2005-06-08

Bez pompozne najave, dan nakon prvog sarajevskog koncerta Rotting Christa u klubu AG održan je koncert češkog hardcore grindcore benda Cerebral Turbulency. Koncert je popratilo sedamdesetak posjetilaca. Iako se u tom trenutku nije službeno spominjalo ime BHxHC Bookinga, bilo je to rođenje nove sile bh. scene.

“Ideja je bila namjerna. Cilj je bio jasan: oživiti scenu i pokrenuti klince da se uhvate instrumenata umjesto da vise na ulici ili za kompjuterom”, tako priču o pokretanju BHxHC Bookinga započinje inicijator Slaven Kopčić, gitarista grupa Kontra i Flatline.

BHxHC Booking se dokazao kao najdugovječnije udruženje za promociju kulture na području Bosne i Hercegovine. Iza ekipe je deset godina napornog rada. BHxHC Booking ni u jednom trenutku nije prestao poslovati, pa čak i u kriznim godinama kakve su posljednje dvije. Rezultati se ne mogu ni nabrojati. “Iza nas je više od dvije stotine različitih dešavanja, u jednom trenutku smo prestali brojati”, govori Kopčić.

Dio atmosfere sa prvog koncerta BHxHC Bookinga završio je kao multimedijalni dodatak na CD-u Cerebral Turbulenyija “Crash Test”

Po njegovim riječima, BHxHC Booking okuplja grupu od deset stalnih saradnika čije su ‘poslovne obaveze’ veoma nestalne. “Unutar ekipe ne postoji šefovanje, svi radimo sve – cijepamo karte, lijepimo plakate, unosimo i iznosimo opremu, trčimo u kupovinu. Drugačije zbog same strukture posla ne bi ni moglo biti”, kaže Kopčić.

PROFESIONALNOST PREMA SVIMA

Teško je u nekoliko rečenica sabrati više od deset godina rada i preko dvije stotine organizovanih dešavanja. BHxHC Booking stajao je iza organizacije koncerata velikih i malih.

“Svi smo izuzetno ponosni na činjenicu da smo u Bosnu i Hercegovinu mogli dovesti Madball, Agnostic Front, Pro-Pain, Death Angel, Biohazard, ali i veliki broj jednako kvalitetnih, ali manje poznatih grupa. Samim tim meni je teško izdvojiti najdraži koncert u našoj režiji, iako nam svima bude drago kada ispratimo veći bend koji je po prvi put u našoj zemlji i došao je poprilično sumnjičav. Kada im dokažemo da smo profesionalni jednako kao agencije u Njemačkoj, Francuskoj, Hrvatskoj ili Srbiji, a oni to potvrde, to je najbolji zaključak svega”, govori Slaven.

Holandski Born From Pain na svom prvom sarajevskom koncertu u Kinu Bosna
Holandski Born From Pain na svom prvom sarajevskom koncertu u Kinu Bosna

Na pitanje koliko se predviđanja uspjeha koncerata dokažu kao tačna, Slaven je rekao da je teško prognozirati.

“Većina naših koncerata završi se uspješno po svim pitanjima. Izuzetak su dva koncerta koja smo organizirali 2012. godine. Biohazard i Agnostic Front su uistinu velika imena hardcore svijeta koja su u Sarajevu privukli zaista malu publiku. Neću lagati pa reći da nismo mislili da igramo na sigurno. Vjerujemo da su za takvo stanje donekle bili krivi vjerski praznici i ljetni odmori. Malo publike i skupa organizacija uzrokovali su da ta dva dešavanja budu fijasko po pitanju isplativosti. Ipak, iz svega toga izvukli smo se jači i pametniji. Važno je da su bendovi dali sve od sebe na bini i da njima za vrijeme koncerta ama baš ništa nije falilo. Takve stvari vrijede na duge staze jer se glas o dobroj organizaciji daleko čuje”, kaže Slaven.

IZAZOVI ORGANIZACIJE

Na pitanje o izazovima organizacije rock’n’roll koncerata u ovakvoj sredini, Slaven odgovara bez dlake na jeziku.

“Svi izazovi se rješavaju kako dođu, a svako vrijeme ima svoj izazov. Prije je bilo dosta problema oko ATA Carneta i slične dokumentacije. Kada Bosna i Hercegovina nije bila potpisnik ATA Carneta, a bendovi su ga imali, tu su izbijali problemi. Danas smo potpisnici, ali zna se desiti da regionalni, pa čak i evropski bendovi ne misle na ATA Carnet. Strani jer im ne treba ako rade turneju po EU, a naši jer im se ne daje novac za jedan ili dva izlaska godišnje iz njihovih zemalja.

Pored toga, BiH nema cestovnu infrastrukturu koja bi olakšala prijevoz. Za sve veće bendove koji se voze autobusima ili šlepaju opremu, dolazak u Sarajevo ili bilo koji grad BiH je pakao.

Problem novijeg kova je i stanje na terenu sa AMUS-om. Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca zahtijeva novac za prava prilikom svakog koncerta, a postavlja se pitanje koliko se zapravo isplaćuje autorima koje AMUS navodno zastupa.

Dodajmo na ovo sve i očiglednu nezainteresiranost publike u posljednje vrijeme i lako je zaključiti da situacija nije blistava. Mi smo se ranije obraćali i državi sa ciljem traženja sredstava uz pomoć kojih bi mogli raditi više i bolje, ali odgovor je uvijek isti – za nas se nije imalo novca. U posljednje vrijeme nam u nekim aspektima organizacije pomažu Karlovačka Pivovara i Jeftina Štampa te dugogodišnji medijski prijatelji The Aebyss, Radio Sarajevo, Bosnian Metal, Muzička Zona, Izvan Svake Kontrole i nekolicina ostalih.  Svi u ekipi su danas deset godina stariji, neki su osnovali porodice i više nismo spremni da se upuštamo u svakakve izazove. Pomalo smo umorni, ali moramo gurati dalje”, zaključuje Kopčić.

DIY OD POČETKA (DO KRAJA)

Ono na šta je Slaven posebno ponosan je DIY pristup organizaciji.

“Mislim da je to prirodan način djelovanja u ovoj sredini. BHxHC Booking je započeo kao poklon od fanova za fanove. Stvari su se nizale jedne za drugim. Ti si se pridružio ideji na prvom koncertu u AG-u bukvalno iz publike. Svi smo mi muzičari, novinari ili jednostavno ljubitelji ove muzike. Ovo posmatram kao naš hobi i sasvim mi je prirodno pomoći grupama iz regije da dođu kod nas ili nekom stranom bendu u prolazu. Počeli smo se baviti ovim kada je organizacija koncerata u BiH bila na nivou incidenta, a sada samo u Sarajevu postoji nekoliko organizacija koje se bave ovim poslom što znači da smo u neku ruku nešto i postigli. Neka nova omladina se bavi organizacijom, mi smo tu da pomognemo svojim iskustvom, njihovo je samo da pitaju”, kaže Kopčić.

Madball su i po drugi put nastupili u Sarajevu u režiji BHxHC Bookinga
Madball su i po drugi put nastupili u Sarajevu u režiji BHxHC Bookinga

Slaven potvrđuje da je primijetio kako je organizacija postala riskantan posao otkako je u posljednje dvije godine drastično opala posjeta na koncertima. Na pitanje da li je razlog tome prenatrpanost sadržajem koji lansira više agencija, kvalitet ponude ili takva generacija, on kaže: “Upoznat si dobro sa činjenicom kako nas ima malo i koliko smo povodljivi. Najčešće su najglasniji kritičari bilo čega ljudi koji ništa pozitivno nisu uradili za scenu, ne kupuju karte i ne dolaze, a oko najglasnijeg se okuplja i najveća gomila. Niko nema hrabrosti ni argumenata da iznese zapažanja i kritike na terenu, već je većina ‘kritike’ zapravo pljuvanje iza monitora.

Ni deset godina od trenutka kad smo počeli raditi ovo, nismo uspjeli izgraditi kulturu podrške i posjećivanja koncerata. Ne podržavamo domaće grupe ni savjetom ni plaćanjem karte, pa se onda čudimo što bendovi ne sviraju. O dolasku na koncerte grupa koje nismo slušali, a koje su prvi put u BiH i ko zna kad opet da ne pričamo. Imali smo grupe iz Holandije, Čilea, Meksika, sve redom odlične bendove. Da se baviš nečim i ne želiš doći na koncert da proširiš vidike, vidiš kako drugi to rade, naučiš nešto – to mi nikad neće biti jasno. Padaju mi na pamet trenutno dva benda – Peter Pan Speedrock i Cilice, oba su u Sarajevu svirala za tridesetak ljudi, a u pitanju su fenomenalni bendovi čiji žanrovi se ne mogu često čuti u Sarajevu.

Sve što si naveo, sve to čini krivicu, a posebno nova generacija kojoj je istresanje na Facebooku i divljenje koncertima na Youtubeu postalo svakodnevnica, umjesto da razgovaraju i gledaju iste ili slične koncerte u vlastitoj avliji. Podjele na žanrove i novu i staru školu je po meni također jedna velika besmislica jer nas nema nešto plaho puno. Ali mislim da bi donekle sve to moglo biti i puno gore, ipak živimo u Bosni i Hercegovini gdje je nedostatak posla i novca nažalost postala normalna pojava.”

POKLON ZA PUBLIKU

Sutra će se u klubu Sloga održati rođendanski koncert BHxHC Bookinga. Na koncertu će nastupiti novosadski Ritam Nereda, Putrid Blood iz Šida i mostarski Brainswitch. Koncert je specifičan po tome što je ulaz besplatan, ali se naplaćuje konzumacija od 6 KM koju svaki posjetitelj može zamijeniti za piće/a u punom iznosu konzumacije.

ritamnereda432016

“Sutra ćemo u Slogi ugostiti tri vrhunska benda balkanske metal scene. Ovaj koncert nama znači mnogo jer je način da obilježimo deset godina rada. U dogovoru sa menadžmentom Sloge, obezbijedili smo svima šansu da koncert pogledaju po nevjerovatno pristupačnoj cijeni od dva pića. To je naš način da se zahvalimo svima na deset godina podrške, ali i prilika da vas podsjetimo da na svima nama leži odgovornost za ovu scenu. Bez publike nema nas, i obrnuto. Trebamo zajednički graditi bolju scenu”, zaključio je Slaven.

ISK_RIP_1

Danas je jedan od meni najdražih bendova (Peter Pan Speedrock) objavio da je 2016. posljednja godina njihovog postojanja pod tim imenom. Ta tegobna objava inspirisala me da službeno potvrdim ono što nismo ni skrivali posljednjih mjesec dana, ali zahvaljujući situaciju u kojoj se bh. rock’n’roll scena nalazi – niko nije ni primijetio promjene.

Nakon jedanaest godina i kusur mjeseci, radijska emisija “Izvan Svake Kontrole” prestala je sa emitiranjem svog programa. Posljednje izdanje emisije emitirano je uživo iz studija Studentskog eFM Radija u četvrtak, 29. oktobra 2015. godine. Emisiju nismo najavili i odjavili kao posljednju. Stvari su se zakolutale kada smo spustili reglere i napustili studio.

Kada smo izgubili naš dom na adresi Bulevar Meše Selimovića 12, stalni autorskim tim u sastavu Dženo i ja polako je i gubio entuzijazam. Nakon aprila 2010. godine slijedilo je nekoliko dobrih godina, ali i potucanja od nemila do nedraga – od NightBus Online Radija, na Radio Sarajevo, emitiranje iz spavaćih soba putem streaminga na zakupljenom serveru pa sve do posljednje stanice i sarajevskog eFM-a.

Selidbe i problemi sa pronalaskom sigurnog FM doma prije no što smo sletili na 95,2 fm nisu bile jedini uzrok pada entuzijazma i želje za radom na ovom radijskom projektu. Bili smo previše involvirani u cijelu rock’n’roll stvar, kao medij, kao pojedinci, kao muzičari. Nagrizale su nas dileme, problemi, profesionalni sukobi mišljenja. Rad na projektu postao je stresan, pogotovo u periodu kada sam ja dobio dijete i fokusirao se na druge stvari. Počeo sam se gubiti u igri koja se zove život i kako bih zauzdao neke stvari, druge uzde sam morao popustiti.

Pored toga došla su neka druga vremena, vremena u kojima imamo analitičare i stručnjake, vremena u kojima nikad nismo bili glasniji, a manje govorili, vremena kada se prijedlozi poimaju kao pametovanja, kada je kritika neprijatelj, a zabijanje noža u leđa opravdavamo kompleksima. Svi mi lično imamo oraha u džepovima, ali ISK Radio Show nikad nije bio usmjeren ka nametanju mišljenja. Svaka puštena pjesma, svaka napisana vijest, kritika, recenzija ili urađeni intervju, sve je to bio način komunikacije, želja za predstavljanjem nečega drugačijeg, ideja da možemo razmjenjivati mišljenja bez da se moramo suzdržavati. Živjeli smo za ideju da je rock’n’roll igralište hrabrih, revolucionarnih i buntovnih, ali vrijeme i situacija su dokazali drugačije. Osjetili smo da smo postali nebitni i bespotrebni, a biti nebitan i bespotreban u komunikaciji je najgore što se može desiti. Uvidjevši da su stvari vremenom otišle kvragu, nismo odlučili igrati po novim pravilima, već smo podigli srednji prst i povukli ručnu.

Zadnjih godinu dana prolazio sam kroz sito i rešeto emocija, rešetale su me ideje, želje, opirao sam se kraju, kao bolesnik koji želi još minutu više.  Nisam želio priznati da sam svjestan da smo poraženi, a onda smo sproveli mali eksperiment čiji smo rezultat hirurški precizno predvidjeli. Kada smo ugasili emisiju, uzeli smo sedam dana pauze i 12.11.2015. emitirali prvo izdanje emisije “Izvan Sajber Kontrole” u kojoj smo puštali isključivo elektronsku muziku iz domena synthwavea, synthpopa, vaporwavea i sličnih žanrova koje urednici slušaju privatno. Znate li koliko se ljudi javilo da upita šta se dešava? Niko. Dalo bi se raspravljati o tome da li je radio mrtav ili nije, ali ja zastupam stav da je mrtva želja i volja, mrtva je komunikacija, mrtva je kultura. Kultura slušanja, kultura otkrivanja, kultura iznošenja ideja.

Kada smo izašli tog 29. oktobra ispred radija i našalili se da bi trebali puštati synth da provjerimo koliko je ljude zapravo briga, bio sam svjestan da je odluka da ugasimo ISK ni više ni manje nego logična. Ništa tu nije urađeno brzopleto, godine gomilanja uzvodnog i nizvodnog veslanja su iza nas i ako je karma ikome dopustila da izvuče osigurač, dopustila je nama, a ne nekom nerazumnom radijskom uredniku, što je opet stvar koja se treba poštovati.

Ja sam lično želio ugasiti i ovaj magazin, ali mi je trenutna postava ISK tima rekla da je možda najbolje da ga ostavim aktivnim zbog podrške organizatorima koncerata i bendovima. Odlučio sam poslušati svoje kolegice i kolege. Dokad, ne znam, ali ljudima koji trenutno pišu za ISK možete zahvaliti što trenutno imate mjesto na bh. netu koje će vas podržati ukoliko to želite, a u skladu sa našim mogućnostima.

Završimo priču o jednoj radijskoj emisiji na pozitivan način. Iza nas je jedanaest godina rada, tri radijske stanice, stotine hiljada emitiranih pjesama, najvjerovatnije najmanje milion minuta programa. Besane noći (imali smo više susreta sa groupie djevojkama nego prosječan bh. rock’n’roll bend) , ispušene kutije Drine, ispijene boce, nebrojeno mnogo najavljenih dešavanja i gostiju u programu. Ova emisija počela je sa emitiranjem kada sam ja imao osamnaest godina i tinejdžerske hormonalne poremećaje. Danas sam sekundu zreliji, manje glup i ponosan na ono što smo uradili i što ostavljamo u amanet. Uradili smo sve, mogli smo i više. Krajnje je vrijeme za neke nove klince, za neku novu priču. Krajnje je vrijeme da čujemo novi The Aebyss, novi ISK, da pročitamo recenziju u fanzinu ili web magazinu koji vodi neki novi nadobudni klinac. Ja se iskreno veselim eventualnoj intervenciji od strane neke mlađe generacije i bit ću tu da podržim koliko god mogu. Savjet mlađima: prestanite se oslanjati na generaciju kojoj stomak raste. I zapamtite, ako očekujete da će vam se sve servirati na pladnju – neće. Napravite svoj fazon i posijte vlastito sjeme.

Hvala Vam na jedanaest godina slušanja, radio je mrtav, rock’n’roll živi zauvijek.

Ostanite izvan svake kontrole,

Arnel Šarić Sharan

heavydayfest

Split će ove godine biti domaćin jednodnevnog heavy metal open air festivala Heavy Day Fest. Bit će to drugo izdanje splitskog metal festivala, lokacija je tvrđava Gripe u Splitu, a tačan datum još uvijek nije objavljen, iako su organizatori napomenuli da će se festival održati krajem šestog mjeseca.

Heavy Day Fest pružio je priliku afirmisanim i neafirmisan bendovima metal i inih orijentacija da se prijave za mogući nastup na ovogodišnjem izdanju Heavy Day Festa. Danas su prijave zatvorene, a ako je suditi po Facebook stranici Heavy Day Festa i fotoalbumu sa prijavama bendova, interesovanje je veliko, više od 140 prijava iz cijeloga svijeta.

Bendovi iz Bosne i Hercegovine nisu gubili vrijeme, te se prijavilo devetnaest bendova iz cijele zemlje. Jedan od načina utvrđivanja angažiranosti grupa oko njihove vlastite promocije, te okvirno interesovanje publike za grupe određuje se kroz uvijek (ne)popularno Facebook dijeljenje i lajkovanje.

Organizatori su napomenuli da ovo neće biti jedini kriterij pri izboru grupa, već da su iznimno važni faktori kvaliteta, profesionalni pristup izvedbi i materijali, od vlastitih izdanja pa sve do internet promocije. Uz organizatore, u odabiru onih koji će nastupiti ove godine na splitskoj tvrđavi učestvovat će i dodatni promoteri i urednici metal portala.

Organizatori napominju da im je i cilj izabrati žanrovski različite učesnike, te stvoriti dešavanje sa raznovrsnim programom.

Iako se ne smatramo kućom koja se treba vezati za državu ili grad, već isključivo za rock’n’roll, ovaj članak je jedna vrsta intervencije. Primjećen je zabrinjavajući manjak podrške koju domaći bendovi upućuju jedni drugima. Neki od bendova su u trci spali i na sramotno niske grane. Samim tim, ta vrsta odnosa odašilje energiju razdvajanja i među publiku. Razlog sastavljanja ovog spisaka je i činjenica da su se određeni mediji uključili u priču oko promocije Heavy Day Festa na nekompetentan, novinarski pogrešan i površan način. Ukoliko želite činiti usluge, ne činite medvjeđe.

Ovom prilikom ISK nabija plavi šljem, pokazuje crveni karton bendovima i pojedincima iz Bosne i Hercegovine koji ne podržavaju kolege i kolegice, te vam donosi spisak svih devetnaest grupa koje možete svojim lajkom i dijeljenjem na Facebooku podržati. Da, čak i one koji bi rado da komšiji crkne Marshall.

Glasa se na sljedeći način.

1. Kliknite na ime grupe. Otvorit će vam se njihova slika u novom prozoru.

2. Glasajte za grupu lajkajući sliku.

3. Opalite share sa public postavkom kako bi što veći broj ljudi vidio podijeljeni sadržaj.

Svi bh. bendovi koji trebaju vašu podršku kako bi nastupili na Heavy Day Festu su… (raspored bendova je napisan onako kako su njihove slike smještene u albumu):

SNAKE EATER

MOTHER’S CHAINSAW

MEFISTOFELES

LIFE AND DEATH

EXCRETORY

TOXICDEATH

FORENSIC CLINIC

MAN DOWN

DOLIA

AGELAST

CACAFUEGO

AGONIZE

MISERY CROWN

SHIPWRECKED

CORBANSICK

NULA PLUS

FESTIVAL OF MUTILATION

NOSZAR

AFTER OBLIVION

Obratili smo posebnu pažnju i provjerili dvaput da li smo popisali sve grupe iz Bosne i Hercegovine. Ukoliko se desi da smo fulili, unaprijed se izvinjavamo i molimo vas da nam POD HITNO ostavite u komentarima ime grupe koju smo fulili, te link na njihovu fotografiju u albumu Heavy Day Festa.

albumi2013

Na sutrašnji dan prije tačno godinu dana po prvi put smo upitali čitatelje, čitateljice, slušatelje i slušateljice ISK Web Magazina i ISK Radio Showa koji su njima albumi obilježili proteklu godinu (2013., da ne bude zabune). Svako je u sekciji komentara mogao predložiti do tri muzička izdanja koja su po njihovom kriteriju najbolji. Mi to nismo sabrali sve do danas, ali ono što se čini kao propao projekt, zapravo ima jednu svjetlu stranu – podsjetit će vas na ono što ste slušali, a što ste možda zaboravili jer je ova godina bila poprilično plodna za svijet rock’n’rolla.

Gledajući listu uzduž i poprijeko, poprilično je jasno da su ukusi šareni, te je najveći broj albuma dobio samo po jedan glas. Međutim, na tronu najboljeg albuma po izboru naše publike zacementiran je povratnički Carcassov album “Surgical Steel”. I to je definitivno opravdana odluka – ovaj fantastični metal album vratio je mnogima (uključujući i ovdje potpisanog) vjeru u melodičniju stranu death metala, savršeno balansirajući na kostima Carcassovih klasika iz devedesetih.

Slijedi ga Intronaut sa svojim ostvarenjem “Habitual Levitations”. Bend koji sam trebao gledati i slušati uživo u Zagrebu u aprilu prošle godine (ruku na srce, došao sam zbog sjajnog Castlea koji su bili podrška), ali sam nesrećom ponovo doživio otkazivanje po dolasku u klub, 2013. godine objavio je bogat, progresivan i poprilično teško svarljiv album onima koji nisu navikli na toliku količinu slojevitosti u muzici.

Treće mjesto dijele grupe Gorguts i The Ocean. The Ocean je u organizaciji Comrade Bookinga održao (po riječima nažalost malobrojnih prisutnih) nezaboravan koncert u sarajevskom Domu mladih prošle godine. Zanimanje publike ne samo u BiH, već i širom svijeta za novi album Gorgutsa je očekivano – u pitanju je jedan od najcijenjenijih bendova u domeni tehničkog death metal zvuka, a album “Colored Sands” je povratnički album nakon dvanaest godina studijske pauze.

Tužna je činjenica da se samo jedan bh. album našao na listi najboljih u 2013. godini, iako je Dozërov prvijenac zaslužio tu čast i po našem mišljenju, čak i bolji plasman. Tužnija je naravno činjenica da je Bosna i Hercegovina oskudijevala u studijskim ostvarenjima i prošle godine.

Vrijedna pomena je godinu dana duga kampanja koju su pokrenule kolege iz The Aebyssa, a to je izbora najboljeg izdanja iz 2014. godine. Kampanja se bliži kraju, ali možete glasati i dalje, veoma jednostavno – kliknite ovdje.

Pogledajte cijelu listu u nastavku!

Carcass – Surgical Steel (6 glasova)

Intronaut – Habitual Levitations (Instilling Words With Tones) (4 glasa)

Gorguts – Colored Sands (3 glasa)
The Ocean – Pelagial (3 glasa)

Amorphis – Circle (2 glasa)
Ashes of Ares – Ashes of Ares (2 glasa)
Black sabbath – 13 (2 glasa)
Deafheaven – Sunbather (2 glasa)
Death Angel – The Dream Calls for Blood (2 glasa)
Dozër – Noć za teške priče (2 glasa)
Ghost – Infestissumam (2 glasa)
Immolation – Kingdom of Conspiracy (2 glasa)
Katalepsy – Autopsychosis (2 glasa)
Motorhead – Aftershock (2 glasa)
No Omega – Shame (2 glasa)
Philip H. Anselmo & The Illegals – Walk Through Exits Only (2 glasa)

Alice in Chains – The Devil Put Dinosaurs Here (1 glas)
Amon Amarth – Deceiver of the Gods (1 glas)
A Pale Horse Named Death – Lay My Soul To Waste (1 glas)
Born of Osiris – Tomorrow We Die ∆live (1 glas)
Cold Snap – World War 3 (1 glas)
Consecration – Cimet (1 glas)
Darkthrone – The underground resistance (1 glas)
Dream Theater – Dream Theater (1 glas)
Fleshgod Apocalypse – Labyrinth (1 glas)
Gris – À l’âme enflammée, l’äme constellée (1 glas)
Hail Of Bullets – III: The Rommel Chronicles (1 glas)
Harm’s way – Blinded EP (1 glas)
Hatebreed – The Divinity Of Purpose (1 glas)
Huntress – Starbound Beast (1 glas)
Ihsahn – Das Seelenbrechen (1 glas)
Infant Annihilator – The Parable Leprosy of Pollution (1 glas)
Into it. Over it. – Intersections (1 glas)
Love and Death – Between Here & Lost (1 glas)
Master of Disguise – Back With The Vengeance (1 glas)
Modern Day Babylon – Travelers (1 glas)
Newsted – Heavy Metal Music (1 glas)
Northlane – Singularity (1 glas)
Orphaned Land – All is One (1 glas)
Ponor – Ovo je kraj (1 glas)
Queensrÿche – Queensrÿche (1 glas)
Rotting Christ – Kata Ton Daimona Eaytoy (1 glas)
Saxon – Sacrifice (1 glas)
Suffocation – Pinacle of Bedlam (1 glas)
Suicidal Tendencies – 13 (1 glas)
The Defiled – Daggers (1 glas)
Toxic Holocaust – Chemistry of consciousness (1 glas)
Wormed – Exodromos (1 glas)

Danas, bendovi imaju komoditet da zabilježe svaki trenutak svog postojanja u bilo kojem formatu, no upravo taj komoditet im onemogućava da njihove snimke budu raritet, te da nose vrijednost koju nose snimke grupa koje su svirale u prošlosti.

Najpoznatiji švicarski metal bend Celtic Frost je na današnji dan 1985. godine odsvirao svoj prvi koncert ikad. Organizator koncerta Erich Keller bio je i ostao aktivni učesnik švicarske scene. Predvodio je jedan od najekstremnijih bendova tog vremena, Fear of God, a danas Erich vodi jedan od najznačajnih muzičkih blogova. “Good Bad Music for Bad, Bad Times” nudi muzičke downloade po Erichovom izboru koje on lično ripuje iz svoje ogromne vinil kolekcije, prepune raritetnih dragulja. Koncert Celtic Frosta organiziran je uz pomoć lokalnog promotera punk muzike imena Teufelskraut.

“Bilo je tristotinjak ljudi na prvom koncertu. Volio bih da još uvijek imam predivni crno-zlatni poster. Koštao nas je pravo bogatstvo i izgubili smo nešto novca, ali nije nas bilo briga”, izjavio je Erich.

Koncert je održan u sali Grabenhalle u St. Gallenu, 17.5.1985. godine. Snimka koja je dostupna na internetu snimljena je od strane Silvije, djevojke koja je radila u lokalnoj prodavnici muzičkih izdanja i koja je, po Erichovim riječima, bila najveća metal entuzijastkinja koju je ikada upoznao.

Erich je ISK Web Magazinu ustupio i tri skenirane fotografije iz svoje lične kolekcije.

Isaac Darso i Steve Warrior najavljuju koncert
Basista Celtic Frosta Martin Ain u zanosu
Flajeri za prvi i drugi koncert Celtic Frosta

Pogledajte i snimak prvog koncerta Celtic Frosta održanog na današnji dan 1985. godine.

SETLISTA:

Intro (Danse Macabre)

Into the Crypts of Rays

Circle of the Tyrants

Visions of Mortality

Suicidal Winds

Dethroned Emperor

Visual Aggression

Dawn of Meggido

Necromantical Screams

Return to the Eve

Procreation of the Wicked

Morbid Tales

isk2013

Izvan Svake Kontrole (ISK) se vraća na FM… na eFM!

Radijska emisija Izvan Svake Kontrole koja je prvi put emitovana 13.8.2004. godine na sarajevskom Radiju 202 novu etapu radijskog emitiranja započet će 25.4.2013. godine sa prvom emisijom iz studija Studentskog eFM Radija koji emitira svoj program na frekvenciji 95,2 Mhz FM i putem web streaminga na http://www.efm.ba!

Od gašenja Radija 202, ISK se nakratko emitirala na Radiju Sarajevo, a zatim i putem web streaminga u privatnoj produkciji, te u vidu snimljenih podcast emisija.

“ISK je mjesto na FM-u. Uvijek bilo i uvijek će biti. Mi smo počeli na FM-u i nikakva drugačija varijanta ne može zamijeniti iskustvo živog vođenja emisije u studiju, ništa ne može zamijeniti reglere i mikrofone. Uopće ne znam zašto smo čekali ovoliko dugo da stupimo u kontakt sa ekipom sa Studentskom eFM Radija koji su se i u prošlosti pokazali kao ljudi otvoreni za sve vrste saradnji. Radio je najbolji medij koji postoji, mi smo najbolji u priči koju kreiramo već godinama bez obzira na bilo šta, gladni smo mikrofona, bit će svega!”, izjavio je Arnel Šarić Sharan, osnivač ISK projekta.

Voditelji i urednici ISK Radio Showa su Arnel Šarić Sharan i Dženan Suljević.

Sinonim za Rock’n’Roll se vraća… četvrtak, 25.4.2013. u 18.00 h!

ISK tim od 2007. godine tradicionalno objavljuje svoje liste top izdanja godine. No ovaj put, interesovalo nas je šta su i rock’n’roll lica iz različitih sfera slušala. U trećem dijelu “Ove godine sam slušao/la” upitali smo urednika metal portala i radijske emisije The Aebyss šta je slušao u 2012. godini i koja su izdanja njemu zapala u uši.

Ovo nepreavedno kašnjenje objavljivanja ovog teksta uzrokovano je činjenicom da smo čekali odgovore od još nekih ljudi koji su nas ipak na kraju ispalili i da smo bili prezauzeti drugim stvarima. Neka nam kolega Džemal oprosti.

Inače, ukupno sedamnaest ljudi upitano je o najboljim albumima iz 2012. godine, a samo sedam njih ponudilo nam je odgovore.

Evo šta kaže Džemal, i ne zaboravite, The Aebyss Radio Show se emituje svakog utorka od 21.00 na Radiju Sarajevo, 90,2 fm ili streaming putem www.radiosarajevo.ba, a The Aebyss Portal se nalazi na Facebook platformi na adresi http://www.facebook.com/TheAebyss.Portal

Protekla, 2012. godina je po mom mišljenju jedna od bogatijih po kvaliteti albuma, bar otkako postoji The Aebyss. Ne samo da nam je internacionalna scena dala vrhunske albume starih majstora, već su se pojavile i nove, mlađe snage. I domaća scena je ubilježila koji trijumf i mislim da su se napravili ključni koraci ka afirmaciji domaćih bendova. Pojava novih studija, pristupačnih cijenom, opremljenih tehnikom i znanjem za snimanje žešćih žanrova je sigurno doprinijela tome. Nažalost, malo je naših bendova uspjelo snimiti kompletan album u ovoj godini, ali tome ćemo se radovati u idućoj.
Što se tiče 2012., za mene je najvećeg traga ostavio thrash metal. Novi albumi bendova Testament i Overkill su fantastični, a tu je i odlični Destruction. No, tri albuma koja su me oduševila i na koje želim skrenuti pažnju su:

Kreator – Phantom Antichrist

Po mom mišljenju, Kreator je uspio snimiti jedan od najboljih albuma svoje karijere. Za mene tu nema dileme, “Phantom Antichrist” je najbolji album objavljen u ovoj godini i to bez konkurencije, a evo i zašto: Mille Petrozza i kompanija su uspjeli napisati 10 thrash metal himni (uz intro doduše), među kojima nema slabije numere, a kamo li totalne fule. Od samog uvoda do posljednje pjesme, album me oduševio dinamikom i kompozitorskim baratanjem harmonijama. Uz to dodajte socijalno-politički aktivne tekstove sa ključnim pitanjima za svjetsku svakodnevnicu i fantastičan artwork i dobit ćete savršeno djelo koje postavlja nove standarde u thrash metalu. Kreator se ovim albumom ponovo definisao i mislim da su pomakli granice thrash metala, što je po meni i bolje i kvalitetnije od svih drugih thrash metal bendova koji su također ove godine objavili dobre albume.

Satan’s Wrath – Galloping Blasphemy

Kako je ovo samo bilo vrhunsko iznenađenje! Satan’s Wrath je bend iz Grčke kojeg čine dva čovjeka: gitarista Stamos K i Tas koji je preuzeo vokal, bass i bubnjeve. Kako bend zvuči? Uzmite ono najbolje od starog Venoma, Possesseda, starog njemačkog thrash metala sa Bay Area solažama i dobit ćete bend koji je kult već nakon samo jednog albuma. Naravno, iako je album odličan i sigurno će nabaciti osmjeh na lice svih ljubitelja black/thrash metala, u pitanju jeste debi album i nikad se ne zna da li će pasti u zaborav ili će nastaviti derati guzove kao što to rade ovdje. Za mene ipak bend koji mi je više puta izlomio vrat tokom ove godine.

Grand Supreme Blood Court – Bow Down Before The Blood Court

Mene lično je death metal ove godine ostavio malo gladnim. Znam ja da su izašli i novi Cannibal Corpse i Dying Fetus i Nile, ali iskreno, nit ih nešto pretjerano volim, nit su im albumi ispunili očekivanja. Zato je tu novi Asphyx, koji me je raznio, a ipak nije toliko obradovao kao pojava potpuno novog benda – Grand Supreme Blood Court. U pitanju je bend sačinjen od članova Asphyxa i Hail of Bulletsa, ali predvođen Eric Danielsom! Ljubitelji stare škole death metala će se sjetiti čovjeka koji je sa bendom Asphyx doveo distorziju gitare do samih granica, te je jedan od osnivača škole evropskog death metala. Poznat je po jako teškim, užasno distorziranim riffovima, preko kojih svira melanholične solaže od kojih vam zasuze oči. Nakon 1992. godine ponovo mogu da čujem njegov stil pisanja, a uz to i Martina van Drunena (koji je nekima možda dosadio nakon salve izdanja gore pomenutih bendova), te koncept i omot koji su death metal do daske. Mene je album oduševio, iako Eric sigurno može još bolje. Nadam se da je na ovom albumu stresao sa sebe hrđu koja se nakupila nakon toliko godina pauze, te da će bend poživjeti i donjeti nam još izdanja.

Pored gore pomenuta tri albuma, ove godine su me oduševila i nova izdanja grupa Moonspell, Huntress, Cradle of Filth, Testament, Overkill, Rage, My Dying Bride, Paradise Lost i drugi.

ISK tim od 2007. godine tradicionalno objavljuje svoje liste top izdanja godine. No ovaj put, interesovalo nas je šta su i rock’n’roll lica iz različitih sfera slušala. U drugom dijelu “Ove godine sam slušao/la” upitali smo jednog bh muzičara i dvoje bh novinara o njima najdražim izdanjima 2012. godine.

Osnivaču i gitaristi sarajevskog metal benda Hellride Mirzi Ćoriću ova godina će definitivno ostati u lijepom sjećanju. Sve više i više svirki sa bendom Hellride, kao i proslava dvadeset godina bavljenja muzikom su obilježili ovu godinu za Mirzu. Kad smo ga upitali koja su mu to izdanja bila najbolja u 2012. godini, trebalo mu je vremena da razmisli. Kaže za sebe da je čovjek stare škole i da ne sluša previše nova izdanja, a i da novija izdanja do njega stignu sa godinu dana zakašnjenja. No ova tri albuma izdana su 2012. godine i Mirza ih preporučuje svima.

Evo šta Mirza kaže…

Mirza Ćorić

Mustasch – Sounds Like Hell, Looks Like Heaven

Oduševio me ovaj bend. Po meni odličan spoj žestokog modernog rock’n’rolla i heavy metala. Sjajna energija, čitav paket prosto obara sa nogu. Savršen primjer ovoga je pjesma “Speed Metal” koja u sebi ima sve što po meni moderna metal pjesma treba imati. Iskreno se nadam da ću ovaj bend imati priliku da vidim i čujem uživo u 2013. godini, jer to će biti dernek.

Kill Devil Hill – Kill Devil Hill

Slab sam na sve što rade nekadašnji članovi mog najdražeg benda svih vremena – Pantere. S obzirom da sam povezan sa Rexom [Brownom] preko Facebooka, nastanak ovog albuma sam pratio od prvih proba. Još kad sam vidio da su u postavi Vinnie Appice koji je karijeru gradio sa Heaven and Hellom (Black Sabbathom), te jedan sjajan momak kojeg sam zapazio po prvi put nakon što sam gledao live DVD benda Black Label Society iz Pariza. U pitanju je roadie BLS-a koji gostuje na megafonu na pjesmi “Suicide Messaiah”, te numeri “Stillborn”, a zove se Dewey Bragg.. Frajer sjajnog glasa koji je dobio šansu da bude član supergrupe. Iako sam očekivao dosta žešći album nego što smo dobili, meni je odličan. Posebno su me oduševili živi snimci gdje sve zvuči još bolje. Ne mora se ići uvijek u žešće i brutalnije da bi nešto bilo dobro i imalo muda.

Adrenaline Mob – Omerta

Egzistiramo na sceni mladih muzičara gdje većina bendova pokazuje apsolutno SVO svoje znanje u pjesmama koje prave. Nije to loše, niti to loše funkcionira, ali ja sam se uvijek divio muzičarima koji znaju sve, ali su sposobnI napraviti i svirati jednostavnije pjesme u muzičkom smislu, a znanje usmjeriti na neke cake koje pjesme čine moćnim. Takav je i Adrenaline Mob. Imati takve muzičare u bendu, a svirati onako jednostavno pjesme kakve su i na ovom albumu je fenomenalno. Pored toga, album ima barem pet singlova, ako ne i više. Jedino se nadam da će ovaj bend nastaviti sa radom i snimiti još koji album, da ne ostanu na nivou projekta. Posebna pohvala ide (do albuma skoro nepoznatom) gitaristi Mikeu Orlandu koji je sa Portnoyem svirao kao jedan. Luđak.

***

Ne znate ko je Armin Husić? Nije ni čudo, ovaj momak živi u Banovićima i veoma se rijetko pojavljuje imenom i prezimenom na internet metal sceni Bosne i Hercegovine. Oni bolje obaviješteni znaju da je on alfa i omega, osnivač i glavni urednik najvećeg bh portala posvećenog isključivo domaćoj rock’n’roll sceni, Bosnian Metala. Bosnian Metal je od 2008. godine od simpatičnog projekta izrastao u ambicioznu bazu podataka o svemu što je rock’n’roll u Bosni i Hercegovini. Informacije o bendovima, medijima, izdanjima, klubovima, koncertima, sve to možete pronaći na Bosnian Metalu koji je za bh scenu uradio više nego svi bh portali zajedno (nemojte mu reći da smo ovo napisali, postidit će se).

Armin priznaje da u 2012. godini i nije previše slušao strana izdanja, a da sluša samo ono što mu se preporuči. Priznaje da mu je i krivo što u Bosni i Hercegovini nema više interesa za izdanja domaćih bendova jer bi veća potražnja značila i češća snimanja.

Armin upozorava da u 2013. godini ta nepravda može biti ispravljena i napominje da se više pažnje treba obratiti na izdanja bendova  After Oblivion, Tanker, Toxicdeath, Korov, Motherpig, Misery Crown, Festival of Mutilation i Forensic Clinic, te iako sljedeći bendovi nisu najavili ništa za 2013. godinu, Armin misli da bi publika bila sretna da čuje i studijska izdanja bendova Effigy, Ambrosia i HellaĆ.

Evo šta je Armin kaže…

Armin Husić

After Oblivion – Stamina

Poznato je da After Oblivion stvara muziku po uzoru na legendarni Death, ali od onih bendova za koje kažu da sviraju sličnu muziku, ja bih izdvojio Coroner, a možda i Vektor. Samim tim, album “Stamina” mogu opisati kao kombinaciju deathovskih riffova, sa malo coronerskog thrasha i vektorskog eksperimentisanja. Ako bih morao birati najbolju pjesmu sa albuma to bi bila naslovna “Stamina”. Uvod podsjeća na “Lack Of Comprehension” od Deatha, a nakon uvoda ide lom, death-thrasherske tehnikalije, odlična solaža… Tu pjesmu sam slušao na “The Carnal Form” EP-ju, ne vjerujem da je na albumu izmijenjena. Album obavezno treba kupiti na njihovim najavljenim svirkama u Sarajevu i Tuzli, dvadeset i drugog i dvadeset i trećeg decembra.

Overkill – The Electric Age

Jedan od najboljih albuma u 2012. godini. Još malo pa djedovi, a prže thrash k’o omladinci. Produkcija je ovo učinila dosta modernijom varijantom thrash metala. Bolje bi zvučao bez produkcijskog prenapucavanja. Kako god, ovaj album je bolji od nekih njihovih ranijih izdanja. Ako bih morao izabrati najlošiju pjesmu to bi bila “21st Century Man”, nekako mi nije legla, a najbolja je “Save Yourself”.

Wintersun – Time I

Album koji je dugo najavljivan konačno je objavljen ove godine. Iako je među najboljim albumima 2012. godine, meni je i dalje bolji njihov prvijenac “Wintersun”. Možda su malo pretjerali sa sympho dijelovima, a možda bi bez toga album bio bez smisla… ko zna. Uglavnom, album je dosta laganiji, nema nekih gitarskih vratolomija kao na prvom albumu. Ima tu i dosta čistih vokala, što mi inače ne leži, ali se nekako fino uklopilo na ovom izdanju. Najbolja pjesma na albumu, po mom mišljenju, je “Time”.

***

Bh novinarka Elma Murić trenutno je dio tima informativno-zabavnog portala Depo.ba. No Elma nam nije zanimljiva zbog radnog mjesta, već činjenice da sluša rock’n’roll, ima odličan muzički ukus i gdje god je radila u komercijalnijim medijima, nije se libila koristiti ih kao kanale za dostavljanje informacija o rock’n’roll dešavanjima široj javnosti.

Zašto bi jedan prostodušni novinar sa ISK Webzinea pisao o Elmi? Dopustimo njoj da kaže…

A evo šta Elma kaže…

Elma Murić

Da odmah u startu razjasnimo – u 2012. izašla je hrpa dobrih albuma, no kako znam da će se kolege sjetiti novog Dying Fetusa, Wintersuna, Lamb Of Goda, Gojire, Kreatora, (naravno ovisno u ukusu i utiscima…), ja ću ipak krenuti slow rutom.

Kako sam ja ove godine bila pomalo zadumljena, a nisam ni posvetila dovoljno vremena gore nabrojanim izdanjima, na ovoj listi naći će se tri spora i sporija albuma iz 2012. godine…

High on Fire – De Vermis Mysteriis  

Već uvršten na mnoge liste najboljih alternativnih albuma “De Vermis Mysteriis” je, bez obzira na žanr, jedan od najboljih albuma 2012. godine. Matt Pike i njegova dva tripozna jahača apokalipse Jeff Matz i Des Kensel  ponovo su snimili album čiji koncept izlazi iz okvira muzike.

Ukratko, album prati priču o bratu blizancu Isusa Krista koji putuje kroz vrijeme i pokušava otkriti kako su ljudi od njegovog brata napravili religijsku ikonu, nastalu po priči slavnog pisca Roberta Blocha (autora čuvenog Psycha po kojem je Hitchcock snimio istoimeni film).

Pike i ekipa hvalospjeve su dobili i od kritičara velikog BBC-a koji su rekli da ovaj allbum jednostavno ne može razočarati, slijedeći svoju Motorhead meets Celtic Frost tradiciju, uz ubacivanje dobro poznatog starog dooma po uzoru na Candlemass.

Album ima četrnaest pjesama, ne treba propustiti “King Of Days”, “Samsaru”, “Madness of Arhitect”, a ako ćemo subjektivno – možda najbrilijantnija stvar na albumu je “Fertile Green” (uz odličan prateći spot) posvećena i otpjevana jednostavno u čast – pušenja marihuane!

Saint Vitus – Lillie F-65

Prošlo je čak sedamnaest godina otkad je Saint Vitus izbacio službeno izdanje, ali pravi fanovi su ga, presretni, dočekali bez pretjeranih kritika.

Nakon 2010.godine i tragične smrti Armanda Acoste koji je za bubnjevima Saint Vitusa sjedio trideset i jednu godinu, bend je bio ponovo odgodio izlazak albuma. No, u ime preminulog Acoste, ostatak benda pronalazi snage i nastavlja dalje, ovaj put palice prepustivši Henryju Vasquezu iz odličnog Sourveina.

(Inače, ako bih sastavljala listu all time favorite albuma na njoj bi definitivno bio “Born Too Late” Saint Vitusa, remek djelo svog žanra.)

I kroz “Lillie F-65”, ponovo okupljeni Saint Vitus ostaje vjeran  svojim klasičnim vitusovskim riffovima, a glas Scotta Wina Weinrichase čini snažnijim nego ikad. Neki vele da je Wino napokon dorastao svom glasu, te da su godine i iskustvo napokon sustigle veterana, te da je njegovo duboko režanje danas zaokruženo dugogodišnjom terapijom grla viskijem i duhanom. Gitarist Dave Chandler i na ovom albumu je odradio vraški dobar posao, davši mu i bizarno ime “Lillie F-65”, po barbituratu kojeg su nekad velikodušno uživali.

Album ima sedam pjesama, najkompleksnija muzički i lirički je sedam i pol minuta duga , i moglo bi se reći autobiografska pjesma Saint Vitusa – “Dependence”, tu su još i “The Waste of Time”, “Blessed Night”…ma najzad poslušajte sve, album traje tek nešto više od tridesetak minuta.

No, kako god, Saint Vitus se nema kome i zašto dokazivati tako da ovaj album treba tretirati kao krunu rada jednog od najkultnijih bendova svih vremena.

Candlemass – Psalms of the Dead

Švedski doom kraljevi ove su godine izbacili, prema vlastitoj odluci, svoj posljednji album “Psalms for the Dead”, a i šest dana prije izlaska albuma bend je napustio vokal Robert Lowe što bi se moglo nazvati definitivnim krajem benda. No, vidjet ćemo…

Album ima apsolutni i totalni prizvuk osamdesetih, a Loweov epski vokal na ovom albumu od nekih je kritičara proglašen i glavnim krivcem što na nekim mjestima možemo osjetiti sitne uplive u power metal vode.

Lični favoriti s albuma – “The Killing of the Sun”, “Psalms of the dead”, “The Lights of Thebe”…

Ako se nekim albumom treba završiti karijera i ostaviti dobar utisak generacijama koje će tek čuti za Candlemass – onda ćemo album okarakterisati kao jako kvalitetan (čime se mnogi bendovi baš i ne mogu pohvaliti).

Zato ćemo Candlemassu oprostiti malu predvidivost u muzičkom izrazu i “Psalms of the Dead” svrstati u ona dobra izdanja godine na izmaku.

ISK tim od 2007. godine tradicionalno objavljuje svoje liste top izdanja godine. No ovaj put, interesovalo nas je šta su i rock’n’roll lica iz različitih sfera slušala. U prvom dijelu “Ove godine sam slušao” upitali smo trojicu bh muzičara o njima najboljim izdanjima.

Saša Rogić Roga iz banjalučkog Tankera imao je obavezama krcatu godinu. Spremili su svoj debitantski cjelovečernji album koji će uskoro ugledati svjetlo dana. Napominje da je većinu 2012. godine proveo slušajući albume iz 2011. i 2010. godine, ali da je iz mjeseca u mjesec obraćao pažnju i na nova izdanja.

“Lamb of God odmah u januaru, preko podsjetnika na Death (“Vivus! live”), pa Soulfly, pa Corrosion of Conformity, High On Fire, Hellyeah…”

Kao njemu najbolja izdanja 2012. godine izabrao je nove izdanja bendova Down, Stone Sour i Lamb of God, napomenuvši da je izbor napravio bez specijalnih kriterija, izabravši tri u zadnje vrijeme najčešće slušana albuma.

Evo šta Roga kaže…

Saša Rogić

Down – Down IV Part I – The Purple EP

Kakav bih ja bio sludger metalac kada prvo ne bih spomenuo ambasadore  sludge metala – Down. Po meni, Down je jedinstven bend, bez obzira što je to super grupa sastavljena od ikona metal scene što na neki način u startu garantuje uspjeh i popularnost. Šta god da dirnu, kakav god riff da snime, Down pravi moćne, teške, ali uhu ugodne melodije. “Down IV Part I – The Purple EP” je poslastica za mnoge Bosance koji sve više slušaju i prate ovu za naš prostor noviju southern/sludge/stoner priču. Na EP-ju ima samo šest pjesama, tridesetak minuta, ali su ih prilično ušarenili raznim stilovima svirke tako da možemo reći da su se malo odlijepili od njihove standarne svirke gdje sve pjesme na jednom albumu uglavnom liče jedna na drugu. Zvuk je moćniji nego na ranijim albumima, nisam analizirao koje instrumente koriste, ali čini se da je sve masnije i punije. Ko nije nek’ obavezno pogleda i video spot za pjesmu “Witchtripper” snimljen u horror fazonu, bogohuljenje i satanistički fazoni, siguran sam da će vam se svidjeti!

Stone Sour – House of Gold & Bones – Part 1
 

Ne mogu reći da je muzika koju Stone Sour pravi muzika koju baš volim da slušam, ima tu dosta elemenata od kojih sam cijeli život bježao kada biram muziku. Nikada nisam mogao da podnesem baladu sa vokalom i solo akustičnom gitarom, ali taman kada sam pomislio na prvom slušanju albuma da su me smorili, oni nastave sa nekim dobrim rifom i spasu sebe, a i mene. “House of Gold…” je super alter rock/metal album gdje Corey Taylor pokazuje da je trenutno definitivno jedan od boljih, ako ne i najbolji vokal u heavy svijetu. On jednostavno pjeva perfektno, a cijeli album je muzički doveden na nivo da ga može slušati i moja žena koja se uglavnom zabavlja hitovima Robbieja Williamsa i da kaže pa jest, ovi metalci su uvijek znali napraviti moćnu baladu,  a da pritom neće prigovoriti ni true metal fan bez kompromisa poput Ognjena Topića iz mog mi dragog Tankera. Stari se pomalo, željeli mi to priznati ili ne, i melodije sa na na na pjevanjem počinju bivati ugodnije uhu od dranja iz petnih žila. Sve dok je tu dobar riff, pjesme perfektnih aranžmana, muško pjevanje za poželjeti, Stone Sour će uvijek biti u mom plejeru.

Lamb of God – ResolutionKako sam ja ipak u osnovi metalac koji (bar je tako nekada bilo) prije svega zahtjeva gitaru odvrnutu do daske, dupli bas i growl vokal, “Resolution” sam izabrao kao album koji me održava u kondiciji sa mlađim naraštajima, nešto kao podsjetnik ko sam i otkud ja ovdje. Mogu slobodno reći da je ovaj zadnji album ujedno i najfiniji od svih do sada, najbolja svirka, nedostižni Blythe mega vokal. Tekstovi me podsjećaju na mračne teme mog prvog metal benda, bez puno nade za da se desi nešto lijepo, a kako bi i bili vedriji kada se nemamo za šta vedro uhvatiti (iako sam pročitao da se ozonska rupa napokon smanjuje). Lamb of God se čine neuništivim, jači nego ikada, sa svojim tipičnim bitovima i rifovima skoncentisanim u ovom albumu, a da u isto vrijeme eksperimentišu sa novim stvarima, poput ženskih vokala i gudačkog orkestra na “King Me” koji me evo upravo sada dok ovo pišem apsolutno razbijaju – odlično je! Mislim kada bih popio samo jedno pivo sa William Adlerom ili Mark Mortonom da bih već sutra bio opakiji gitarista, bolji muzičar, metalac.

Godina je bila krajnje radna i za Jasenka Džipu, gitaristu bendova Festival of Mutilation i After Oblivion. Festival of Mutilation je radio na novom albumu, After Oblivion je objavio album “Stamina” u režiji talijanske izdavačke kuće Metal on Metal Records, a Jasenko se bavi i produkcijom, te je proteklih nekoliko mjeseci radio na EP-ju novog bh sludge benda Misery Crown.

“Neko bi pomislio da je nemoguće izdvojiti tri benda i tri izdanja koja se ističu u masi ove godine, ali ja sam svoja top tri albuma izabrao za desetak sekundi”, napominje Jasenko. Dodaje i da je ove godine slušao i nova izdanja bendova Nile, Dying Fetus, Testament, Kreator, The Faceless, Psycroptic, Gojira, Meshuggah, Spawn Of Possession i Lamb of God.

Evo šta Jasenko kaže…

Jasenko Džipa

Periphery – Periphery II

Apsolutni prvak. Prije godinu dana nisam ni znao za ovaj bend. Prema većini albuma koje sam preslušao u 2012. godini sam ostao ravnodušan. “Periphery II” je album koji sam preslušao najmanje trideset puta i svaki put nađem nešto novo i interesantno. Ima li išta bolje od onog trenutka kada otkrijete odličan bend koji prije niste čuli? Kada sam čuo ovaj album bio sam sretan kao dijete koje je dobilo novu igračku. Svaka pjesma na ovom albumu je odlična. Pjesme imaju savršen aranžman i ni u jednom trenutku nisu dosadne. Album krase cake na instrumentima, parni, ravni ritmovi koji djeluju kao neparni, uglavnom – mnoštvo sitnica i detalja za muzičke sladokusce. Periphery je ovim albumom definitivno postavio nove standarde svirke, aranžmana, produkcije i digao ljestvicu koju će ostali bendovi iz ovog žanra teško dostići.

Dying Fetus – Reign Supreme

Jedan od rijetkih albuma ove godine za koji mogu reći: odličan! RIffovi, riffovi, riffovi. Inače ne volim pjesme koje u sebi imaju dvadeset riffova od kojih se može napraviti dvadeset različitih pjesama, ali na ovom albumu mi to odgovara. Brutalni vokali, brzi i energični riffovi, luđačko sviranje na bubnju i dobar aranžman pjesama je ono što krasi ovaj album. Nadam se da ću nekada imati priliku čuti ove nove pjesme uživo jer Dying Fetus uživo bolje zvuči. Treba spomenuti i produkciju “Reign Supremea” koja je fantastična. Kada sve ovo saberete dobijete odličan death metal album prepun masnih i brzih catchy riffova koje ćete zapamtiti na prvo slušanje. A šta drugo i očekivati od Dying Fetusa?

The Faceless – Autotheism

Moram priznati da mi se album nije svidio na prvo slušanje. Mislim da je na to utjecalo sve prisutnije Keeneovo clean pjevanje koje mi nije leglo na prvu. Međutim nakon drugog slušanja album je zvučao puno bolje i od tada ga konstantno slušam. Bend ovim albumom pokazuje da ne stoji u mjestu nego da napreduju i sazrijevaju kao muzičari. Album je komercijalniji od prošlih albuma ovoga benda, međutim to ne znači da je i lošiji. Čitav album nosi mračnu, psihodeličnu atmosferu koja vas obuzme. Ovaj album toplo preporučujem svim fanovima tehničkog death metala koji ga nisu preslušali.

Sarajevski muzičar Amir Hadžić predstavlja onu gardu sarajevskih metalaca koji su uspjeli pregrmiti svašta nešto i nastavljali oduševljavati sjajnim izdanjima. Vođa i osnivač Silent Kingdoma i KRVi (pod pseudonimom Ban Krvnik) definitivno će iznenaditi mnoge svojim izborom najboljih izdanja 2012. godine. Kako je 2011. godine izdao novi album Silent Kingdoma, ove godine posvetio se završavanju i izdavanju albuma “Before The Dawn”. Poprilično nezapaženi “Before The Dawn” je debitantsko izdanje benda The Nightshift Crew, prvog bh psychobilly benda. Bend čine članovi bendova KRV i Rapid Fire, a album je dostupan za besplatan download.

“Nisam mogao izabrati tri albuma, većinu stvari koje slušam su iz arhive”, napominje Amir, “ali ova dva su sigurno u vrhu”.

Amir je bio kratak…

Amir Hadžić

Demented Are Go – Welcome Back to Insanity Hall

Nakon skoro trideset godina, ko zna koliko albuma i Sparkyjevih psihoza, DAG se nakon duže pauze vratio sa novim albumom… I to kakvim!
Jedan od najboljih rock’n’roll / psychobilly / punk albuma u zadnjih nekoliko godina.

The Meteors – Doing the Lord’s Work

Ljudi koji su praktično izmislili psychobilly, nakon trideset i kusur godina su izbacili jedan od njihovih najboljih albuma dosad. Prljava produkcija, odlične pjesme i Fenechov psihotični vokal – kratak opis ludila na ovom albumu!

Primate li beskućnike?

Dragi i drage,

jutros me iz lijepog sanjarenja trznuo poziv čija priroda je dan pretvorila u, malo je reći, šok. Da ne dužim dalje jer nemam dovoljno želuca za pisanje odjavnih pisama, nadređeni na Radiju Sarajevo su mi javili da je emisija “Izvan Svake Kontrole” skinuta sa programa Radija Sarajevo. Sve mi još uvijek izgleda kao loša post-prvoaprilska šala, pogotovo kad uzmemo i činjenicu da sam prije godinu dana u ovom mjesecu ispratio i Radio 202 odakle je ova emisija i krenula.

Upitao sam za razloge zbog kojih se ova emisija neće više emitovati na 90,2 fm i kao odgovor sam dobio sljedeće: zbog programske miskoncepcije i par internih nerješenih pitanja (znam koja su i nije do ekipa “Izvan Svake Kontrole”, čak ta pitanja i rješenja istih nisu u potpunosti ni do ekipe sa Radija Sarajevo!), emisija “Izvan Svake Kontrole” je na vazda popularnom on-holdu ili dobro poznatom stand-byu.

Najvjerovatnije bih inače dobro poludio da mi je ovo javljeno iznenada, da mi je emisija ukinuta bez ikakvog opravdanja, no ono što Radio Sarajevo izdvaja od mojih dosadašnjih uposlenika (znate ko ste, ne moram vas reklamirati) je činjenica da je menadžment istog izletio u trenucima kad sam imao veoma tešku situaciju sa “Izvan Svake Kontrole” i kad nisam znao gdje ću i od trenutka kad sam se našao na toj stanici, svi uposlenici i saradnici su mi pomagali i prihvatili me kao sebi ravnog, što im niko ne može osporiti. Čak i u ovim posljednjim trenucima poslovnog druženja menadžment kuće se postavio fer i korektno prema našoj ekipi.

No ISK, kao uostalom ni ja, ne može biti on-hold ni na stand-byu. Ovo je rock’n’roll emisija o rock’n’rollu koji se razvija i koji neprestano dobija nove i nove podanike u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, emisija koja je jedna od rijetkih koja promoviše sve vidove rock’n’rolla u Bosni i Hercegovini jer tako treba biti i moj jedini način da preživim ovaj grad i svoj um je da radim dalje i da se vrtim na nekim radijskim valovima, da pričam i da puštam muziku.

U trenucima u kojima pišem već sam pokrenuo hajku i potragu za novom frekvencijom. Možda uspije. Možda ne uspije. Ako ne uspije, sljedeće sedmice se vraćam na web-streaming i emisiju ću emitovati iz svoje sobe kako sam radio i u mračnom periodu između gašenja Radija 202 i dolaska na Radio Sarajevo. Od strane RSA ponuđeno mi je da radim još par emisija na 90,2 fm, ali mi sve to liči na mrcvarenje mrtvaca, tj. da se bolje izrazim, maltretiranje komatozne osobe jer emisija nije dobila nogu već pauzu na neodređeno.

Ponavljam, emisija nije ugašena, nije dobila nogu, već je stavljena na trenutno neodređenu pauzu i ako u međuvremenu ne iskoči bolja ponuda od Radija Sarajevo, veoma je moguće da ćemo sa web-streaminga biti vraćeni na Radio Sarajevo kada okolnosti i mogućnosti to dopuste. No čekati na rješenje skrštenih ruku nije moj / ISK stil. Riječima gospodina Merkura, šou mora ići dalje.

Što se tiče mog ličnog daljeg angažmana na Radiju Sarajevo, moj blog ćete i dalje imati priliku čitati na stranicama portala Radija Sarajevo, a u dogovoru sa uredništvom, novi članci sa ISK Webzinea će također biti linkovani na portalu Radija Sarajevo, tako da na neki način ostanemo uvezani. O tom-potom.

Hvala Vam svima koji ste nas pratili četvrtkom od 22.00 na 90,2 fm. Večeras (7.4.2011.) u 22.00 emitovat će se (zasad) posljednje izdanje “Izvan Svake Kontrole” na Radiju Sarajevo.

Budite uz nas i uživajte u rock’n’rollu kakvog svi mi volimo.

Zahvala ide i kolegama sa Radija Sarajevo, a i kolegi Dženanu uz malo izvinjenje što sam ovo saopštenje pisao iz prvog lica.

Preporučujemo Vam da nastavite pratiti ISK Webzine i ISK Facebook kako bi što ranije i što brže saznali za sve vijesti čija je centralna tema budućnost radijskog izdanja emisije “Izvan Svake Kontrole”.

Vaš Sharan