Top 10 izdanja 2010. godine (Sharan)

Tradicionalno, četvrti put po redu sjedim u mjesecu decembru tekuće godine i pokušavam da zaključim koja su to izdanja obilježila moju 2010. godinu. Ne pomaže baš činjenica da imam Last. FM profil ni da sam pisao neke recenzije – slušanje muzike se u mom slučaju veoma često odvija u pokretu ili preko igle na gramofonu.

2010. godina i nije bila baš nešto vesela za kako radijsku, tako i web verziju “Izvan Svake Kontrole” – država u saradnji sa oholim, pokvarenim menadžmentom RTVFBiH ugasila je u aprilu 2010. godine Radio 202, onda smo naredna četiri mjeseca lutali od radijske do radijske stanice tražeći novi dom, pokušavajući se negdje uklopiti, u isto vrijeme radeći ISK Radio Show svakog petka od 22.00 na internet radiju “Night Bus”. Iako smo se u augustu 2010. godine uspjeli vratiti na FM talase pronalaskom novog doma u vidu Radija Sarajevo, svi nemili događaji vezani za 202 i ISK iscrpili su me mentalno i fizički, te je za ISK ovo najvjerovatnije najsiromašnija godina od samog postanka 2004. godine. Iskreno, ne želim da se opet ponovi.

Primjetit ćete da je moja lista veoma slična listi kolege Amira (anthrax) iz prostog razloga što nas dvojica volimo veoma dosta muzike. Prisežem da prepisivao nisam! Lista je naravno numerisana, ali nema mjesta, albumi su tu nabacani, pa samo grabite svaki od ovih!

1. Motorhead  – The World Is Yours

Da je najbolji rock’n’roll trio ikad najvjerovatnije uzela kriza konstantnih turneja pod svoje, najbolje se primjeti na ovom albumu. Javna je tajna da Motorhead baš i ne provodi previše vremena u studiju, već sve pjesme nastaju na turnejama te otud i kreativna blokada koja se primjeti na ovom albumu. Ipak! ovaj album se nalazi u mojoj Top 10 listi jer iako ovo nije “Inferno” ni “Kiss of Death” (oba kao i ovaj producirao Cameron Webb, ovdje podbacio i to znatno!), sve što treba je dati ovom albumu puno, PUNO slušanja i na kraju se pjesme zalijepe za vas. Ako uzmemo u obzir da album sadrži deset pjesama, a da su “Get Back In Line”, “Born To Lose”, “Bye Bye Bitch Bye Bye”, “Waiting For The Snake” i “Rock’n’Roll Music” genijalne 100% Motorhead stvari, dobijemo da je pola albuma i više nego dobro. Ono drugo pola je ono koje muči, ali vremenom se čovjek navikne. Još jednom, najbolji tekstovi godine – Lemmy je PISAC!

2. Sodom – In War And Pieces

Nisam bio nešto pretjerano zainteresiran za izlazak ovog albuma, čak i kad se pojavio single “In War And Pieces” nisam obratio posebnu pažnju. No, kada je prije neke dvije ili tri sedmice do mene došla kopija ovog albuma, nisam se mogao otkačiti. Neki kažu da ovo nije Sodom na koji su navikli, neki kažu da su plastični i previše melodični. Ja kažem da je ovo remek-djelo Sodoma za 2010. godinu. Sjajan thrash, sjajni vokali, sjajni tekstovi i hrpa riffova na bacanje. Napisao sam na Facebook stranici emisije “Izvan Svake Kontrole” status koji glase ko ne voli novi Sodomov album, ne voli thrash. I ČVRSTO stojim iza njega!

3. Flotsam & Jetsam – The Cold

Kažu da je “No Place For Disgrace” thrash klasik. No, veoma je velika nepravda što se recimo album “Cuatro” veoma često ismijava do mjere dovođenja u liniju sa “Load” i “Re-Load” izdanjima Metallice. Flotsam & Jetsam su veoma često imali tu nesreću da se njihov power / thrash izraz uspoređuje, secira ili analizira na osnovu ranog prisustva Jasona Newsteda, nekadašnjeg i najboljeg basiste Metallice u bendu. Ono što je istina je da je “The Cold” benda Flotsam & Jetsam totalno dobar album sa sjajnim tekstovima i muzikom koja još jednom pokazuje kako zapravo dobri muzičari sviraju u ovom bendu – od thrash furioznosti do balada na koje kanete suzu bez ikakvih problema, ovaj album će se slušati i slušati, a F&J su izmislili novi žanr koji NEMA veze sa Metallicom – stadionski thrash – thrash toliko svečan i energičan da ga ne možete svirati u malim salama i klubovima.

4. Malignant Tumour – Earthshaker

Ne samo da su uspjeli napraviti i snimiti album koji je ušao u moju Top 10 listu, već su po riječima par insajdera apsolutno prepolovili češku rock’n’roll scenu kontroverznim spotom u kojem se članovi benda (iz Ostrave) iživljavaju po glavnom gradu Češke Republike, Pragu. Uriniraju, plešu i razvaljuju najpoznatije praške znamenitosti. Vrhunac spota i skandala je defekacija vokala benda Martina Bilosa Bileka po stadionu fudbalskog kluba “Sparte”. Martin je navijač fudbalskog kluba Banik, te je ovaj akt doveo i do većih nevolja.

No, nećemo sad o budalaštinama koje MT radi ispred kamere, već ćemo reći nešto više o albumu. Posjedujem LP verziju (vinil) albuma i slušam ga barem jednom sedmično otkako sam dobio ploču. MT nastavlja priču sa “In Full Swing” izdanja sa još izraženijim rock’n’roll, punk, metal i crust elementima. Brzi, žestoki i duhoviti, ovo se mora čuti.

5. Airbourne – No Guts. No Glory.

Ovaj album je najvjerovatnije favorit cijele ISK redakcije. Foot-To-The-Floor rock’n’roll, to ti ja pričam. Australija je svijetu podarila svoje novo čedo i iako sam poprilično kasno (dvije godine nakon izdavanja) prvi put čuo njihov “Runnin’ Wild”, drugi album “No Guts. No Glory” sam upecao u istom danu kada se album pojavio na tržištu. Beskompromisni hard rock, priče o ženama, viskiju i sumnjivim supstancama u brzini koju su zadali giganti kakvi su AC/DC i Rose Tattoo…UVIJEK! SAMO DAJ!!!

6. Enforcer – Diamonds

Još jedno rock’n’roll čudo na mojoj listi. Iako je švedski Enforcer i heavy metal koliko je rock’n’roll, ovakva vrsta metala danas je veoma rijetka, čak i toliko drugačija od ostatka metal scene da je pola ljudi ne smatra metalom. Kad čujete “Midnight Vice” shvatite koliko su sedamdesete i osamdesete godine imale više ponuditi metal svijetu od današnjih brutal ovo – brutal ono katastrofa koje bez milosti uništavaju svaku mrvu ukusa.

7. KRV – Ograma

Evo dileme: koji album KRV-i u toku sedmogodišnje karijere je najbolji? Dilema ostaje otvorena, ali ću vam reći da je njihov novi album Ograma remek djelo bh metala. Iako su članovi KRV-i rekli da je dosta novog albuma TLAČENJE kako oni nazivaju dvoriffovske sumorne kompozicije iz dna black metal pakla, mogu vam reći da tlačenje nikad ovako dobro nije zvučalo. Vokal Bana Krvnika je savršen, nepostojanje produkcije je upravo dobitna kombinacija, KRV nikad nije zvučala strašnije i crnje, a pjesme “Ograma”, “Neposluh zmije” i “Sa Zgarišta Moći” su jedne od najboljih pjesama KRV-i koje dokazuju da je ovaj bend puno više u svijetu regionalnog (i svjetskog) black metala nego što bi zlobni jezici hranjeni otrovom nacionalnog ponosa htjeli priznati. SLAVA!

8. Pasmaters – Unload Your Pain

Ne, ovo nema nikakve veze sa Splitom ni sa hard rockom (postojao je bend istog imena), jedino što je hard u ovom izdanju je HARDKOR. Ovaj bend je rođen 1984. godine i dan-danas sviraju pregenijalan hardcore punk, prljav, glasan i angažovan, baš onakav kakav treba i biti. “Unload Your Pain” je novi album iz 2010. godine, sam izdat, sam distribuisan. Naravno, nije samoslušan, tako da sam obratio pažnju i mogu reći samo jedno – Pasmaters su TATE. Vi bi htjeli da ovako svirate!

9. Agathocles – This Is Not A Threat, It’s A Promise

Od omota albuma, trackliste, pa do naslova albuma, ovo je totalni AGATHOCLES. Bespotrebno je govoriti da je i muzika totalni Agathocles – 150% mincecore, drugim riječima – d-beat, metal, punk, hardcore, grindcore. Tu ludilo ne prestaje nego se proteže u apsolutno nepoznate smjerove, a Agathocles snima i reggae pjesmu! Poslije tri AG izdanja imate jasnu viziju o tome kako AG od tri polja na gitari i dva ritma napravi šezdeset pjesama mijenjajući pozicije i hvatove. Besmislenost? Možda nekome ko ne voli grindcore, ali ovo je definitivno Agathocles i svi ljubitelji će to znati cijeniti.

10. Inepsy – Madness And Overkill

Inepsy nije izdao EP koji je muzički onakav kakav sam ja očekivao. Možda sam nakon “Rock’n’Roll Babylon” i “No Speed Limit For Destruction” albuma očekivao božanski spoj ova dva legendarna izdanja, ali kanadski metalpankeri zastranili su u totalno prljavi rock’n’roll što i nije loše, ali ipak…da je barem malo više “No Speed Limit…” utjecaja, ja bih bio presretan! Ovako sam samo sretan.

***

Album koji moram spomenuti je Ormusov novi album “Transmission”. Iako baš i nisam neki prevelik ljubitelj riff salate koja je karakteristična za metal kombinaciju žanrova koje Ormus fura, moram im odati počast što se tiče jedne stvari – produkcija albuma “Transmission” je NAJBOLJA PRODUKCIJA koju sam čuo u duuugo, duuugo vremena. Toliko je dobro da ću čak i pretrpiti previše riffova za moj jednostavni punkerski mozak samo da čujem zujeće gitare i bubnjeve iz dna pakla! O da! Usput, Ormus svira sjajnu kombinaciju thrash death metala sa dozom svega i svačega, pa ako volite, nema druge nego da čekirate!