Gig Report: Death By Stereo, Nuclear i Amethyst @ Sloga

Ko: Death By Stereo, Nuclear, Amethyst
Kad: 29.6.2011.
Gdje: Cinemas (ex-Sloga), Sarajevo

Kalkulisati sa sarajevskom rock’n’roll publikom (ne ubrajam u ovo ljubitelje raznoraznih tezga bendova koji se nazivaju roKerima) i njihovim ukusom i voljom po pitanju dolaska na koncerte odavno je postao Sizifov posao u kojem najčešće pošteno nadrapaju mediji kao što je ovaj koji kad prozovu (čitaj: kritički se osvrnu na prazan prostor) ljude zbog nedolaska na koncerte bivaju napadnuti od raznoraznih forumskih stručnjaka (najdraži su mi oni sa portala Sarajevo-x) koji su vidjeli svaki veliki i mali bend na svijetu, poznaju binsku opremu, razglas i svjetlo u tančine i znaju da li za neki bend vrijedi izdvojiti petnaest, dvadeset ili samo pet maraka.

Zato ćemo okrenuti priču, neću se dirati očajno loše posjećenosti sinoćnjeg sjajnog koncerta, reći ću samo da izraz poluprazna Sloga definitivno nije odgovarajući, već da bi izraz skoro prazna Sloga bio puno bolji jer u jednom trenutku u publici je bilo više ljudi sa akreditacijama nego onih sa kupljenim kartama.

Ekipa koja Vam je u grad dovela super-poznate SNFU i No Means No, ovaj put je odlučila da u saradnji sa BHxHC Bookingom i SMF Promotionsom sa evropske turneje u Sarajevo skrene i američki hardcore punk bend Death By Stereo. Sa ovim bendom sam se upoznao prije nekoliko godina radivši recenziju za njihov album “Death for Life” i taj album dan-danas pije vodu ako mene pitate. Da DBS ne bi ostali usamljeni u sarajevskoj Slogi, pridružili su im se i metalci iz dalekog Čilea, bend Nuclear, kao i talijanski thrasheri Amethyst.

Na binu prvi izlazi Amethyst čiji thrash metal vidno nije zainteresirao skoro pa nikoga. Daleko od toga da je to loš thrash metal. Momci su usvirani, tehnički potkovani, čak malo i previše komplikacija za moj ukus, jedino što mi se nije svidjelo je vokal, ali ko te pita. Nakon što je vokal i gitarista benda uzaludno pokušavao dozvati ljude da priđu bliže, odustao je od nakana, odsvirali set do kraja i razgulili iza bine.

 

Amethyst

Na binu se penje Nuclear, bend koji dolazi iz Čilea i, koliko me sjećanje služi, to je prvi čileanski metal bend u Bosni i Hercegovini. Čim sam ugledao vokala u majici Dooma, znao sa da mora valjati. Čudo koliko puta se potrefi da po majicama koje bendovi nose možeš skontati kakva je muzika i ocijeniti odoka koliko bi to moglo vrijediti. I zaista je Nuclear jedan fantastičan bend koji nije zaslužio da bude primljen u našoj zemlji onako kako su bili primljeni. Vjerujem da će im Tuzlaci večeras pokazati da BiH nije mrtva zemlja što se tiče metalaca, već da samo u Sarajevu žive podosta razmaženi ljudi. Ono što je izostalo sa nastupa Nucleara je dozivanje vokala da ekipa priđe bliže, tako se uštedilo na patetičnosti situacije i bend je oderao najbolje kako zna, a ekipa je (iako izdaleka) pozdravila bend gromoglasnim aplauzom koji je zvučao sablasno u praznoj Slogi.

Nuclear

U meni se nekako rađala nada kako smo sklanjali instrumente sa bine i postavljali opremu Death By Stereo-a da će niodakle ispred bine iskočiti stotinjak ljudi i podržati headlinere noći na način na koji to oni zaslužuju, međutim u trenutku kad je DBS otpočeo svoj set, niko se nije ni pomakao. E sad, tu počinje šou program. Znate onu staru kad neće Muhamed brdu…? I upravo se to i desilo. DBS je istrpio šupljinu ispred sebe svega par pjesama, a onda je vokal i osnivač benda Efrem Schulz prvo nudio ljude besplatnim pivom, da bi zatim sa mikrofonom na gajtan skočio u publiku i krenuo se unositi ljudima u facu i vrištati. I ne zato jer je Efrem nadrkani negativac, već jer je svjestan da ljudima nekad trebaš prići bliže i ubaciti ih u igru da bi se pokrenuli.

"Brko, Brko!", skandirala je malobrojna publika Danu Palmeru

Efrem je dobro radio svoj posao, ali jedna stvar je ipak spasila atmosferu na mrtvom koncertu, a to je facijalni dodatak na licu gitariste Dan Palmera. Čovjek sa nevjerovatnim brkovima izazvao je ovacije u Slogi, ne samo svojim brkovima kakve su nosili snagatori koji su u cirkusima dizali one ogromne okrugle tegove, već i svojim sviračkim umijećem. Nije prošlo dugo, a ono malo okupljenih u Slogi je skandiralo brko, brko! dok su se članovi benda začuđeno gledali. Kad im je objašnjeno o čemu se radi, dernek je stvarno počeo poprimati dobre konture, bruka ljudi se premjestila sa svojih stolica u prazan prostor ispred bine, a koncert je nastavljen u tonu koji više liči zajedničkom derneku dobrih prijatelja nego odnosno bend je na bini – publika je dole.

Na kraju ovog reporta želim samo reći jednu stvar – šteta što ste fulili. Znam, bliži se Madball i štedi se za isti, sve mi je to veoma poznato i jasno, ali DBS je zaista bend koji je dao sve od sebe da napravi dernek i uspio je to uraditi sa tridesetak ljudi. Šta bi bilo da je tu bilo stotinu i pedeset osoba? Snove ostavljam nekom drugom.