Intervju: Mark (Impetigo)

Dame i gospodo, pred vama je intervju sa jednim od pionira goregrind zvuka, čovjekom koji je iskren metalac u srcu, i koji je ono što bi svi mi koji se nazivamo metalcima trebali da budemo: čvrsti, nepokolebljivi i spremni pomoći braći po oružju! Ekskluzivni intervju sa Markom Sawickisem, axemanom legendarnog Impetiga! Uživajte!

Prolog:

Obreo sam se na oficijelnoj stranici Impetiga, na adresi www.goregrind.net/impetigo , i odlučio da uradim nešto što je za mene bilo jako komplikovano, a to je intervju sa Stevom, vokalom legendarnog Impetiga. Kad mi se Stevo nije javio, pokušao sam sa Markom Sawickisem, gitaristom Impetiga, koji je odgovorio na moj mail već sljedeći dan! Mark je bio nevjerovatno iznenađen mojim interesovanjem za bend, te činjenicom da u Bosni ima ljudi koji slušaju Impetigo. Do momenta postavljanja intervjua razmijenili smo 22 maila, Mark se raspitivao o sceni, bendovima, i spremno odgovorio na sva moja pitanja! Savjetujem nafuranim kvazi-muzičarima da ovo dobro pročitaju, možda nauče nešto novo i lijepo, pa promijene svoje zadrte stavove!

***

Hey, Mark, prvo želim da ti izjavim jednu OGROMNU zahvalu za izdvojeno vrijeme da odgovoriš na ova pitanja.! Moram ti reći da sam veoma sretan, i u isto vrijeme me drma velika trema, jer je za mene lično ovo NAJVEĆI (na kraju je ispao i najveći intervju obimom, originalni tekst na engleskom se sastoji od 9 strana!, op.a.) intervju koji sam dosad radio kao rock novinar, imam priliku da razgovaram sa legendom!

Pozdrav Sharane, i puno ti hvala na tvom interesu za Impetigo i na prilici da dam ovaj intervju. Svi mi cijenimo što još uvijek postoji zanimanje za Impetigo, iako se bend raspao još davne 1993!. Sretni smo što se ljudi još uvijek sjećaju našeg benda i uživaju u muzici koju smo napravili. Ne smatram se legendom, već samo die hard metal fanom, kao što su mnogi širom svijeta, samo sam imao sreću da budem dio interesantnog benda u jednom važnom dijelu metal historije. Ali, ja sam samo die hard fan ovog zvuka, a to sam bio i prije Impetiga, i poslije njega, u svakom slučaju, hvala na lijepim riječima. I danas je važna ista stvar, kao i za vrijeme Impetiga, a to je odnos sa svime u metalu u čistom duhu undergrounda. Metal je način života za mene koji nikad neće umrijeti.

Počnimo sa osnovnim stvarima – možda će te neka od ovih pitanja nervirati, jer se ponavljaju i stereotipna su, ali želim Bosni i Hercegovini predstaviti Impetigo, tako da ti je bolje da odgovoriš :) Zašto ste osnovali Impetigo, koliko oficijelnih (FULL LENGHT) izdanja ste izbacili, zašto se Impetigo ugasio, i najvažnije pitanje, da li postoji ikakva, ama baš IKAKVA šansa da odradite zadnju reunion turneju? 

Oformili smo bend striktno iz ljubavi i opsesije metalom i metal scenom. Razmišljali smo ovako: nas dvojica (Stevo i Mark) smo ljubitelji metala, undergrounda, haj’mo oformiti bend, pa vidjeti gdje će nas to odvesti vremenom. Stevo je svirao u nebrojeno puno bendova, ništa ozbiljno (čini se da sam ja novi Stevo, hahaha, op.a.) i u vrijeme kad sam ga upoznao svirao je u bendu Sgt. Rock. Ja, s druge strane, nikad nisam imao bend, učio sam svirati gitaru, čisto zbog zabave. Ja sam uvijek bio, i još uvijek sam užasan gitarista, nikad nisam sebe smatrao ozbiljnim muzičarem, već fanom koji je želio uraditi i nešto više. Osnovali smo Impetigo kad se Sgt. Rock raspao. Sgt. Rock je imao zakazanu svirku, ali se raspao, tako da je Stevo predložio da osnujemo bend, i odradimo svirku na mjestu Sgt. Rock-a. To smo i uradili. Za manje od mjesec dana od osnivanja, odsvirali smo svoju prvu svirku. Mislim da smo odsvirali 4-5 autorskih pjesama i jednu cover pjesmu. Sve prve pjesme Impetiga su ustvari obrade pjesama benda Sgt. Rock sa drugim tekstovima, osim pjesme ’’My Lai’’ koja je imala i isti tekst. Imali smo samo dva oficijelna full-lenght izdanja, to su “Ultimo Mondo Cannibale” i “Horror of the Zombies”, prvotno izdanja za Wild Rags Records, reizdana od strane Morbid Recordsa i uskoro će biti ponovo reizdana u ultimativnom izdanju sa mnogim dodacima od strane Razorback Recordsa. Imali smo 2 demo albuma, i 3 split/EP izdanja, također. Bend je prestao sa radom negdje u jesen 1993. godine nakon zadnje svirke na Milwaukee Metalfestu u julu te godine. Ustvari, ta svirka je bila zadnja svirka benda koji je nastupio u potpunoj postavi kao bend, od te zadnje svirke do konačnog raspada nismo imali nijednu probu, tako da smo se razišli jer je bend izgubio želju za probama i sviranjem. U jednom trenutku pala nam je na pamet opcija da postanemo čisto studijski bend i da ne sviramo uživo.  Mislili smo da je to najbolja opcija, jer nismo imali vremena za probe koje su bile podloga, i inače su podloga za svaki live nastup, pa bi time što nemamo vremena imali vremena da pišemo nove pjesme. Međutim, kako je vrijeme išlo dalje, shvatili smo da ova opcija ne funkcioniše, tako da smo odlučili da obustavimo rad Impetiga permanento. Postojalo je još mnogo razloga za raspad benda, a još jedan veliki razlog je činjenica da je Impetigo postajao sve veći i veći, to nas je naprosto jelo sviju, pogotovo Steva i mene. Impetigo je uvijek, bar u našim glavama, bio namijenjen da bude čisto underground bend i dio underground scene. To je uključivalo i podatak da sam uvijek odgovarao na svaki mail koji sam dobio, na svaki intervju koji je došao na moju adresu, i da sam do samog kraja slao besplatne kasete i CD-e svakom zineu i radio emisiji u Americi koji su to tražili. Sjećam se, uvijek sam slao besplatne snimke svima u Južnoj Americi i istočnoj Evropi koji su mi se obratili, jednostavno sam imao potrebu da ih nagradim, jer u to vrijeme, bilo je teško, skoro i nemoguće da oni dođu do naših izdanja i da ih kupe, a kad su već izdvojili vrijeme da nas kontaktiraju, zasluživali su neki znak pažnje od nas. Možeš i sam zamisliti koliko je ovo naporan posao, sviraš u bendu, do raspada Impetiga, ja sam stalno bio pretrpan pismima i porukama, svake sedmice od 60 do 80 komada stizalo je na moju adresu! Povrh svega ovoga, svi smo radili regularne poslove sa punim radnim vremenom, a neki od nas su bili i oženjeni, tj. Imali porodicu. Vrijeme je postajalo sve teže breme, ali nismo htjeli da Impetigo funkcioniše ni na koji drugi način, osim na način na koji je bio zamišljen i na koji je radio od samog početka. Zato smo i odlučili da prestanemo sa radom benda i napustimo taj vid djelovanja na sceni u pozitivnom svjetlu. To je bila stvarno teška odluka, ali je istovremeno skinula i veliko breme sa naših leđa. Još jedan bitan faktor našeg raspada je bila činjenica da se undergrounda scena počela dijeliti, bilo je više takmičenja nego kooperacije između bendova, i svi su funkcionisali u folu ’’ko je true, a ko nije’’. Mrzili smo to sranje, mrzim ga lično dan danas, i bilo smo tužni što je scenom zavladalo zamjeranje, bespoštedna i besmislena borba, i sama ta sitacija je bila očajna, te nam je još više pomogla u našoj odluci. Ponekad sam, kako su godine prolazile, postajao nostalgičan i zaželio se rada na novom izdanju, ali sam se sjetio kakvo je stanje bilo, i da je postajalo sve gore, tako da bi se odmah ohladio i sjetio se zašto smo raspustili bend. Prošle godine smo razmatrali prijedlog da se originalna postava okupi ponovno za snimanje jednog MCD-a, ali smo osjećali da se previše bendova danas okuplja ponovno, i nijedan ne može da ostvari očekivanja koja se stavljaju pred njih. Jednom kad izgubiš kontinuitet, teško je vratiti stari filing i zvuk! Zato nemamo namjeru da se ponovo okupljamo. Danas članovi benda žive daleko jedan od drugog i niko od nas ove pjesme nije svirao više od 10 godina, tako da ih se danas baš i ne sjećamo.

Impetigo je lansirao bombu zvanu goregrind, bili ste (i po meni ste još uvijek) kraljevi goregrinda. Koji izvori (muzika, knjige, filmovi) su bili vaša inspiracija za bolesnu i strašnu muziku?

Crpili smo inspiraciju iz mnogih horror filmova, horror stripova, knjiga o serijskim ubojicama itd.  Stevo i ja smo bili stvarno zaluđeni horror filmovima, a naročito horrorima ljudožderske i zombi tematike koji su dolazili iz Italije osamdesetih godina. Sjajni režiseri Dario Argento, Lucio Fulci, Umberto Lenzi, Ruggero Deodato, Joe D’Amato i sjajni fimovi kao što su Cannibal Holocaust, Zombie Holocaust, Suspiria, Cannibal Ferox, Eatan Alive, Zombie, The Beyond, NY Ripper, House By The Cemetary, Tenebrae, Deep Red su bili velika inspiracija za nas, da ne spominjemo nove filmove kao što su Necromantic, španske The Blind Dead filmove i Living Death At Manchester Morgue, kao i filmove Jess Franca. Davno tada, bilo je teško nabaviti sve ove filmove, a ne kao sada, kad možeš kupiti bilo koji kultni film u DVD izdanju (dakle, Bosna je zaglavila u osamdesetima…pa gdje su ti silni thrasheri?, op.a.). Tada smo naporno tragali i najčešće kupovali ove filmove na lošim piratskim videokasetama, a snimke su bile izrezane ili često u lošem stanju. DVD je renesansa za skupljače gore horror filmova. Stevo je također fan stripova kao što su Creepy, Eerie i Gore Shriek, ali ja nikad nisam nešto previše volio stripove. Voljeli smo magazine kao što je Fangoria, a naš najdraži časopis bio je Deep Red koji je uređivao kultni pisac Chas Balun. Također smo voljeli i njegove GoreScore knjige. Recenzije Chasa Baluna su bile osnova za naš lov na filmske raritete. Manju količinu inspiracije izvlačili smo i iz realnih i stvarnih podataka o serijskim ubojicama.

Kada pričamo o goregrindu, pričamo o nasilju, torturi, patnji itd…Da li ste imali problema sa ljudima koji su krivo interpretirali vašu muziku? Da li je bilo slučajeva zločina inspirisanih Impetigom?

Tada baš i nije bilo nekih velikih problema sa tim. Jednom smo uletjeli u ozbiljne probleme, a to je bilo kada smo trebali da izdamo “Ultimo Mondo Cannibale”. Wild Rags Records su imali plan da izdaju “Ultimo…” sa posebnim coverom za kasetno izdanje i LP izdanje. Stevo je nacrtao oba covera, a naš prijatelj Cannibal Jim ih je obojio. Nakon što smo ih predali, Wild Rags nisu htjeli da ih štampaju zbog golotinje na njima. Iskreno, problem nije bio u nasilnim scenama koje su coveri prikazivali, već u golim ljudskim tijelima, pa je Stevo morao da uradi nove covere. Coveri nisu propali, pa smo ih iskoristili za “Giallo” i “Ultimo…” picture diskove koje je Morbid Records izdao u kasnim devedesetim. Stevo je također nacrtao i flyer koji je trebao da bude reklama za izdavanje “Ultimo….” LP-a, a koristio je zabranjeni artwork koji je bio planiran za kasetno izdanje. Dijelili smo flyer po svirkama, i pored informacija o izlasku izdanja, pisalo je da se ovo izdanje može naći samo u jednoj prodavnici u gradu koja je pristala da prodaje to izdanje. Slika je prikazivala ljudoždera koji je otkinuo muškarcu penis i jeo ga. Vjerujem da je neki klinac flyer odnio kući, njegovi roditelji su ga našli, te odnijeli u gradsku upravu da se žale. Pravnik tih ljudi poslao je pismo žalbe prodavnici koja je prodavala album, vlasnik je naprosto poludio, i povukao sve albume iz prodaje, a još gora je stvar bila što je vlasnik prodavnice bio i vlasnik jedine birtije gdje se moglo uživo svirati, tako da smo izgubili mogućnost da tu ikad više sviramo. To su bili najveći problemi koje smo susreli, i ne smatram da su neka velika frka. Nisam čuo da se desio zločin inspirisan Impetigom i našom muzikom.Postoje puno bolesniji bendovi od Impetiga. Nadam se da naša muzika, kao i muzika općenito, nikad neće inspirisati nikoga da uradi zločin. Naši tekstovi, muzika i slike su samo inspirisani filmovima, i nas stvarno ne interesuje nasilje u pravom životu.

Impetigo potječe iz Bloomingtona u Illinoisu. Postoji li danas scena u Bloomingtonu? Postoje li bendovi koji pretenduju da sjednu na tron Impetiga?

Impetigo je oformljen u Bloomingtonu i Normalu, to su ustvari dva grada, spojena u cjelinu. Stevo i ja smo se upoznali jer smo išli zajedno na isti fakultet. Ne živim tamo od 1991. godine. U zadnjih nekoliko godina rada Impetiga, živio sam u obližnjem Mortonu, dok je ostatak benda živio u Bloomingtonu/Normalu. Stevo danas živi u Louisvillu, u Kentuckyu. Moguće da Scott i Dan još žive u Bloomingtonu. Koliko sam informisan, tamo danas ne postoji scena, a nije je ni bilo u nekoj prevelikoj mjeri ni prije. Postojalo je nekoliko bendova, možda jedini značajan i poznat pored Impetiga je bio HC/punk bend našeg bubnjara Dana koji se zvao Naked Hippy, a postojao je prije Impetiga. Izdali su jedan album, i raspali se prije kraja Impetiga. Bili su sjajan bend, i na počecima, Impetigo je odsvirao puno svirki sa njima. Mislim da danas u Bloomingtonu svira bend nazvan Low Twelve, iako nikad nisam čuo njihovu muziku, već sam ih samo viđao po časopisima. Ma, Bloomington je samo jedan mali grad u centralnom dijelu Illinoisa, te underground metal i punk scena tamo više ne postoje. Kad smo počeli, niko iz Bloomingtona nije razumio naš zvuk ni furku, tako da nismo imali ni podrške od strane ”lokalaca”. Za naš uspjeh se možemo zahvaliti fanovima iz cijelog svijeta. Ne postoji bend koji se ”fura” na Impetigo u Bloomingtonu.

Šta se dešava sa ostatkom Impetiga? Gdje su Stevo, Scotty i Dan? Jesu li, i jesi li ti lično, još uvijek upleten u muziku?

Što se mene tiče, kad se bend raspao 1993. godine, prodao sam svu svoju opremu i nisam od tad svirao. Nikad me nije interesovalo da budem muzičar, volio sam što sam radio sa Impetigom i tom ekipom, i to je to. Znam da ne bi mogao da radim ni sa kim više, naročito poslije rada sa Stevom. Svi smo bili prijatelji i prije Impetiga, tako da je bilo lagano održavati bend i napredovati sa njim. Svirali smo i bili više-manje uspješni jer smo to radili iz ljubavi, i nikad nismo pomislili da trebamo zaraditi ili pokušati živjeti od muzike. Malo prije razlaza Impetiga i dvije godine poslije toga, Stevo je radio sa svojim doom metal bendom Church Of Misery, a ime je kasnije promijenjeno u Insomnia. Izbacili su demo i live snimak, ali su se raspali 1994. ili 1995. godine. Od tad Stevo nije svirao u bendu, ali znam da nekad privatno kući svirucka za svoju dušu. Ustvari, Church Of Misery je snimio LP, ali taj snimak nikad nije službeno izdan, ali bi se možda taj materijal mogao uskoro izdati, u nekoj bližoj budućnosti. Izdavačka kuća im je poslala novac za izdavanje albuma, samo da bi poslije toga misteriozno nestali sa scene, bez upita da se novac vrati ili nešto slično (dobra izdavačka, op.a.). Dakle, imaju neizdan album koji skuplja prašinu. Stevo se preselio u drugu državu, radi puno radno vrijeme i ima dvoje djece. Još uvijek sam redovno u kontaktu sa njim, jer mi je on najbolji prijatelj. Još uvijek je zainteresiran za muziku, ali više nema ni novca ni vremena da je prati. Dan još uvijek svira bubnjeve, ali rekreativno, nije član nijednog benda. Snimio je album sa projektom koji je nazvao The Badgers Boys, ali album nikad nije izdan. Muziku je bilo teško opisati, bila je tehnički precizna sa jakim punk/hardcore filingom. Sada radi i svirucka pomalo. Scott ne svira ni u jednom bendu. Radio je sa nekoliko bendova od raspada Impetiga, najuspješniji je bio 13 Frightened Girls i sa njima je izdao 7″ EP koji je izdao Get Hip records. Svirali su garažni rock u stilu Hellacoptersa, ali ne tako jak. Sada radi u kompjuterskoj firmi, iskreno, on je kompjuterski genije (pa samo mu pogledajte sliku negdje, op.a.). Donedavno sam imao kontakt sa svima, ali nedavno sam prestao da se čujem sa Danom i Scottom. U pravu si sa onom rečenicom da Impetigo nikad nije bio posao (jedna od rečenica koje smo razmijenili Mark i ja dogovarajući intervju, op.a.). Impetigo nije bio posao, više, da to postavim ovako…rob naše ljubavi prema ovoj muzici. Bio je to bend fanova, napravljen za fanove.

Gledao sam malo plakate vaših svirki na vašem siteu, i shvatio da ste svirali sa mnogim trenutnim kraljevima u njihovim žanrovima. Možeš li nam sada reći koji su bendovi bili ok, a koji šupci prema Impetigu?

Vidi, imali smo sreću da nismo upoznali šupke koji su bili neprijateljski nastrojeni prema Impetigu, mnogi ljudi su nam tad bili prijatelji, i do dan-danas smo u dobrom odnosu sa njima. Tad je bila sjajna stvar biti dio ove scene. Bendovi su se ponašali kooperativno, ne takmičarski, ali scena se nažalost promijenila danas. Stvarno smo dobri prijatelji bili sa bendovima Macabre, Deceased, Rottrevore, Phlegm, Mortician, Cannibal Corpse, Radiation Sickness, Master/Abomination, Massacre, Repulsion, Skeletal Earth, Autopsy, Vital Remains (počeci sa Jeffom), Cianide… Također, imali smo kontakte i sa sjajnim ljudima iz bendova koji nažalost nikad nisu svirali sa nama, a to su Blood, Impaled Nazarene, Beherit, Blasphemy, Grave, Demigod, GUT i mnogim drugim bendovima. Članovi Impetiga su uvijek bili komunikativni i draželjubivi, zato su nas ljudi i voljeli!

Istraživao sam malo o porijeklu vašeg imena, pa me interesuje, je li iko od članova benda kao beba imao kožnu bolest koja se zove Impetigo? :)

Ne znam da smo Stevo i ja ikad imali Impetigo, barem sam ja siguran da ga nikad nisam imao. Prvo ime benda nije bilo Impetigo, na našoj prvoj svirci bili smo potpisani kao Slow Death, ime koje je preuzeto iz pjesme Accuseda! Sjedili smo prije početka svirke ispred kluba, pili, i razmišljali o tome kako trebamo novo, originalnije ime, Stevo se razbacivao raznim imenima, a neka od tih imena su bili pojmovi iz medicinskih knjiga. Lupio je Impetigo, i pošto niko nije znao šta to znači, malo smo se zamislili. Mislili smo da bi mogli proći sa imenom kojeg ne razumije svako i za koje se trebalo malo istraživati kako bi se saznalo značenje. Kada malo bolje pogledam, tad nije bilo tipično da bendu daš ime, u našem slučaju, opskurnoj kožnoj bolesti koja se javlja kod beba, ali to ime je jednostavno funkcionisalo u našem slučaju. Bilo je to unikatno ime za unikatan zvuk u vrijeme kad smo se mi pojavili. Najsmiješnije je da sam čuo 5-6 načina izgovora našeg imena, i danas ni sam ne znam kako se pravilno izgovara Impetigo.

Kad sam prvi put čuo ”I Work For A Street Cleaner”, i pročitao tekst, osjećao sam trnce kako se penju i silaze niz kičmu, ova pjesma mi je jednostavno jedna od vaših najdražih pjesama, tako da je ovo pitanje posvećeno upravo njoj. Inspiracija za ovu pjesmu?

Pjesma je inspirisana i bazirana na radnji kultnog njemačkog filma Necromantic. Taj film je postao instant klasik i underground kult čim je izašao, tako da smo morali uraditi pjesmu vezanu za film. Tekst pjesme je ustvari Stevova emocija koju osjeća kad gleda film. To je omiljena pjesma mnogih ljudi, i jedna od naših najdužih i najkompleksnijih stvarki! Drago mi je da se i tebi sviđa!

Ne znam da li si čuo obradu vaše pjesme ’’Dis-organ-ized’’ benda Neuropathia. Ta pjesma se nalazi na njihovom albumu ’’Satan is a Cunt’’. Ako nisi, obavezno poslušaj, sjajna obrada i sjajan album!

Čuo sam za Neuropathiu i prije nego što sam poslušao jednu njihovu pjesmu koja se nalazila ne nekom kompilacijskom CD-u i znam da su dobar bend, ali nisam čuo ovu obradu, žao mi je zbog toga! Počašćen sam što su nas ’’obradili’’, puno im hvala! Najbolja kompilacija Impetigo obrada je bila ona Razorback Recordsa, nazvana ’’Wizards of gore’’, ali je rasporodana i malo je teže nabaviti. Ukazana nam je velika čast i Razorback je obavio veličanstven posao!!! Pozdrav njima i bendovima koji su učestvovali. Češki label, Ganay Design, trebao je pustiti u prodaju kompilacijski CD na kojem su svi bendovi trebali obraditi našu pjesmu ’’Boneyard’’, CD je trebao izaći prošle godine, ali nije, i stvarno ne znam šta će se desiti u budućnosti.

Mark, koji žanr muzike sad slušaš? Upoznao sam mnoge ljude koji su bili ekstremni u Impetigo stilu kad su bili mlađi, ali su sa godinama postajali mekši. Dakle, šta se sluša?

Većinom se i dalje zanimam za underground bendove, ali sada slušam i klasične bendove, te hard rock/metal bendove kao što su Iron Maiden, Judas Priest, The Rods, W.A.S.P., ustvari muziku na kojoj sam odrastao. Mislim da će nama starijima bendovi na kojima smo odrasli biti uvijek nešto specijalno. Još uvijek volim bendove kao što su stari Venom, stari Slayer, Kreator, Sodom, stari Mercyful fate, Repulsion, Hellhammer/Celtic Frost, Exciter, Carnivore, Macabre, Autopsy, Deceased, Massacre, stari Entombed, grind period Carcassa, Slaughter iz Kanade, rani period Deatha, Cianide, Master, Deathstrike, Abomination, Napalm Death, a lista klasičnih albuma koje volim je beskonačna. Što se tiče bendova koji trenutno sviraju, slušam Mortician, Exhumed, Abscess, Impiety, Haemorrhage, Cannibal Corpse, i dobri su mi pravo bendovi koji su u izdavačkoj kući Razorback Records, kao što su Ghoul, Lord Gore, Engorged, Machetazo, Blood Freak, Frightmare, Funerot, Zombie Ritual itd. Također, volim i brazilske bendove kao što su Sarcofago, Sex Trash i Mutilator. Samim ovim možeš zaključiti, da pored ekstremnog zvuka, volim i rock zvuk. Volim i druge žanrove, npr. volim poslušati dobar country. Ipak, na kraju krajeva, metal je najvažniji za mene, ništa mi ne daje osjećaj kao metal!

Ok, sada više nešto o paketiću koji si dobio uz pitanja. To je pjesma mog benda Motherpig (poslao sam mu pjesmu ’’Halal Anus’’) Interesuje me šta misliš o njoj? Ako ne valja, reci da ne valja, ali mi i daj neke savjete koji bi mi pomogli u sviranju, možemo biti ekstremni samo ako učimo od najboljih…

Hvala ti na pjesmi, stvarno zanimljiv naslov pjesme! Koliko je meni poznato, ovo je prvi put da neko spominje ’’halal’’ u ekstremnom žanru! Sviđa mi se pjesma. Kratka, nasilna, dobra DIY produkcija, i iako je vokal ekstreman, još uvijek možeš razumjeti tekst, što je po meni jako važno. Volim vokale koje mogu razumjeti! U mojim ušima ova stvar je klasificirana kao grindcore! Stvar je dobra, i nadam se da ćeš imati uspjeha sa bendom, samo nastavi raditi. Jedini savjet koji imam da ti dam je da ako želiš da učiniš nešto sa svojim bendom, onda sve učini na svoj način. Budi spreman da potrošiš i vremena i novca i nikad se ne oslanjaj na neki label, i da ga imaš 100% u šaci, radi posvećeno kao što si i dotad radio. Ovo je važno jer ovaj posao zahtijeva puno rada i iskrene posvećenosti. Ne znam šta još da ti kažem, vremena su se promijenila danas kad je Internet dostupan svima. Postoje tone bendova i izdavačkih kuća, možeš se lako izgubiti, zato ne slušaj nikoga i samo radi!!!

Sad jedno teško pitanje: Ko je započeo ludnicu: Napalm death ili Repulsion? :)

Ovdje glas ide Repulsionu zbog njihove najranije forme kad su bili poznati kao Genocide. Njihov demo iz 1985. je nastao prije nego što je Napalm Death svirao grindcore. Napalm Death je čak posudio neke od njihovih riffova na svojim prvim snimcima predstavljajući to kao šalu/odavanje počasti, pa je i iz tog razloga moj glas otišao za Repulsion! Momci jebeno rulaju!

Gledam u omot Buio Omege, gledam taj crtež i razmišljam, jeste li ikad posmislili da su Beavis i Butthead inspirisani tim coverom, jer lijevi lik nenormalno vuče na Beavisa, odnosno neku njegovu stariju verziju?

Vidim na šta ciljaš, lik stvarno liči na stariju verziju Beavisa, ali u puno izopačenijem izdanju! Mislim da naš EP nije imao utjecaja na B&B stil crtanja, pošto je krajnje opskuran i teško ga je naći! (ja upravo zato mislim da jest, op.a.) Kako god, i da jeste, to bi bilo cool, jer ja obožavam Beavisa i Buttheada!

Kad je moja mama prvi put čula pjesmu koju si i ti čuo, rekla je nešto u stilu, ’’Neko će te razbiti zbog ovoga’’. Onda sam se upitao kako su vaši roditelji reagovali na činjenicu da im djeca sviraju u bendu kao što je Impetigo?

Što se tiče mojih roditelja, znali su da sviram u nekom bendu, ali nisu znali o čemu je riječ! Mislim da to ne bi dobro podnijeli, pogotovo moja mama, koja je stara i konzervativna, tako je bolje da ništa ne zna (smijeh)! Stevovi roditelji su uvijek bili otvoreniji, podržavali su bend i cijenili naš rad. Ne znam kakva je bila situacija sa Danovim i Scottovim roditeljima, kod Dana smo imali probe, a njegova mama nikad se nije žalila, barem ne nama (salve smijeha) Mnogi pojedinci u ’’normalnom’’ društvu ne razumiju ovu muziku, niti je mogu izdržati, ali tako treba da bude, jer da se svako razumije u nju, bio bi to još jedan dosadni trend i ništa posebno.

Pokušao sam da se čujem sa Stevom, ali mi nije odgovorio, htio sam ga pitati nešto više o Insomnii (Church of Misery). Možeš li nam ti reći zašto se bend raspao i zašto, po tvom mišljenju dosta ekstremnih muzičara u jednom trenutku karijere krene svirati u doom metal bendovima ( npr. Stevo, Lee Dorian…)

Stevo je ovih dana prezaposlen i dosta vremena izdvaja za porodicu, pa mu je potrebno dugo da odgovori. Nisam baš siguran da znam tačan odgovor na pitanje zašto se Insomnia raspala. Mislim da su se razišli u mišljenjima i da se svako pozabavio svojim poslom. Kao što rekoh, snimili su album koji niko nije izdao, i čule su se glasine da će album izaći uskoro, i ja se tome nadam. Nemam pojma zašto grind muzičari počinju svirati doom metal. Lično nisam fan doom muzike, osim nekoliko pjesama koje volim poslušati.
Mislim da je dosta starijih ljudi iz svijeta ekstremnog metala bilo u jednom trenutku pod utjecajem Black Sabbatha, pa zato počinju svirati doom, ili možda samo žele da se malo ohlade od brzine i nasilnosti.

OK, znam da dobijaš puno ovakvih pitanja: želiš svirati gitaru u Motherpigu, baš mi treba gitarista…:)Ne, samo se šalim, znam da si sad najvjerovatnije zauzet odgajanjem neke prelijepe male dječice, ali ako prihvatiš, znam da će si neki ljudi ovdje raznijeti mozak po podu kad saznaju da sviraš sa mnom…Znaš, ja nisam tr00…:)

Hahaha, hvala ti na ponudi, koju bih možda i prihvatio da nije situacija kakva jest, a to je da nisam uzeo gitaru u ruke otkad se Impetigo razišao 1993. godine. Nikad nisam bio dobar gitarista, samo sam svirao zabave radi, da ne kažem da nikad nisam ni pomislio da budem muzičar (smijeh)! Gitaru sam svirao dvaput otkad se bend raspao, i to oba puta sa svojim prijateljima iz Singapura, bendom Demisor. Radili su obradu pjesme ’’My Lai’’ i dvaput sam je svirao sa njima uživo, jednom u Kota Kinabalu u Maleziji i jednom u Manili, na Filipinima. Davno sam otišao u penziju što se tiče sviranja, tako da ništa od našeg zajedničkog rada…siguran sam da ćeš naći nekoga dobrog za mjesto gitariste u Bosni!

Impetigo je uvijek imao sjajne introe za pjesme…Shvatam kako ste uzimali dijelove iz filmova, ali kako ste dolazili do priča serijskih ubojica? Posjećivali ste zatvore ili? :)

Ti introi imaju više izvora. Jedan od njih je bila specijalna TV emisija u kojoj su intervjuisali serijske ubojice, pa smo audio rippovali sa emisije. Također, kad sam kupio knjigu o Henry Lee Lucasu, dobio sam i kasetu na kojoj je Henry pričao o svojim zločinima, tako da smo uzeli i taj materijal i napravili jedan intro. Ne, nikad nismo posjećivali zatvore, niti išta slično. Na šta ti mi ličimo? (smijeh)

Nedavno sam sa nekim prijateljima osnovao naš vlastiti label. Šta misliš o ideji pravljenja jednog tribute CD-a (ili kasete, što bi po meni bilo još bolje) za underground mase? Ako se slažeš sa tim, možemo početi raditi na projektu…odmah.

Sjajna ideja! Bili bi stvarno sretni da se tako nešto uradi sa bosanskim bendovima, bilo to izdanje na kaseti ili CD-u. Uvijek nam je drago kad neko obradi neku našu pjesmu, to nam je uvijek bilo nevjerovatno, jer ne možemo vjerovati da postoje ljudi koji nas toliko cijene da će snimati naše pjesme. Već sam ti rekao da postoji jedan takav CD, a da je drugi na putu, ali kome bi smetao i treći, pogotovo sa bosanskim bendovima? Ostavljam odluku tebi, prijatelju, ja to potpuno podržavam, i svi ćemo biti sretni ako se takva stvar desi.

Zadnje pitanje, previše sam te gnjavio…Prijatelj me je zamolio da nam daš svoje mišljenje o trenutnoj političkoj situaciji u svijetu, i ulozi Amerike u njoj.

Trenutna situacija u svijetu je pravo opasna po sve nas, a Amerika je najviše kriva za to. Otkako je Bush došao na vlast, predstavljao je samo sramotu za Ameriku, i učinio da se Amerika kao zemlja trenutno najviše mrzi na svijetu, srećom, dosta ljudi ovdje ne podržava Busha i odbija da on predstavlja njih. Mislim da se trebamo povući sa Srednjeg Istoka i pustiti te ljude da se sami bore za svoja prava, naravno ako žele. Ne može Amerika osloboditi sve ljude, pogotovo ne one koji ne žele biti ’’slobodni’’ ili se ne mogu navići na američke pojmove ’’slobode’’. Trebat će nama Amerikancima dosta vremena da ispravimo štetu koju nam je svima, čitavom svijetu nanio Bush i da se izvinemo ljudima, našim komšijama. Nadam se da ćemo imati neke dobre kandidate na sljedećim predsjedničkim izborima. Poželi nam sreću, svima nam treba. Realno gledano, u cjelini je čitav svijet u opasnosti, sve kontrolišu kompanije i novac i sve manji broj ljudi raspolaže resursima, što dovodi do toga da niže klase ne uspijevaju da se razviju i uspiju u životu. To što nam se događa je recept za mržnju i nasilje u budućnosti!

HVALA, HVALA I OPET HVALA! Dame i Gospodo, legendarni goregrinder, razbijač lobanja, i jebena ubojita mašina, Mark ”Impetigo” Sawickis! Zadnja poruka za bosanske fanove? Keep on grinding, i hvala opet!

Ne, hvala tebi, Sharane, na zanimanju za Impetigo i na jednom od najboljih intervjua koje sam ikad uradio! Stvarno to cijenim! Zahvalan sam za bilo koji vid potpore koji su nam fanovi iz Bosne pružali i još pružaju! Drago nam je da nas se još uvijek sjećate, iako je bend mrtav, sad već 13. godinu! Tebi, Sharane, želim puno sreće u svemu što budeš radio u budućnosti! Bilo mi je ”ekstremno drago” dati intervju za ISK. Do idućeg puta…