Intervju: Pat Splat (F.K.Ü.)

ISK vam donosi ekskluzivni intervju sa basistom benda Freddy Krueger’s Ünderwear, Pat Splatom, koji je baš sa merakom odgovorio na naša pitanja, i usput nas pošteno nasmijao, čitajte i spremite se na divlju šutku!

Hey, Pat! Veliki pozdrav od ISK ekipe i hvala na izdvojenom vremenu za ovaj intervju!

Pozdrav, Sharane! F.K.Ü. je uvijek dobro raspoložen za ”šutajuće” intervjue!

Ljudima ovdje niste baš poznat bend, pa hajde nam daj malo više infoa o bendu, kako ste se našli, kad ste počeli svirati…?

OK, kratka verzija, idemo: bend je prvi put digao svoje četiri ružne glave uvis 1987, kad je bio čisti S.O.D. tribute bend, ali takav status benda potrajao je samo nekoliko proba koje su se redovno završavale u takmičenjima u ispijanju jeftine pive i obžderavanja pizzom. 1997. godine, odlučujemo se za pokušaj br. 2. Taj pokušaj je rezultirao demom “Beware of the Evil Ünderwear”, koji je na sebi sadržavao 20 pjesama. Poslije sjajne kritike od strane publike, odlučili smo se da izdamo svoj prvijenac, sada poznat kao “Metal Moshing Mad” koji je izdat 1999. godine, nakon čega su slijedili sjajni nastupi na mnogobrojnim svirkama i festivalima. Nekoliko godina smo bili odsutni sa scene zbog drugih obaveza, a onda smo shvatili da je vrijeme da krenemo u još jedan thrash napad, ovaj put, on je startao 2005. godine pod nazivom ”Sometimes they come back…to mosh! i, eto tako, evo nas!

Vaše puno ime je stvarno zanimljivo, ono glasi Freddy Krueger’s Underwear.  Odakle inspiracija za to ime?

Pa, pošto smo svi veliki horror manijaci, htjeli smo ime kojim ćemo to najbolje iznijeti na vidjelo. Pošto je Freddy bio (i još uvijek je) najzajebaniji horror lik, logično da je nas izbor pao na njega. Riječ ”Ünderwear” je došla od stare F.K.Ü. pjesme koja se zvala ”Dirty Laundry”. Ne pitaj me nikakve detalje, molim te…i da, umlaut na Ü je vrlo važan ;-)

Vaš zadnji album je ”Sometimes they come back…to mosh” i vidljivo je da ste se nagledali filmova? Kakve su reakcije na taj album? Kolika je baza vaših fanova u Švedskoj, i da li dobijate reakcije i iz drugih zemalja svijeta?

Jesi mi pametan, pa i ja mogu zaključiti da smo pogledali pun kurac filmova! Sve reakcije su dosad stvarno pozitivne. Malo pomalo, naša baza fanova postaje sve veća, jer tek sada švedski metalci postaju svjesni činjenice da jedan sjajan bend sjedi u tamnoj kotlovnici odmah iza ugla. Reakcija izvan granica države je po meni nepojmljivo velika, jer mi ustvari i nemamo nikakvu pravu distribuciju izvan Skandinavije! Opasno sam siguran da se rađa sve više i više Moshoholika!

Opsjednuti ste šutanjem, što možemo jako lagano zaključiti…Šta šutka predstavlja za tebe, i da li si se ikad ozbiljnije ozlijedio u mosh pitu? Ja sam, naprimjer, nekoliko puta padao u nesvijest, nakon neuspješnog slijetanja na noge, padao sam na glavu…:)

Započnimo sa sjajnim citatom sjajne Pro Mosh Organizacije: “Kao prvo, definirajmo šutanje. Šutanje je trčanje ukrug u masi ljudi i udaranje istih gornjim dijelom tijela.  To je to, nema ”ako” nema ”i”, te nema ”ali”.” Smatram da se šutka ne može objasniti, ili to furaš ili ne. Ja sam preživio sve svoje uspone i padove, ali Pete je jednom slomio nogu.

Evo, došli smo i do pitanja vezanog za filmove. Šta misliš o modernoj horror produkciji, i možeš li je uporediti sa onom iz osamdesetih?

Mislim da i danas ima sjajnih ljudi u horror filmu, premda je većina stvari koje dospiju na police videoteka čisto sranje. Koji će kurac nekom remakeovi japanskih remek-djela ”Ringu” i ”Dark Water”, a kamoli najnovija sranja koja obrađuju istinske klasike kao što su ”The Texas Chainsaw Massacre”, ”The Amityville Horror”, ”When a Stranger Calls”? Nema šanse da remake dočara onaj isti osjećaj strave kao originalni uradak.

Mislim da je thrash metal oscilirao na isti način kao horror filmovi…u osamdesetim, imali smo priliku da slušamo sjajne bendove, a danas jedva da možemo izdvojiti iz gomile škarta dva benda koji imaju osjećaja za thrash, i koji znaju šta je thrash metal ustvari. Kakvo je tvoje mišljenje o današnjoj thrash metal sceni u Švedskoj i svijetu?

Svi članovi našeg benda osim jednog su stare prdonje i ljubitelji thrash metala iz njegovih zlatnih godina, ranih uradaka bendova kao što su Agent Steel, Anthrax, Exodus, Forbidden, Vio-lence…i ode lista u nedogled. Moram ti reći da sam bio jako skeptičan u vezi reuniona starih bendova. Neki od njih su stvarno ponovo stali na noge i počeli zadavati opasne udarce, npr. uživao sam u albumu Exodusa “Tempo of the Damned”, a i novo-stara postava Anthraxa mi je pravo legla. To je ok sa muzičke strane, ali u filmovima jednostavno ne možeš postići onaj stari osjećaj. Sreća naša, pa je situaciji u muzici takva, da stalno dolaze nove snage, koje se često osvrću na starce u ekipi, miksaju starih zvuk sa nečim novim, bez izmjena onog dobrog filinga, i to je sjajno!

Ovo je drugi intervju koji radim sa nekim bendom iz Uppsale. Prvi intervju sam radio sa Lawrenceom iz benda Enemy Is Us. Njihov debi album je dobro ocijenjen na našem webzineu. Mišljenje o EIS-u, o njihovom albumu i sceni u Uppsali? Koliko je teško dobiti ugovor u Švedskoj? Postoji li još bendova iz tvog grada (pored Deflesheda, koji se nažalost ugasio ) koje nam možeš preporučiti?

Ne znam bi li te trebao ovo pitati, ali jesi li se malo bolje zagledao u sliku gada kojeg nekim čudom nazivamo našim pjevačem, a odaziva se na ime Larry Lethal? Pogledaj sad, i onda pogledaj sliku Lawrencea iz EIS-a. Čudna sličnost, zar ne? (Jao, pa kako su ga našminkali i izobličili, nisam ga prepoznao!, op.a.) Ok, šalu na stranu, smatram da EIS rasturaju i da oni i Defleshed (R.I.P.) spadaju u kategoriju nove generacije sjajnih muzičara koje sam spominjao u prošlom odgovoru. The 21st Impact, Undergång, Searing I, Penile Suffocation, Watain, Disconto su još neki sjajni bendovi iz Uppsale. Taj grad je jebeni studentski kampus, ali i samim tim, sjajan rasadnik za metal dešavanja! Što se tiče ugovora, smatram da ga je lako dobiti onoliko koliko želite da pružite kompromisa. F.K.Ü. je izdao album na vlastitom labelu nazvanom ”Head Mechanic”. Na toliko smo kompromisa mi bili spremni!

Vidim da ste sva četvorica veliki fanovi thrasha, ali slušate li i druge žanrove metala, i šta trenutno fura u tvom playeru?

Pored našeg bolesnog interesovanja za stari thrash, uvijek smo raspoloženi da probamo i nove ”okuse”. Slušamo Strapping Young Lad, Ministry, The Haunted. S.O.A.D. , zatim DarkThrone, Carpatian Forest, Marduk…nabrojao sam samo nekoliko bendova. Trenutno rokam Mastodonov “Leviathan”, Angel Corpse i njihov album “The Inexorable”  i album Frightmarea “Bringing Back the Bloodshed”.

Na vašem albumu ”STCB…to mosh” postoji pjesma nazvana C.H.U.D. Primjetio sam tešku zaraženost S.O.D.-om. Slušali ste ”Speak English or Die” kao mali, a? :)

Ti si jebeni stručnjak za zaključivanje očiglednog. Pogledaj odgovor drugog pitanja. ;-)

Koje vam je omiljeno pivo? Možeš li se sjetiti najvećeg pijanstva i mamurluka u bendu i koja je najgluplja stvar koju si uradio u pijanom stanju?

Znam da je Larry prešao sa Heinekena na Falcon. Pete pije tamno pivo, Guinness i takva piva. Ted pije sve što mu dođe pod ruku (moj čovjek, op.a.), a ja lično volim najviše češka piva Staropramen i Urquell.

Najgore cuganje sa bendom sam doživio 1989. na evropskoj turneji sa svojim prvi bendom Midas Touch. Gitarista i ja smo cugali sa partnerima na turneji M.O.D.-em, kad smo iznenada skontali da moramo ići u drugi grad na svirku, samo tako, sjetili se odjednom. Ta svirka je bila važna jer ju je snimao njemački MTV. Zaspali smo u vozu, i kad sam se probudio, shvatio sam da mi gitariste nema nigdje! Čovjek je nestao, a ja sam morao booking agentu zaduženom za koncert objašnjavati da mi je gitarista nestao pod nerazjašnjenim okolnostima. Mogao bi ti hiljadu detalja ispričati vezanih za to, kako sam se znojio nekoliko sati, ali kako je i nestao, tako se i pojavio, tačno pred početak svirke…
A najgora stvar koju sam uradio u pijanom stanju…to ti ne mogu reći, jer bi mogao biti uhapšen… ;-)

Svirate thrash metal, žanr koji je mene uvijek asocirao na ubijanje političara i zadavanje ogromne doze patnje svjetskoj vladi :) Smatraš li da muzika može promijeniti pogled na stvari koje egzistiraju oko nas?

Kako da ne! Pogledaj samo pjesmu ”Winds of Change” benda Scorpions! Ta pjesma je jednostavno odjednom promijenila moj pogled na Scorpionse. Prije nje sam mislio da ne valjaju, a kad sam tu pjesmu čuo, onda sam ZNAO DA KURCU NE VALJAJU! Ozbiljno sad malo, ne smatram da muzika čini veliku razliku u nekim velikim životnim problemima, ali mislim da je potrebno izabrati pravi sountrack za život!

Kad si počeo svirati bas gitaru, zašto baš bas? Ko ti je idol? :)

Sa 13 godina sam shvatio da sam ustvari rođen sa četiri prsta, i samom tom činjenicom, bas se nametnuo kao logičan izbor. Dajte bas u ruke Freedy Kruegeru i on je moj idol, tačka!

Kraaaj, ali to je tek početak! Za kraj, jedna poruka bosanskim metalcima, a tebi još jednom hvala i puno sreće!

Živio, Sharane, i nadam se da te posjeta bolnici neće učiniti doživotnim bogaljem, haha!!! Svim mosherima iz Bosne, čuvajte se zlog donjeg veša! Četiri prsta u zrak, i čekajte naš dolazak!