HS#15: Rozokošuljaši napadaju

Ovaj tekst je reakcija na kvazi-novinarski prilog o rock’n’rollu koji je emitovan 28.1.2011. godine u emisije “Konačno Petak” na BHT-u.

Klasično novinarsko neznanje još jednom je preuzelo primat i to u prime-timeu na državnoj televiziji. Drugim riječima, još jednom smo osuđeni na bljuvotine i neprofesionalnost o vlastitom trošku jer upravo Vi koji čitate ovaj tekst ili barem neko od vaših ukućana plaća RTV taksu.

Na svoju veliku žalost imao sam nepriliku pogledati segment emisije “Konačno Petak” čiji su urednici Maja Čengić i Dejan Kukrić. Taj segment se odnosio na (ne)postojanje rock’n’rolla u Bosni i Hercegovini. Pokušaj disertacije ove teme od samog početka je bio osuđen na propast iz više razloga o kojima ću u nastavku teksta.

Jeste li znali da ovu emisiju posprdno u RTV Domu zovu "Konačno Peder"? Saznat ćete i zašto!

Iskreno, od priloga nisam ni očekivao ništa. Nisam ga htio ni pogledati, da budemo iskreni, ali prijatelj mi je rekao da je spomenut moj bend Motherpig, pa sam odlučio baciti pogled. Doživio sam šok, hrpa nevažnih poznatih i manje poznatih lica razgovora o rock’n’rollu i njegovom utjecaju na modu, a cijeli prilog je prljava glorifikacija bendova kao što su Azra i Bijelo Dugme.

Novinarčić koji je istraživao temu (nisam mu zapamtio ni ime, sasvim je nevažan) u svom prilogu za mišljenje je pitao upravo one koji se kite imenom rock’n’rolla i prodaju svoje principe za male pare kako bi uz reklamu paštete mogao da se zavrti njihov spot na jednoj od lokalnih televizija. Maja Milinković, jedan od propalih talenata sa OBN-a zamjera medijima i traži više emisija kao što je OVA i vjeruje da bi to dovelo do poboljšanja u shvatanju rock’n’roll svijeta. Enver Lugavić Kice, koliko god bio OK momak kojeg znam i lično i znam da nije iskvaren, on jednostavno nije kompetentan da priča o rock’n’rollu jer ga ne viđam ni na jednom koncertu niti sam čuo da je ikada podržao neki domaći bend kupivši njihov CD ili šta već imaju izdato. Jedina svjetla tačka osoba koje pričaju o rock’n’rollu je producent i muzičar Željko Škarić Pancho, čovjek koji je čisti, nepatvoreni rock’n’roll lik, jedan od onih koji se nažalost nisu rodili u drugo vrijeme na drugom mjestu gdje bi se njihov talent, volja i ljubav puno bolje dali iskoristiti nego u ovoj prokletoj Bosni i Hercegovini.

Novinarčić kojeg sam maloprije spomenuo kroz pročitane off-ove (audio komentar u prilogu) pokušava sebe prikazati u svjetlu objektivnosti istraživačkog novinarstva nazivajući rock’n’roll ne nestalim, nego marginaliziranim, a kao doskočicu i krivo citira Elvisa J. Kurtovića i njegovu kultnu “Dabogda crko rock’n’roll”. No, da sve ne bi ostalo na već spomenutom, ponovo se kao vrhunac rock’n’roll izričaja kolektivno masturbira na veličine kakve su Bijelo Dugme, Divlje Jagode, Azra, Galija i pazi sad – Korni Grupa!

Drugi dio sakaćenja rock’n’roll svetinje analizira rock’n’roll utjecaj na modu gdje su bez ikakve logike nabacani inserti iz spotova Lady Gage (hajde da je insert iz spota “Telephone” gdje sestra Lady Gage nosa kožnjak sa G.I.S.M. i Doom patchevima, pa dobro) i Rihanne gdje se pokušava insuinirati kako je rock’n’roll muzika ostavila veliki utjecaj na modu. Standardna stereotipizacija se nastavlja spominjanje starki i martinki, a u ovom prilogu pričaju mnogi veoma stručni sagovornici kao što je izvjesni frizer Ensar kojem ne vidimo frizuru i koji je apsolutno ingeniozno alternativan da je morao petnaest puta reći style umjesto stil i napomenuti da je u rock’n’roll style zapravo dirty style.

Možda sami vrhunac bolesnog i abnormalnog je gostovanje Rebeke Dremelj, najnovijeg plastičnog produkta slovenske pop industrije koja izgledom i ponašanjem potvrđuje da je prošla par kilometara producentskih i menadžerskih penisa da bi bila u prilici da prosipa bljuvotine ispred kamera i mikrofona zbog svoje umjetnosti. Rebeka se onako stručno osvrnula na kategorizaciju Tine Turner i Guns’n’Rosesa u pop i rock, pa je rekla da ako su Tina i Gunsi rock da ona jednostavno voli rock, ali ako je i AC/DC rock, onda ga ne voli. Njena dalja prosipanja uključuju smještanje uloge solo gitare u isključivo rock’n’roll vode što dovoljno govori o njenoj muzičkoj naobrazbi, a vrhunac je bio komentar o rock’n’roll modi za koju ona smatra da ne pristaje ženama jer žene trebaju biti ženstvene. Ako to pravilo proučimo kroz lik mrske nam Rebeke, shvatimo da žena treba da bude nauljena, gola i grozno našminkana, te da joj ponašanje treba odavati mentalitet jedne priglupe kurve, bez uvrede ženama koje tako hrane sebe i u dosta slučajeva i vlastitu djecu. Drugim riječima, ako želite biti seksipilna i lijepa žena, budite neukusno obučena kurva bez talenta za dijalog i pjevanje.

Rebeka Dremelj: ovako navodno izgleda seksipilna žena. NAVODNO.

Jednostavno, zbog silnog gnušanja nisam u stanju ni da se prisjetim svih degutantnih detalja kojima su nas obasuli “”novinari”” i “”urednici”” (dupli navodnici) državne televizije za naše vlastite pare. Prag tolerancije koji imam prema ovakvim gmazovima TV novinarstva stvarno pada veoma, veoma nisko. Evo zašto Dejan Kukrić nikako ne može uređivati emisiju u kojoj se spominje rock’n’roll: Dejan Kukrić je rozokošuljaš koji je za vrijeme mog uredništva na emisiji “Music Life” koja se snimala u vanjskoj produkciji odbio emitovati spot benda Vibrator u Rikverc za njihovu pjesmu “Porno Karaoke” zbog, navodno, par eksplicitnih horror scena sa zombijima u istom uratku, da bi na kraju dopustio da se emituje spot benda PASMATERS za njihovu pjesmu “Who’s the owner of this shithole?”. To je dokaz da Kukrić ne samo da ne poima estetiku (spot Pasmatersa je smiješan, ali montažersko-estetski nakaradan), već je i glupan koji priča o liberalnosti rock’n’rolla, ali mu smetaju riječi vibrator i porno. On nije KOMPETENTAN da vodi emisiju o heklanju, a kamoli muzici koja se svira više od šezdeset godina u različitih oblicima i od svih muzika na svijetu nije samo zvuk, već i način razmišljanja. Ili možda, kad bolje razmislim ima problem sa bendom u kojem sviraju četiri cure koje su ženstvenije i seksipilnije od njega, a u isto vrijeme i posjeduju više muda.

S druge strane, Dejanče već godinama muze pare državne i entitetske televizije sprovodeći u nedjelo nakaradu zvanu Pjesma Evrovizije, a SVI znamo kojeg je muzičkog karaktera Eurosong takmičenje. Ove godine nam Kukrić opet servira Hadžiju Merlina, muzičkog pandana Kukrićevog uredništva – bez pitanja da li MI građani ove zemlje želimo da gledamo takav užas. Neko ko se bavi pjesmom Evrovizije i daje izjave da je to najvažniji muzički ivent na svijetu ne može pričati o rock’n’rollu jer nema pojma. Kukriću, čuvaj se kožne jakne, duge kose i lemmyijevske brade jer bi mogao upoznati rock’n’roll kakav nisi ni mislio da postoji, a novi nadimak bi ti poslije upoznavanja mogao biti, Štulićevski, Krvavi Dejo.

Dejan Kukrić, alfa i omega BH Eurosonga. Nažalost, sliku u rozoj košulji je nemoguće pronaći. Toga se čak i Google gnuša.

O Čengićki ne znam skoro pa ništa, znam da je dosta ljudi u RTV Domu masturbiralo na nju, ali o njenom novinarskom-uređivačkom radu nemam baš previše pojma. Poslije ovoga, definitivno i ne želim da znam. Mislim, već sam i zaboravio. Who the fuck is Maja Čengić?

Nakon ovog ko zna kojeg po redu debakla u kojem se pokušava obraditi tema rock’n’roll, svečano se zaklinjem da ću raditi na tome da što prije isključim fiksnu telefoniju kako mi više nikad uz telefonski račun ne bi mogao stići i račun za RTV taksu. Nije problem kad se ovakve gluposti emituju na privatnim televizijama koje ne gledam i ne pratim, ali kad mi neko gura zlostavljanje i lažno predstavljanje mog načina života pod nos ionako zaglupljenoj naciji i to sve finansira moja majka, tu već postoji problem. A rješenje je jednostavno, u stilu Deatha… Pull The Plug!

Spornu emisiju možete pogledati na: http://www.bhrt.ba/video/?id=1031&v=petak28012011.flv