Intervju: Marcus (Elvira Madigan)

Na bend Elvira Madigan, pažnju mi je skrenuo Aid, jer on voli sve te melodičnije dark stvari. Poslušao sam jedan album, tačnije ”Angelis Deamonae” i bio zadivljen! Sad, koliko će vas impresionirati metal obrade kompozicija iz video igara, ne znam, ali mene sigurno jesu. Ovaj intervju je rađen sa glavnim i jedinim članom benda, Marcus Madiganom, koji je rado pristao da odgovori na pitanja iz ovog intervjua, i pored svega, obezbijedio nam saradnju sa kućama Sound Pollution i Black Lodge! Čitajte!

Pozdrav, Marcus! Hvala na izdvojenom vremenu za ISK intervju!

Pozdrav! Naravno, nema problema.

Pošto Elvira Madigan i nije baš poznat bend na ovim prostorima, možeš li nam napisati nešto o biografiji benda, koja je inače velika, dakle, ukratko, ko, kada i zašto? :)

Elvira Madigan je moj one man projekt koji sam pokrenuo 1998. godine kako bi se umjetnički izrazio, bez zapinjanja o zakone koje žanrovi nalažu i uopće zakone vezane za komponovanje. Zaključio sam da je pisanje i sviranje dobre muzike jako lagano ako pojedinac ili grupa slijede već utabane puteve, ali nije baš zadovoljavajuće duševno, a samim tim ni previše originalno ili kreativno. Na početku nisam ni pomišljao da radim na nekom službenom izdanju, jer sam se bojao da ljudi neže shvatiti ko sam ja, zašto radim na način na koji radim, ni koje su moje namjere. To je posebno bilo vidljivo u bendovima u kojima sam svirao prije Elvire Madigan (nekoliko bendova je ispunjavalo neke moje vizije, ali je većina opstrirala mene samog i ostale, tako da je samo dolazilo do prepirke). Međutim, pogriješio sam u vezi Elvire Madigan, ljudima se svidjelo šta sam uradio sa jako tankim budžetom, i to me tjeralo da radim dalje, ulažući još teško zarađenog novca u ovaj projekt, i na kraju sam povukao potez osnivanja izdavačke kuće. Ipak, danas imam ugovor sa Black Lodge labelom, i smatram da je to jako krucijalna tačka postojanja ovog benda, jer ja stvarno pored svog napornog posla nemam vremena da se bavim i menadžmentom izdavačke kuće.
Elvira Madigan je produkt mojih krajnje teških i tiranskih vizija, u kojima su kreativnost i umjetnost na prvom mjestu. Smatram da je muzika danas, što ne isključuje metal muziku, postala stvar skupih studija i produkcije, a ne čiste ekspresije i vizije. Smatram da se moj bend treba bazirati na dobrom zvuku, viziji i ideji, a ne na skupim studijskim sesijama, i toga se držim i dan danas. Volim stare stvari Bathoryija i Slayera, demo kasete koje sam kupovao početkom devedestih, i iako su one danas u očima producenata, loš materijal, mislim da su umjetnička blaga i da posjeduju veliku umjetničku vrijednost.

Mnogi koji znaju da je tvoje prezime također Madigan, povezuju te sa imenom ovog benda. Iako ti na siteu EM imaš FAQ sekciju u kojoj piše ko je bila Elvira Madigan, zamolio bi te da nam još malo objasniš zašto si se odlučio ta ovo ime.

Moje pravo prezime nije stvarno Madigan, ali je prezime Madigan jako slilčno mom pravom  prezimenu, tako da sam potpisivanjem ugovora sa Black Lodge / Soundpollutionom odlučio da promijenim prezime. Žena Elvira Madigan je bila hodačica na užetu zaposlena u cirkusu, koja se zaljubila u već oženjenog poručnika Sixten Sparrea, iz Švedske vojske. Zajedno su pobjeglu u Dansku da bi ostvarili svoje ljubavne snove i čežnje, ali su se nakon nekog vremena morali vratiti. Pošto je Sixten postao tretiran kao dezerter, odlučili su da počine samoubistvo na izletu, nego da ih razdvoji Sixtenov odlazak u zatvor. To je romantična priča koja ima status klasike u Skandinaviji. Ime sam izabrao ne zbog te žene i njenog životnog puta, već zbog dobrog izgovora njenog imena i na engleskom i na švedskom, a pošto sam većinom pjevao na švedskom na prvim izdanjima, smatrao sam da je glupo da imam englesko ime koje se prevodi i nešto znači. Danas imena bendova u određenim žanrovima dovoljno daju do znanja o kakvoj se muzici radi (blesav primjer: Dark Funeral i Cannibal Corpse, op.a.). Elvira Madigan ne znači ništa, ne odvlači pažnju u nekom određenom smjeru, tako da mogu da poprilično slobodno upravljam svojim muzičkim izražajem.

Elvira Madigan je često kategorizirana kao black metal bend (melodični black, da budemo precizniji), ali ja prepoznajem i neke druge žanrove u muzici EM. Kako ti opisuješ muziku koju pišeš?

Stvarno nemam pojma! (smijeh) Čitava ideja ovog benda je da pravim muziku bez obzira na granice i okvire, te samim tim, normalno je da balansiram između više vrsti metala. Često se bacim i na simfonijski rock, kao i na folk zvuk. Recimo da kombiniram metal svih žanrova, osim NU Metala, koji za mene i nije metal. Često kažem da sviram speed metal sa black metal vokalima. Reći da je ovo black metal bi bilo nepošteno prema STVARNIM predstavnicima žanra koji se muzici približavaju sa više satanističkim pristupom. Iako sam i sam nekad bavio se proučavanjem mračnim filozofija, ovaj bend nije poligon za praktikovanje bilo kakve religije, nego više za kritiziranje svake.  Čuo sam mnogo klasifikacija ovog zvuka, ali ipak mi nekako najviše precizno zvuči ona da sviram Art ili Avant-Garde Metal, iako većini ljudi takva klasifikacija ništa ne govori. Jednom sam pročitao da zvučim kao kombinacija Emperora i Blind Guardiana i to me je stvarno pozitivno dotaklo. “Kada bi Cradle of Filth imao mlađu sestricu, zvala bi se Elvira Madigan”, neko je to napisao negdje, i tu smo rečenicu koristili kao promotivnu za materijal ovog benda, jer, ne znam, zvučala je baš slatko.

Zadnji album, ”Angelis Deamonae”, je nešto potpuno novo u svijetu metala, jer si na ovom albumu svirao kompozicije iz filmova i igara. Kako si se odlučio na tako nešto, i da li si imao problema sa autorskim pravima?

Nikakvih problema nisam imao. Prije snimanja albuma, uvjerio sam se da neću nikome gaziti po nogama sa tim djelom i dobio sam zeleno svjetlo od strane NCB-a (Nordic Copyright Beuroe). Iako sam imao podosta otvoren pristup originalnim kompozicijama, pazio sam da ostanem u dodiru sa strukturom i tekstovima originala. Glavni razlog kreiranja ovakvog albuma je bila želja za odmorom nakon snimanja predzadnjeg albuma ”Witches…”, koji me je, po završetku snimanja, srušio sa nogu. Odlučio sam se da uzmem određeni vremenski dopust od rada sa EM. Raditi ništa neko vrijeme nije bila opcija, jer je bend počeo da dobija pozitivne kritike u medijima, tako da sam se odlučio da uradim album koji me neće izmoriti, koji me neće dati da ispadnem iz forme, a samim tim, imao sam i vremena da radim na sljedećem originalnom materijalu. Totalno pušim kad dođemo do pitanja obrade metal pjesama, pogotovo kad mi nisu srodne. Trilogija Chris deBurgha je uvijek bila moj san, tj. reinkarnacija tog materijala u metal. Krenuo sam da to radim, i znao sam od samog početka da će ovaj album biti prevelik zalogaj za neke da ga progutaju, a da će ga neki smatrati božanskim djelom!

Tvoj vokal je jako sličan vokalu Danija Filtha. Da li si to uradio namjerno, ili je to tvoj normalni glas? Pročitao sam da voliš neke albume CoF-a, pa me interesuje koliki su utjecaj izvršili na tebe? Da li si razmišljao o kontaktiranju CoF-a i možda nekoj zajedničkoj saradnji?

Volim starije albume CoF-a, ali me njihova novija djela baš i ne interesuju. Usporedbu sa Danijem dobijam često, ali nikad nisam pjevao namjerno kao on da bi moj glas sličio njegovom glasu. Ustvari, sjećam se da sam na samim počecima, prije Elvire Madigan, pjevao pjesme sa black vokalima koji bi se mogli opisati kao vokali pod utjecajem Varga Vintera ili ranog Satyricona. Muzika Elvire Madigan je dramatična i vokal treba da varira od pjesma do pjesme, od dijela do dijela. Inače, na albumima ja pjevam i čiste vokale, ali čini se da neki ljudi to i ne primjete! (smijeh) Saradnja sa Danijem? Ne znam, sumnjam da bi on bio zainteresiran, a SPLIT izdanja nisu ono što izdavačke kuće žele kad imaju zlatnu koku kakva je Cradle of Filth.

Sve vezano za Elvira Madigan može se potpisati tvojim imenom. Interesuje me, da li sviraš uživo, i ako da, ko su drugi muzičari na živim nastupima?

Nažalost, ne sviram uživo, iako bih volio, međutim, ili nema prilike, ili sredstava.

Imaš jednu sjajnu stvar na svom websiteu, a to je prohod albuma, u kojem opisuješ album, na sličan način na koji recenzenti igara pišu prohode igara. Da li, pri pravljenju pjesama, prvo pišeš tekst, pa onda muziku, ili?

Suprotno onom što mnogi misle, nijedna moja pjesma koju sam uradio za ovaj bend nema priču. Koncept EM utječe samo na muziku. Kada pišem, snimam i finaliziram album, zamišljam ga kao cjelinu, ne kao hrpu pjesama. Ne odsviram dvadeset i nešto pjesama, izaberem petnaest za koje mislim da su najbolje i tako odradim album. Albume gledam kao umjetničko djelo i želim slušatelja povesti na putovanje od početka do kraja. Također, ne želim se ograničiti pri pisanju muzike brojem riffova i melodija u pjesmama. Ako smatram da je riff dobar u dva dijela dvije različite pjesme, iskoristit ću isti riff u dvije pjesme, jednostavno stvar je o probijanju granica u kompozicijama…Uvijek prvo radim na muzici, i onda, kako vrijeme prolazi, skuplja ideje, zaplete, nacrte priča, i kad dođe do pisanja tekstova, to teče prirodnim tokom. Pazim uvijek na to da se tekstovi uklope u muziku, ali i u atmosferu pjesme. To mi je jako važno. Volim se igrati sa skrivenim porukama u pjesmama, ali pazim da tekstovi budu otvoreni prema svakome, kako bi ih svako mogao tumačiti na svoj način.

Znaš, pade mi na pamet jedna rečenica vezana za tebe, a to je da ”mrziš čitav koncept hrane”. Imaš image gotičkog vampira, i kad tako nešto zamislim, zamislim i ambijent koji čini masivni drveni stol u centralnoj sobi dvorca pun ukusne hrane. Tablete koje te zasite, kao što si sam rekao, to mi zvuči previše znanstveno-fantastično. Ovo baš i nije pitanje, ali eto, volio bi da prokomentarišeš moje mišljenje.

(smijeh) Da, sviđa mi se ta tvoja opcija, ali u slučaju da mi se hrana poslužuje i da ne moram prati suđe poslije toga (joj, da ti meni trenutno vidiš kuhinju, mislim da bi sam sebe zakopao, odmah!, op.a.)! ”Mržnja koncepta hrane” je ustvari moje mišljenje da previše vremena potrošima planirajući, kupujući namirnice, kuhajući, jedući i čisteći poslije toga. Za to vrijeme, želim raditi druge stvari.

Tvoj nadolazeći album zvat će se ”Regent Sie”. Vidio sam da sam radiš sam artwork, koje su teme albuma, i kad će album izaći?

Ah, da, ovo pitanje je jedno od najčešćih u zadnje vrijeme. Ovaj album će biti svijet za sebe u mnogo slučajeva. “Witches…” je djelo čije je kreiranje bilo krajnje zamorno i mentalno iscrpljujuće, ali je i album koji mi je dao pet minuta slave, tako da sam osjetio da ga moram nadjačati novim izdanjem, kako bi stvari pogurao još više naprijed i bio zadovoljan. Snimio sam “Angelis…” kako bi se opustio, smanjio rupu između izdanja, ostao u formi, a i dobio na vremenu potrebnom za predprodukciju nadolazećeg izdanja. Ovo će biti prvo izdanje koje će imati formu Rock Opere koja će voditi slušatelja kroz radnju od početka do kraja. Rock opere i tematski albumi su česta pojava ovih dana, ali smatram da ih je većina smeće koje zbuni slušatelja, koji se mora jako potruditi da bi išta razumio, ili slušati bez ikakvog razumijevanja. Ljudi čak moraju čitati i dodatke u bookletima albuma kako bi shvatili o čemu se radi na albumu. King Diamond je stručnjak u pisanju lako razumljivih i odličnih priča, pa želim uzeti taj element, ali ga i modifikovati dodavajući elemente starije proze i naracije. Pokušavam dodati dašak romantičnog folklora u borbi protiv kršćanskog tlačenja i smatram da bi se većina autora rock opera trebali držati tog recepta. Nije rock opera veselo pjevanje o mačevima sa ugraviranim magičnim kamenjem i dodavanjem detalja koje koristiš kao argument da je tvoje djelo rock opera. Treba dosta vremena da se sve stvari uklope na svoje mjesto i zato sam dosad proveo četiri godine radeći na ovom izdanju. Trebam prevrnut i nebo i zemlju u muzičkom i tekstualnom smislu kako bi sve ispalo kako treba. Regent Sie će biti dugačko, kompleksno djelo, koje se snimalo, i još se snima u tri različita studija, pošto sam vlastiti studio dvaput nadograđivao za ovo vrijeme. Što se tiče artworka, kao i dosad, sve radim, sam, iako će naslovnu stranu još jednom dizajnirati Luis Royo. Snimanje albuma definitivno završavam do kraja godine, a da li će album izaći ove ili sljedeće, 2007. godine, to još ne znam.

Mnogi ljudi sa metal scene smatraju da svaki žanr sa vremena na vrijeme padne u provaliju nekreativnosti i konfuzije, što podstiče autore da inspiraciju traže i van okvira žanra. Kakva je, po tvom mišljenju, budućnost black metala, i da li si slušao neka novija BM izdanja koja su ti se svidjela i koja bi mogao preporučiti?

Black Metal je, nažalost, izgubio onu inicijalnu snagu i kredibilitet koji je imao devedesetih. Corpsepaint stvarno više nije ništa čudno…Ne bi znao reći kojim smjerom ide BM, istina je da će predstavnici drugih žanrova implementirati elemente Black Metala u svoja djela puno češće, nego BM njihove elemente. To se već vidi na nekim Power Metal i Extreme Rock bendovima. Smatram da će se ipak nekad vratiti korijenima, a da će thrash metal postati još veći. Srećom, Thrash se dosta revitalizirao ponovnim okupljanjem Anthraxa, izdanjima Exodusa…
Ne slušam baš BM zadnjih dana, a pogotovo ne ovaj novi val BM-a. Einherjerov ”Blot” od prije nekoliko godina je najbolje izdanje koje sam dugo vremena čuo u ekstremnoj muzici i novi album Satyricona, “Now, Diabolical”, je poprilično dobar! Khold i njihov album ”Krek” je također lijepo iznenađenje. Na kraju, ne znam šta da vam preporučim, osim možda da se spremite za “Regent Sie”!

Šta trenutno slušaš, i kako si otkrio prelijepi kontroverzno-perverzni svijet metal zvuka? :)

Sada, i tako unazad dvije godine, rovim po starim katalozima i izdanjima i ulažem novac u stara izdanja koja sam kupovao na pločama prije deset-petnaest godina. Lupio sam Rageov “Secrets in a weird world” i “Perfect Man” i to su stvarno dragulji od albuma. Dosta slušam Subway to Sally, a pošto moja zaručnica voli Kamelotov “The Black Halo”, taj CD mi se vrtio u playeru nekoliko puta . Bloodboundov “Nosferatu” je bio zabavan album za kupiti i slušati, a pošto još volim Moahni Moahna, čekam Angtoriu sa Sara Jezebel Devom na mikrofonu.
Album koji me uveo u metal je bio Def Leppardov “Pyromania”, a i bend Saxon je imao značajnog utjecaja. Poslije toga Pretty Maids, King Diamond i puno toga… 1990. godine Death Metal je eskalirao u Stockholmu i bio sam počastvovam uskakanjem u taj voz i novim pogledima na mogućnosti i ponudu metala.

Kad bi sutra, iz nekog nenormalnog razloga, prestao svirati metal, šta bi svirao i zašto (evo, kladim se da će tvoj odgovor biti: klasiku, jer ipak, to je božanska muzika) :)

Pa, da, u pravu si…Klasiku ili ambijentalnu muziku. Metal je ultimativna muzička forma koja je takva zbog mogućnosti kompoziranja i integrisanja različitih elemenata u zvuk. Kada bih smanjio distorziju, malo smekšao sam bubnjevima i duplom pedalom, i uradio malo okret na vokalima, Elvira Madigan bi bila baš ambijentalni bend.

Ok, hvala puno na iscrpnim odgovorima, nadam se da te nisam ugnjavio, i nadam se da ćemo imati kakve ekskluzive za promociju na našem webzineu.

Hvala tebi, i čujemo se!