih starijih albuma. Prvi singl sa albuma, ”Kingdom of the Worm” je pljunuti klon pjesme ”Sacrifice”, što ćete odmah prepoznati po sjajnim bubanj dionicama Mikkey Deeja, čak je i način Lemmyijevog pjevanja i tekst pjesme jako sličan onom sa pjesme ”Sacrifice”. Žalimo li se to mi? NE! Upravo nam se to sviđa!

Album otvara brza, ma šta brza, furiozna kompozicija ”Sucker”, u kojoj Phil, Mikkey i Lemmy pokazuju zašto ih zovu najglasnijim i najprljavijim bendom na svijetu: nekontrolisano brzi riffovi koji sjajno ulaze u uho, dupla papa koja lupa tačno kad treba i gdje treba, i Lemmyijev vokal koji ponovo vrišti iz groba punog Jack Danielsa na svog dobrog prijatelja Shurea (Shure je mikrofon koji Lemmy koristi, op.a.). Samo je Lemmy u stanju da napiše ovako dobre tekstove koji su puni fazona kojih se drugi tekstopisci nikad ni ne bi usudili napisati…stihovi poput ”Too Buys Laughing to see the joke”, ”Too Bussy Killing to see the crime” ponovo pokazuju kako se svima omiljeni deda još uvijek zna igrati sa riječima na način svojstven samo njemu. Što se tiče ostatka tekstova, svi su stvarno sjajni, što je i jedna od glavnih karakteristika Motorheada, a ovaj put mi se čini da puno više impliciraju na sex nego prije (Lemmyiju se prijebalo…čini se da se postavlja ono pitanje sa prošlog albuma…”WOULD SOMEONE HELP HIM TO ACHIEVE AN ERECTION?, op.a).

Pjesme koje su mi odmah isprve ušle u uho, i koje su po mom mišljenju stvarke kao namijenjene za video prezentaciju benda u vidu spota su ”Christine” i ”Living in the Past”. Akustična gitara nije ni na ovom albumu zanemarena, tako da akustara otvara pjesmu ”God Was Never On Your Side”, što pokazuje da se Lemmy opet vraća na svoje bogohulne staze, koje su ustvari oči za sve nas. Kad je to Bog bio na našoj strani? Da odmah raščistimo, GWNOYS nije balada, samo joj se daje jedna lijepa dimenzija sa uvodom na akustičnoj gitari.

Album je producirao Cameron Webb, povratnik producent sa albuma ”Inferno”, tako da se ovaj album produkcijski i ne razlikuje od ”Inferna”, zadržana je sva prljavština i glasnoća koja je karakteristika i prepoznatljivost Motorheada.

Eto, nahvalih ja njih, and they did it again. Još jedna klasika. Ko voli, nek izvoli, ko ne voli, nek izađe iz pećina i upozna se sa najboljim bendom koji je IKAD hodao po našoj lijepoj planeti.

COVER ART:

INFO:

Ime benda: Motorhead
Ime albuma: Kiss Of Death
Izdavač: Sanctuary Group
Godina izdanja: 2006
Website benda: www.imotorhead.com
Recenzent: Sharan